ALARMANTNO: ZLOSTAVLJAČI ČINČILA MIJENJAJU ZAKON O ZAŠTITI I DOBROBITI ŽIVOTINJA

Povezani članci

• Hrvatska se uključuju u NATO operaciju u Libiji
• PENZIONERI – “ČANAK MILOSTINJE” JE MANIPULACIJA
• Predsjednikove disonance
• Da li su prekodrinski apetiti Srbije zauvek odbačeni na smetlište istorije?
• NOVINARSTVO SE NE NAPUŠTA, NOVINARSTVO SE BRANI!
• Prkos moćnom, zaštita slabom – Hajduk obnovljen u NDH?

Fotografije: Alen Duspara

Krzno se sa činčila dere dok su žive, i to samo zbog sjaja dlake. Nakon toga, životinjice se ubijaju na najbrutalnije načine. To naši parlamentarci žele da omoguće izmjenama Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, javnost šuti, a na proteste protiv ovakve odluke izašlo je petnaestak aktivista.

Piše: Predrag Blagovčanin, analiziraj.ba

Bosna i Hercegovina je 2009. godine, nakon aktivne kampanje udruženja Prijatelji životinja BiH, dobila Zakon o zaštiti životinja usaglašen s preporukama Vijeća Evrope i Evropske unije, kojim je zabranjen uzgoj životinja radi krzna s prelaznim periodom od deset godina. Međutim, 27. maja ove godine, na inicijativu Marija Karamatića, delegata iz Doma naroda BiH, u prvom čitanju usvojen je prijedlog izmjena ovog zakona, tačnije, izmjene odredbi koje se odnose isključivo na uzgoj životnja radi krzna.

Hitni i tajni postupak

Maida Šabeta, nekadašnja predsjednica udruženja Prijatelji životinja BiH i jedna od organizatora protesta protiv ukidanja zabrane uzgoja životinja zbog krzna, održanog 29. maja ispred Zemaljskog muzeja, smatra da se ovom inicijativom potpuno ukida zakon te da je prijedlog Marija Karamatića posljedica izmjena zakona o zaštiti životinja u Hrvatskoj i Srbiji. “Prošle godine je srbijanski krznarski lobi uputio pismo hrvatskom krznarskom lobiju. Tamo su izmjene zakona krenule dosta ranije, s tim da se kod njih ukida zabrana vezana isključivo za činčile. Kod njih ove izmjene idu po normalnim procedurama. Međutim, ova dva lobija su zajednički prošle godine uputila pismo hercegovačkom krznarskom lobiju, nakon kojeg je po hitnom i tajnom postupku sve krenulo prema Parlamentu BiH.”

Ukoliko izmjene postojećeg Zakona o zaštiti životinja budu usvojene, Šabeta smatra da se  životinje u Srbiji i Hrvatskoj neće ubijati, nego će se žive izvoziti u Bosnu i Hercegovinu i druge države u kojima se još uvijek legalno mogu ubijati isključivo radi krzna.

“Onog momenta kada usvojimo izmjene, Hrvatska ne mora ništa usvajati, jer faktički čekaju nas. U tom smislu, šezdeset hrvatskih farmi će slati činčile u BiH, gdje će ih ubijati. Zahvaljujući Lejli Šadinliji, za ovo smo saznali prije dva mjeseca. Troje nas je u čitavoj ovoj priči i pokušali smo dići mase u BiH. Istovremeno smo u kontaktu s organizacijama za zaštitu životinja u Hrvatskoj, PETA-om i Svjetskom organizacijom protiv krzna.”

Lejla Šadinlija ističe da su Austrija, Švicarska, Velika Britanija, Sjeverna Irska, kao i Hrvatska, Srbija, Slovenija, Makedonija te Bosna i Hercegovina, barem dosad, države koje su u potpunosti zabranile uzgoj životinja radi krzna. Međutim, napominje da se preporuke Vijeća Evrope o uzgoju životinja radi krzna te Evropske konvencije za zaštitu životinja koje se drže u svrhu proizvodnje još nisu primijenile u kompletnoj Evropskoj uniji.

Prema mišljenju Šadinlije, implementacije ovih preporuka već su dovele do zatvaranja farmi činčila u Njemačkoj, Švedskoj i Holandiji, što je dokaz ekonomske neodrživosti uzgoja činčila u skladu s propisima Evropske unije. “Ukoliko se izmjene usvoje i Bosna i Hercegovina postane država u kojoj se životinje ubijaju radi krzna, to nije kraj naše borbe. Tražit ćemo veterinarske i inspekcijske kontrole prema tim farmama kako bismo vidjeli pod kojim standardima rade te kako su registrovane. Ukoliko stvarno poštuju standarde Evropske unije, taj uzgoj neće im biti isplativ i morat će obustaviti proizvodnju.”

