Bajtal: Ako su ovo validni, valjani rezultati izbora, onda nešto s narodom nije u redu

Sve je već obesmišljeno i podijeljeno do apsurda. I nije najvažnija etno podjela. Ona je tu samo instrument, put i metod jedne licemjerne i moralno-ekonomski porazne vladavine. Jedina istinska podjela u BiH i regionu, je ona socijalna: podjela na siromašne i bogate. Tačnije, na puku sirotinju i one – prebogate. Na one koji nemaju ništa, i one koji imaju sve, i više od toga. Jedni sanjaju goli komad hljeba, drugi vozaju svjetske marke automobila i, iz obijesti, vozeći po stotinu na sat kroz crveno, gaze djecu i građane, kako je to bilo ovih dana u slučaju nepotrebne pogibije dviju sarajevskih studentica, ističe, između ostalog, u intervjuu za BNN.BA Esad Bajtal, politički analitičar i profesor filozofije i sociologije iz Sarajeva.

Razgovarala: Aldina Rovčanin/BNN.BA

BNN.BA: I zaista, čega god se „uhvatimo“ u Bosni i Hercegovini to poprimi oblik nacionalnog, od zapošljavanja do političkog predstavljanja. Ipak, sa druge strane, kao da je Bosni i Hercegovini uvijek nedostajalo sistemsko, organizirano, nacionalno određenje – da njeguje svoje prave, istinske vrijednosti tradicije i kulture Bosne i Bošnjaštva?

Bajtal: Da, dobro ste primijetili, nacionalno je postalo politička zavjesa, kulisa iza koje se igraju etno-politikantske pragmatske igre. A istovremeno, ispred zavjese, na životnoj pozornici građana, odvija se krajnje licemjerna, dobro režirana predstava za gladni, poniženi i prevareni nacion, odnosno bh.etno-podanike. Ako je preživljavanje bh. građana, kopanjem kontejnera, postalo oblik privredne grane, onda je već perceptivno i logički jasno da se ovdje radi samo za vlastiti, a na račun javnog, opšteg interesa i koristi. A što se tiče kulture, o njoj najbolje govori banalna životna činjenica o dobrim (obrazovanost, znanje, sposobnost …), a jeftinim stvarima, koje se ne cijene. S druge strane, na cijeni su politikanstvo, poltronstvo, licemjerje, kriminal … kao životno isplativa i dominantna forma bivanja. To je praktični, vrijednosni odnos na terenu životne svakodnevnice. Sve ostalo je samo lijepa priča, bajka za djecu i naivne.

BNN.BA: Imali smo znatno turbulentan period iza nas – „Dodikov referendum“, pa onda i lokalne izbore koji još uvijek nisu u cjelosti okončani (Stolac). Tek prije nekoliko dana objavljeni su zvanični rezultati izbora, posebno iznenađenje je Srebrenica na čijem čelu je sada i zvanično poricatelj genocida. Zatim, tu imamo i slučaj Stolac koji važi za čistu „izbornu prevaru“. Da li ova dva slučaja ukazuju na to da je cijeli izborni proces u BiH prevara i obmana?

Bajtal: Elementarna, statistička logika stvari, govori protiv regularnosti izbora i to sam ponovio toliko puta. I opet ću: Dakle, kako je moguće da vlast 2014. dobiju ponovo isti oni koji su izborne 2010. dali 1941 predizborno obećanje, a tokom cijelog mandata, ostvarili samo 48, ili 2,47 posto obećanja??? Nema racionalnog odgovora, tim prije što je njihovom vladavinom 50 posto građana bačeno na granicu siromaštva, a još oko 30 posto živi i ispod te granice, preživljavajući nekako uz pomoć prekopavanja kontejnera i tzv. narodnih (pučkih) kuhinja. Između toga da, shodno toj situaciji, izbore nisu mogli dobiti, a da ih, sa stanovišta moguće odgovornosti, nisu smjeli izgubiti, šta je ostalo? Logički – samo prevara! Izborni inžinjering. Ako su ovo validni, valjani rezultati, onda nešto s narodom nije u redu. Odnosno, i drugačije govoreći, ako je narod uredu, onda izborni rezultati logički i statistički postaju upitni. Dodajte svemu rečenom skoro 50 postotnu izbornu apstinenciju nezadovoljnih, apatičnih i iznevjerenih građana, pa ćete shvatiti na kojim nogama stoji vlast koja je siromaštvom obesmislila njihove živote. Pri tome, ona sama kupa se u nikad objašnjenom enormnom bogatstvu. Bogatstvu o kome, uporno bježeći da položi demokratski račun o pitanju porijekla te imovine, ne želi da razgovara.

