Apstinenti odlučuju izbore
Povezani članci
Ako se „mudri“ apstinenti probude i shvate da i neizlaskom na izbore biraju vlast. Onakvu kakvu zaslužuju.
Piše: Petar Fehir
Kada je, onomad, jedan od većih političkih konvertita i, naoko, „pokajnik“ na regionalnoj (ružnog li izraza) političkoj sceni, Vuk Drašković, glavom i bradom, pitao seljane u nekom zadružnom domu pod Ravnom gorom zbog čega ne glasaju za njegove, rekoše mu: Hoćemo, Vuče, kad budeš na vlasti.
A slagali se s njim gotovo u svemu. I oko kralja i oko monarhije i oko rehabilitacije četnika.
Ali nije bio na vlasti. A narod voli glasati za vlast.
Na skorim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj favoriziraju se tako tri kandidata. Oko njih se sve vrti. Novinari, analitičari, televizijske kuće i društvene mreže.
I dok se na desnici vodi prljavi bratoubilački rat između dva kandidata na ljevici i takozvanoj ljevici je stanje uglavnom redovno. Nejasno. Prilično konfuzna slika zajedničkog kandidata socijalno-demokrasko-liberalnog „bloka“ se retušira prema potrebi da bi se zagrabilo u što dublji bunar od „centra prema zapadu“.
Često, pri tome, čujemo da danas nema one prave ljevice pa je možda bolje apstinirati. Ne sudjelovati u još jednom političkom cirkusu umjesto zaokružiti „manje zlo“.
I sve to pored živog i zdravog kanditata istinske ljevice, Katarine Peović, čiji se program najbolje rimuje s onim što vidimo kao progresivnu lijevu politiku, koju, propitujući savjest, mnogi zagovaraju.
Poništavanje kriminalno provedene privatizacije, prekid financiranja vjerskih zajednica, revizija liste lažnih branitelja, ukidanje dopunskog osiguranja u zdravstvu, ukidanje rada na određeno vrijeme, zaštita svih radničkih prava, sankcioniranje poduzeća koja ne isplaćuju plaće i prakticiraju rad na crno.
Jednom riječju – zalaganje za demokratski socijalizam.
Katarina Peović neće, bar ovaj put, postati predsjednica Repubike Hrvatske. To i zbog toga što ovakva Hrvatske ne treba Katarinu Peović. Zaslužuje nekog „vještijeg“ neiskrenijeg, sklonog najčudnijm kompromisima, netolerantnog na manjinska prava, ali tolerantong na korupcuju
No, mogla bi, ako na izbore izađu i za nju glasaju oni koji se s njom slažu, ali ne čekaju da „bude na vlasti“, označiti početak promjena koje će okrenuti list i povesti zemlju putem prosperiteta, boljeg života, optimizma i tolerancije na različitosti.
Njen idealizam je puno bolji od svih današnjih izama u kojima se koprcamo.
Ako se „mudri“ apstinenti probude i shvate da i neizlaskom na izbore biraju vlast. Onakvu kakvu zslužuju.