ANGAŽMAN KOJI NE BLIJEDI
Povezani članci
- Predrag Lucić: Hrvatska tužbalica za Kadijevićem
- Komedija “Mostarska djelidba” Sulejmana Kupusovića u subotu u NPM-u
- I bi Slovo Gorčina (8.8 – 10.8. 2014.)
- ZAŠTO SAM PREKRŠIO VLASTITO PRAVILO
- DA LI SU OBNOVE PREMIJERE?
- Stavite i moje ime pod Bijeli Brijeg, na ovaj zid srama! Tamo, gdje je ljubav čovjeka ostavila sama, Tamo, gdje ni stadion više nije gradski, Tamo, gdje ni braća više ne vole bratski
Foto: Danilo De Marco
Pošle su dvije godine u kojima je Mostar, Bosna i Hercegovina i sav napredni svijet prikraćen za političku mudrost i domoljubnu pravdoljubivost lucidije akademika Predraga Matvejevića.
Nema više tananih literarnih eseja, nema britke odsječnosti prema nacionalizmima i fašizmima svih boja, nema među nama jedinstvenog i neponovljivog Europejca s mostarskim likom Predraga Brace Matvejevića.
Čovjek koji nas je sve učio kako se valja odnositi prema književnom zaleđu, prema domovini i zavičaju, kako treba pomagati mladim piscima, profesor Sorbone i La Sapience, Matvejević je markantno obilježio svoje vrijeme knjigama koje su najozbiljnija lektira studentima i čitaocima širom svijeta.
Mediteranski brevijar, jedna od najprevođenijih knjiga južnoslavenskih književnosti kao i Kruh naš znakovi su književne živosti vremena čijim smo dionicima, a Istočni epistolar i Razgovori s Krležom primjeri su angažirane književnosti, i ne samo u našem vremenu.
Zajedno sa Šantićem, Ćorovićem, Đikićem, Jakovljevićem i Zupcem Matvejević je u plejadi pisaca Mostara koji nisu samo zavičajno relevantni nego su dijelom južnoslavenskog književnog Olimpa.
Svojim ukupnim književnim, kulturološkim, ali i političkim angažmanom postao je sinonim za književnu relevantnost, čovjekoljublje, beskompromisno ljevičarstvo, ali i galsku otmjenost.
Zato smo kao Mostarci ponosni na njegovo neprolazno književno djelo. A njegov ukupan angažman koji ne blijedi samo će dobivati na vrijednosti.
Iz posljednjeg susreta u Zagrebu ponio sam za sva vremena neugasli sjaj Predragovih nadasve živih očiju i čudesno zavještanje da nikada iz predstave po njegovom djelu ne izostavim jednu Cigančicu. Sigurno iz vremena njegove mostarske mladosti…
Hvala ti prijatelju za literarne, ali i sve ljudske radosti koje si nam darovao za života.
Veliki Predraže, bio si i ostao ponos Mostara, Zagreba, Sarajeva, Pariza, Rima, svih gradova u kojima je carevao, a nad kojim sada lebdi tvoj genijalni duh Europejca i kozmopolite!
PAZI NA ONU CIGANČICU
Predragu Matvejeviću
Pazi na onu Cigančicu,
Stavi je u predstavu,
Zborio s postelje Predrag,
Koga u Mostaru Bracom
Smo zvali, iz milja, naravno.
Zborio o Cigančici, slabo ga
Razumio, a naum mu ostvario
Nisam. Grešnikom sam postao,
A u trenu oproštaja
Prošaptaću: Braco, Cigančicu
Svakako staviti ću u predstavu.
Možda ćemo je zajedno
Gledati na nebesima…
Dok gledam fotos požutio,
Već drevan, čujem mudri
Bracin glas: Pazi na onu Cigančicu.
Iz knjige Gradimir Gojer Svjetline Laništa, Gariwo, 2018.