Osamdeset registriranih farmi

Iako tačni podaci ne postoje, prema mišljenju naših sugovornica, na teritoriji Bosne i Hercegovine, tačnije, na Bjelašnici i Igmanu, u Visokom, Kaknju i Doboju, postoji registrovanih osamdeset farmi koje se bave uzgojem činčila i neutvrđeni broj fizičkih osoba koje u okviru svojih domaćinstava uzgajaju ove životinje radi krzna.

“Postoji veliki broj fizičkih lica koja oko kuća drže činčile i druge životinje. Nažalost, u BiH ne postoji zvanični registar koliko uopšte farmi postoji. Također, većina njih nisu registrovane kao farme za uzgoj životinja radi krzna, nego kao neka gazdinstva. Podaci o osamdeset farmi o kojima govorimo su stari. Očito je da ih je i Hercegovina puna.”

Oni nek’ prosvjeduju, mi ćemo donositi zakone

Zapošljavanje ljudi, jačanje domaće ekonomije, kvalitet bosanskohercegovačkog krzna, neki su od argumenata kojima je delegat Mario Karamatić obrazložio zahtjev izmjena Zakona o dobrobiti i zaštiti životinja. “Moram napomenuti da dvjesto obitelji živi od ovih uzgoja; drugi argumet su dva miliona eura godišnjeg izvoza krzna iz Bosne i Hercegovine, a treći da uzgajanje, ni po jednoj deklaraciji ni po bilo kojem zakonu Evropske unije, nije zabranjeno. Čak postoje zemlje u Evropskoj uniji koje to rade više nego uspješno. U principu, sav izvoz iz BiH ide u Evropsku uniju, tako da tu nema apsolutno ništa sporno. Moj osobni stav i stav moje stranke je taj da kada je u pitanju izbor između ljudi i životinja, uvijek ćemo biti na strani ljudi.”

Naravno, Karamatić zaobilazi činjenicu da biti na strani ljudi ne znači biti i na strani humanosti. Optužbe da iza predloženih izmjena zakona stoji hercegovački krznarski lobi, Karamatić smatra neutemeljenim budući da je većina farmi za uzgoj životinja smještena u Posavini i Visokom. “To je totalna nebuloza i nema veze sa zdravom pameti. Moram napomenuti da je zbog provedbe postojećeg zakona, proizvođačima jedina alternativa odlazak na biro ili napuštanje zemlje, jer kako će ljudi promijeniti te namjenske objekte u koje su uložili ogroman novac? Oni se sad ne mogu koristiti za druge namjene. U jednom periodu, kod nas je skoro svaka druga kuća uzgajala činčile ili kune. Taj se broj drastično smanjio kada je došlo do pada cijena krzna na svjetskom tržištu, i većina farmi je propala. Danas farme koje su ostale rade po najvišim evropskim standardima. Iz tog razloga imamo krzna koja su među najboljim na svijetu.”

Za razliku od Marija Karamatića, Šabeta smatra da je prelazni period od deset godina bio dovoljan kako bi proizvođači krzna svoju proizvodnju orijentisali u drugom  smjeru. “Argument prijedloga izmjene zakona je da će se na taj način stvoriti radna mjesta te doprinijeti ekonomskom blagostanju zemlje. Međutim, kada uzmemo u obzir podatak da će na tim farmama raditi jedno ili dvoje ljudi, brojke su zanemarive. Drugo, imali su deset godina prilagodbe. Znamo koliki im je profit, ali ga neću reći javno. Mogli su ga uložiti u nešto dobro. Na Zapadu postoje takozvane laboratorije za uzgoj in-vitro krzna, za koje se koristi DNK pravog krzna. Zašto se novac ne bi u to uložio? Mislim da bismo u tom slučaju bili ponosna država.”

Odjevni predmeti od krzna često su javnosti predstavljeni kao “prirodni“ proizvodi, međutim, njihova proizvodnja zahtijeva dodatne tretmane hemikalijama prije nego što budu spremni za nošenje. Prema podacima udruge Prijatelji životinja iz Hrvatske, nakon što se krzno odstrani, koža počinje trunuti ukoliko se ne obradi hemikalijama koje sprečavaju raspadanje. Hemikalije koje se koriste u procesu proizvodnje, formalin i hrom, povezane su s pojavama leukemije i raka, a prilikom obrade kože koriste se i druge štetne i otrovne tvari, kao što su otapala, kiseline, tanini, biocidi, fungicidi, bojila i izbjeljivači. Ove hemikalije drastično utiču na zdravlje radnika u postrojenjima, kao i ljudi koji nose krzno. To potvrđuju izvještaji agencija za zaštitu okoliša, kao i Svjetska banka, koja obradu krzna smatra jednom od pet najgorih industrija u svijetu zbog zagađenja toksičnim metalima.

