NAUKOVANJE U VREMENU
Povezani članci
Izložba „Maske i totemi“ autora Osmana Arslanagića u Caffeu Zvono
Piše: Gradimir Gojer
U svom novoprostornom izdanju Caffe galerija Zvono predstavlja jedan autentičan akt komuniciranja likovne lingve sa prošlošću, sa sadašnjošću i sa budućnošću!
Osman Arslanagić-Oma stvaratelj je likovnih senzacija, poglavito teatarskog smjera! Njegov scenografski rad, njegov pedagoški rad na Akademiji scenskih umjetnosti, njegov koordinacijsko-direktorski angažman u našim teatarskim kućama, sve to bi moglo biti drugoplani rakurs gledanja na stvaralaštvo ovog likovnog meštra, pred ovom apsolutno autentičnom i po mnogo čemu inovantnom izložbom u Zvonu!
Teško bi bilo dati precizne koordinate ovog likovnog rukopisa iskazanog u tematu Maske i totemi?!?
Osman Arslanagić se zapućuje u prostore istraživanja forme kao sadržine. Međutim, njegov likovni rukopis baštini sve ono što je zanatstvo u likovnosti i likovnost u zanatstvu. Arslanagić u materiji istražuje korijen likovnog egzodusa iz ravni u čiste izohipse metafizičnosti.
Njegov likovni govor podređen je načinima orkestriranja temeljne teme, a ona, opet, ne izlazi iz okvira onoga što je tradicijom određeni obrazac likovnosti jednog doba!?!
Zanimljivost Arslanagićevih grafema, vertikaliteta i čistih oplošja uzrokovana je njegovom inteligencijom da pronikne u suštinu materije, ali u isto doba i da varira osnovnu temu na način razlikovanja i distanciranja od imitativnog sloja slike i instalacije.
Arslanagić koristi iskustva likovnih majstora, nikada ih ne učitavajući u svoje djelo, ali uvijek logicirajući pravcima koje su ti majstori namrijeli u tradiciju!
Komornost prostora Zvona odredila je ne samo veličinu već i broj i raspored artefakata novog likovnog čina!
Arslanagić preispituje da li maska uopće funkcionira u dobu koje živimo i da li je čovjekov odnos prema totemu danas jednak onomu što je bio juče??!!
Potpuno različita od sve likovne događajnosti u Sarajevu ova se komorna likovna poslastica mora promatrati i cijeniti u ključu jednog potpuno novog likovnog sagledavanja našeg recentnog poimanja svijeta i umjetnine u njemu, a daleko od ikakvih klasičnih, stereotipnih pogleda na likovnu umjetnost uopće.
Ako bi se davala ocjena pozicije ove izložbe unutar ukupnog sarajevskog likovnog življenja ne bi se mogli primjeniti uobičajeni kriteriji prosudbe, niti logika deskriptivnog logiciranja u njenom promatranju.
Ovo je izložba koja govori sama sobom, svojom postavkom, koliko i suštinskim likovnim jezikom.
Propitujući formu Arslanagić afirmira autentičnu sadržinu!
Zvono u novom prostoru, ovom artističkom atrakcijom Osmana Arslanagića naznačava nove putove izlagačke, ali poglavito likovno-tragalačke djelatnosti!
Istraživanje Osmana Arslanagića predstavlja ovom likovnom senzacijom svojevrsno naukovanje u vremenu, pokušaj da se na izazove doba koje živimo odgovori adekvatnom likovnom formom. A to jesu ovi Arslanagićevi totemi i svojevrsne maske-krinke naše sadašnjosti!