BEČKI BAL I IZBJEGLIČKI JAD

Izdvajamo

• Da čovjek ne povjeruje svojim očima. Dok se jedni vesele i predaju čaroliji valcera drugi očajavaju i proklinju zlehudu sudbu koja ih je zatekla. Mnogi debelokošci kazati će pa to je život!?! Nevjerojatno koliko ljudske bešćutnosti, nedostatka temeljne solidarnosti...

Povezani članci

• Promocija knjige Michaela Martensa “U požaru svjetova – Ivo Andrić: Jedan evropski život”
• Kula babilonska
• Potočari: Dženaza i ukop posmrtnih ostataka 71 žrtve
• Ljudskost u doba Corone: Ovo su firme koje su pokazale odgovornost u borbi protiv koronavirusa
• KAMO IDE BH SOCIJALDEMOKRACIJA?
• Galerija Zvono: Nova izložba i nova adresa

Lažni sjaj preko puta izbjegličkog očaja…

Nisam redovit a još manje revnostan gledatelj televizijskih programa. Međutim, ipak sam sinoć vidio dva priloga na jednoj bh. televiziji. Izvještavali su o dva događaja, koja su se dešavala (jedan se, nažalost, i dalje dešava in continuo) ciglih pedesetak metara jedan od drugog.

U Vijećnici se održao Bečki bal. Vidio sam u kratkom prilogu svu bijedu ovdašnjeg takozvanog džet seta, sav užas neprilagođenosti našijenaca bečkim svečanim odorama, pokušaj imitacije bečkih rituala tancovanja…

Samo preko Miljacke opet vidio sam sav jad migrantskih seoba, na nekoliko dana (?) zaustavljenih na platou preko puta Vijećnice.

Lažni sjaj preko puta izbjegličkog očaja…

Da čovjek ne povjeruje svojim očima. Dok se jedni vesele i predaju čaroliji valcera drugi očajavaju i proklinju zlehudu sudbu koja ih je zatekla. Mnogi debelokošci kazati će pa to je život!?!

Nevjerojatno koliko ljudske bešćutnosti, nedostatka temeljne solidarnosti…

Ali ljudskost mi ne dopušta šutnju. Mogle su i Bečlije i sarajevske bečlije sačekati sa svojim balom… Mogle, radi ovih bespomoćnih ljudi kojima samo sarajevski puk, onaj što godinama gaji kult merhametluka, daje kakvu takvu potporu…

A oni što su u Vijećnici balovali baš njih briga za tugu migrantsku u njihovom gradu…

Ovaj zapis ma koliko emotivno pozicioniran, pišem jer ne mogu vjerovati da smo postali toliko neosjetljivi na patnju i bol drugih…

Dva događaja uvjeravaju me da smo svi mi na ovim prostorima sve dalji od ljudskosti i potpuno zastranili kad je u pitanju solidarnost.

Nažalost!