BNN.BA: Da li ćemo nakon svega (lokalnih izbora u BiH, osvrćući se na slučaj Stolac i Srebrenica) imati još izraženije podjele u Bosni Hercegovini?

Bajtal: A zar može izraženije? Pa sve je već obesmišljeno i podijeljeno do apsurda. I nije najvažnija etno podjela. Ona je tu samo instrument, put i metod jedne licemjerne i moralno-ekonomski porazne vladavine. Jedina istinska podjela u BiH i regionu, je ona socijalna: podjela na siromašne i bogate. Tačnije, na puku sirotinju i one – prebogate. Na one koji nemaju ništa, i one koji imaju sve, i više od toga. Jedni sanjaju goli komad hljeba, drugi vozaju svjetske marke automobila i, iz obijesti, vozeći po stotinu na sat kroz crveno, gaze djecu i građane, kako je to bilo ovih dana u slučaju nepotrebne pogibije dviju sarajevskih studentica.

BNN.BA: Kako će se sve odraziti na stanje u državi i da li se ovim nizom događaja otvara neko novo poglavlje za Bosnu i Hercegovinu i njene građane?

Bajtal: Nažalost još ništa se ne otvara. Tavorimo i propadamo sve dublje i dublje. Paradoksalno, prije par godina (2012.), prema izvještaju Wealth-X, u BiH je bilo 85 multimilionera „teških“ 9 milijardi dolara. Za dvije godine njihov broj se povećao na 90… Imena ovih superbogataša nisu nam poznata, iako, u demokratskom društvu, imamo pravo na da znamo ko su oni, i na koji način su došli do tog racionalno neshvatljivog bogatstva u vrijeme kada 50 posto bh. stanovnika bije bitku s osnovnim egzistencijalnim problemima, a još tridesetak posto njih živi ispod granice siromaštva. Dakle, ne događa se ništa novo. Građani propadaju, bogataši se gomilaju trpajući narodno bogatstvo u vlastite džepove. A sve to pod plaštom retoričke brige o „vitalnom nacionalnom interesu“. Očito, i tragom te brige govoreći, vitalni (životni) interes građana i nacija ove zemlje je da, „na svojoj zemlji u svojoj vjeri“, životare i s mukom preživljavaju. Podanički gladni, žedni i poniženi.

BNN.BA: Pojedini politički analitičari opšte izbore koji će biti održani 2018. godine karakteriziraju kao ključne, odlučujuće za političke procese u Bosni i Hercegovini. Neki čak najavljuju i izmjene Ustava. Zašto su nam izbori 2018. godine „odlučujući“ i da li su moguće Ustavne promjene u BiH?

Bajtal: Sve je moguće, ništa garantovano. To o čemu govorite samo su puke želje (prognoze, očekivanja), onih koji, zajedno s nama svima, sanjaju promjene nabolje. Ali, to nažalost ne zavisi od nas, niti je u domenu naše moći. Tu smo gdje smo, zahvaljujući ne samo licemjerju ovdašnjih politika, nego i nemoralnoj pasivnosti svijeta, i tzv. međunarodne zajednice, koja nam je, dajući garancije za reintegraciju Države, skupo prodala politički nefunkcionalan proizvod (Dayton). Ni nakon brojnih reklamacija, servisiranja (Bonske ovlasti, Visoki predstavnik…), skupo plaćeni proizvod i dalje ne radi, omogućavajući, pri tome, nekima, da pozivajući se upravo na njega (Daytonski sporazum), prikrivaju svoje sistematsko i namjenski sofosticirano antidaytonsko i antidržavno djelovanje. I to traje već više od dvadeset godina. Za svo to vrijeme, bh. građani trpe, pate, nadaju se… Shodno dobrim poslovnim običajima i garancijama koje je dao, proizvođač je, ne samo dužan, nego i obavezan, kupcu, u zamijenu za neispravni, dati sasvim nov proizvod. Dakle, to o čemu pita Vaše pitanje, zadaća je i obaveza međunarodne zajednice koja stoji iza Daytona. Jer, nažalost, u svojoj etno-zakovanosti stvari iznutra ostaju nepomjerljive i nepromjenjive. Bojati se i najgoreg ishoda, u situaciji kada ovu zemlju jedni otvoreno napadaju, a drugi – lažno brane.  Njenim raspadom, aktualno pitanje krivične odgovornosti za sav nerad, nered, javašluk i propast zemlje, sišlo bi s dnevnog reda. I to je ono što i deklarisane i prikrivene grobare BiH motivira na istrajno opstruiranje i sistematsko disfunkcionaliziranje Države.

BNN.BA:  Šta se krije iza licemjerstva ovdašnjih političkih elita i njihove „zaštite vitalnog i nacionalnog interesa“?

Bajtal: Mislim da je to pitanje apsolvirano u gornjim odgovorima. Ali, ne i krajnje zabrinjavajuća situacija u zemlji. Jer, neki od njih, poput nosilaca referendumskih ideologija, potajno priželjkuju najgori mogući scenario kako bi opstali na vlasti i sačuvali vlastitu kožu. Naime, rat je najsigurnije i „najlegalnije“ sredstvo obračuna sa unutrašnjim protivnicima. Oni bi, guranjem narodne djece u rat, njihovom pogibijom, „razložno“ elegantno oslabili iznutra narastajuće protivnike. Nakon toga bi, logikom već znanog povijesnog licemjerja, proglasili etno-heroje i opjevali ih u pjesmama na kojima bi rasle nove generacije etno-patriota, spremne da životima štite tu istu vlast. Tako se rat, zapravo, pokazuje kao legitimni „dželat nad običnim ljudima“. Jer, mrtvi, logikom patokratskog licemjerja, padaju samo zato da bi stvari i dalje ostale nepromijenjene – onakve  kakve jesu.

BNN.BA: Ko najviše profitira nad zavađenom Bosnom i Hercegovinom, Izetbegović, Čović, Dodik ili neko treći /četvrti?

Bajtal: Pa to je logički jasno: profitiraju oni koji godinama, na sve načine, sprečavaju i onemogućavaju postavljanje na dnevni red Parlamenta pitanje o porijeklu imovine. Ako je sve u redu, i onako kako nas ubjeđuju, zašto bi to pitanje bilo sporno? Onaj ko se tog pitanja boji, i ko uporno bježi od njega, dobro zna zašto to čini. Ili, kako bi to, da je među nama, rekao stari talijanski književnik Niccolo Tommaseo, „njihove misli mirišu bojom novca, srce im je u trbuhu, a pamet u kesi.“

BNN.BA: Ko su lažne patriote u Bosni i Hercegovini?

Bajtal: Oni koji jedno misle, drugo govore, a nešto sasvim treće rade. A to, kako, i za koga rade, vidljivo je iz načina na koji živi većina građana, s jedne, i manjina  BHS etno-bogataša, s druge stane. Oni koji narodu propovijedaju raj/džennet na nebu, a sami ovdje žive rajskim životom. Iako retoričko, i baš zato, Vaše pitanje čitam kao moralno-dnevnu obavezu svakog od nas pojedinačno. Kao neku vrstu prosvjetljujuće mantre koju valja ponavljati iz dana u dan; iz sata u sat, i „šezdeset puta u minuti“.

BNN.BA: Nedavno je neformalna grupa studenata i građana u znak protesta zbog dvije djevojke koje su tragično stradale u saobraćajnoj nesreći, prisustvovala Skupštini Kantona Sarajevo, ali im nije dozvoljeno da se obrate. Kakvu nam poruku nadležni žele poslati? Vlast će zaprimiti naše zahtjeve, ali ne i uvažiti ih? Možemo da dišemo, ali ne i da govorimo?

Bajtal: „Na početku bijaše riječ“, kaže Biblija. Ako sve počinje riječju, onda je jasna logika čina zabrane o kojoj govorite. Teško je racionalno dokučiti u ime čega je tim mladim ljudima uskraćeno moralno pravo da govore o nasilnoj smrti svojih koleginica. Zar ljudski život nije mjera svih mjera jednog istinski „zdravog društva“?

BNN.BA: “Ako sam već spalio kuću, najmanje što mogu jest pozvati vas k sebi…a ako je spaljujem u ovom času, onda bih barem trebao pokušati ugasiti požar”, rekao je Pablo Solon, bivši veleposlanik pri UN-u. Mi naš požar kao da nećemo da gasimo. Naprotiv, zalijevamo ga benzinom. Da li ćemo izgorjeti u uzbuktalom plamenu? Ima li nade za Bosnu?

Bajtal: Uvijek ima nade. „Panta rei“, sve teče. Život ide dalje. Ma šta mi činili, stvari se neće promijeniti preko noći. I ma šta oni činili, da zadrže ovo stanje – ništa ne može ostati isto. Svaki proces traži vrijeme. Samo promjena je stalna. Ona pripada dijalektici životne neizbježnosti. „Još sužnji u tankoj dišu nadi“ (Mak Dizdar). Moramo biti uporni i djelovati nošeni spartakovskom željom i sizifovskom upornošću.