Kao jedan od negativnih aspekata eventualnih izmjena zakona kojim bi se dozvolilo ubijanje životinja radi krzna, Maida Šabeta izdvaja i ekološki problem odlaganja leševa oderanih životinja. “Morate znati da postoji praksa kod pojedinih uzgajivača da se krzno sa životinja uzima dok su one još uvijek žive i to isključivo zbog sjaja dlake. Ove životinje se usmrćuju na najbrutalnije načine: elektrokucijom, plinovima ili lomljenjem vrata.  Znači, ukoliko dođe do izmjena zakona, životinje će iz Hrvatske i Srbije slati kod nas i ovdje će se ubijati. Postavlja se pitanje animalnog otpada, kao i hemikalija koje se koriste prilikom tretiranja kože. U BiH postoje samo tri animalne spalionice, a ja sam lično gledala šta rade s oguljenim životinjama na Bjelašnici: bukvalno ih stavljaju u mlin i melju! Ne znam šta se događa na drugim farmama, ali imamo slike na kojima su prikazane gomile tih živih oderanih životinja koje  umiru. Zvali su me lovci i molili da učinimo nešto jer više nisu mogli da gledaju to živo odiranje životinja. Također, kontaktirali su nas i  stanovnici sela u okolini te farme na Bjelašnici jer nisu mogli podnijeti smrad raspadnutih leševa koji su tu ostavljeni.”

Pozitivno mišljenje o izmjenama Zakona o dobrobiti i zaštiti životinja dao je prof. dr. sc.Abdulah Gagić s Veterinarskog fakulteta u Sarajevu na osnovu jedne posjete farmi za proizvodnju životinja radi krzna. “S tehnološkog aspekta, dakle onako kako tehnologija zahtijeva, kako se proces proizvodnje realizira i kako je riješeno u zemljama u kojima je to isto učinjeno, dao sam pozitivno mišljenje. Ja nisam veterinarski inspektor, već profesor na fakultetu. Dakle, ako imate tehnološke normative koji kažu da će jato ili stado biti u tim granicama ishrane ili čuvanja, brige i njege, i to ostvarite, onda vam je to parametar na osnovu kojeg tehnološki mogu reći da je u redu. Ja samo dajem mišljenje, a potvrde izdaju državni organi. Činčile su proizvodne životinje kojima treba tokom  životnog vijeka osigurati maksimalno sve ono što je u skladu s ljudskim, moralnim i zakonskim aspektom.”

Užasi na farmama

Sa zaključkom prof. dr. sc. Abdulaha Gagića da su uslovi uzgoja u Bosni i Hercegovini optimalni za činčile, naše sugovornice se ne slažu. “Znači, otišli su na jednu farmu u Hercegovini i na osnovu toga dali pozitivno mišljenje. Nažalost, ne postoji skoro nikakva kontrola, kako veterinarskih inspekcija, tako i drugih, koja bi nam mogla reći da li postojeće farme ispunjavaju uslove koje je propisala Evropska unija. Uputili smo otvoreno pismo svim parlamentarcima, uključujući i Karamatića i ustavno-pravnu komisiju. S Halidom Genjcomsmo trebali dogovoriti sastanak, do kojeg nije došlo. Zanimljivo je da je ova komisija prvobitno negativno ocijenila prijedlog, tvrdeći da nije u skladu sa Ustavom, da bi potom Dom naroda izvršio pritisak na njih, nakon čega su ga ocijenili pozitivnim.”

Razlog relativno malog broja ljudi prisutnih 29. maja na protestima protiv ukidanja zabrane uzgoja životinja zbog krzna, naše sugovornice obrazlažu činjenicom da su protesti, koji su se trebali održati ispred Parlamenta BiH, dvadeset minuta prije početka prebačeni pred Zemaljski muzej zbog održavanja vanrednog ekonomskog samita, kao i generalno nedovoljnom sviješću građana o stravičnim prizorima na farmama životinja.

“Kod nas, u suštini, još nema nikakve reakcije javnosti. Građani ne znaju šta se događa na farmama. Međutim, kad vide kroz šta sve životinje prolaze, počnu masovno odbacivati tradiciju nošenja krzna. Također, mediji su totalno podbacili. Na dan kad je donesena odluka nije bilo nikakvih vijesti iako smo većini medija poslali naše pismo. Osim nekoliko portala, niko nije objavio. Mislimo da bi kampanja imala itekakvog uticaja kad bi dospjela do šire javnosti. Ljudi su generalno protiv toga. Nikome ne odgovara ubijanje životinja bez ikakve potrebe, pogotovo radi nečega što većina građana u BiH ne može sebi priuštiti.”

Za razliku od medija u Hrvatskoj i drugih država u regionu, u bosanskohercegovačkim medijima se teme koje aktueliziraju prava životinja pojavljuju tek sporadično. Kada govorimo isključivo o ovom slučaju, Otvoreno pismo Udruženja vegana i veganki BiH objavili su portali Žurnal.ba, Tačno.net i Bljesak.info, dok izvještaj sa protesta održanih 29. maja možemo pronaći na portalima Klix.ba, Bljesak.info i Balkan.ba.

O odnosu bh. medija i uređivačkih politika web-portala prema pravima životinja pisali smo u tekstu “Napušteni psi: Oni su vam krivi za sve!”, objavljenom 18. februara 2016., ali evidentno je da mediji, bez obzira na dobronamjerne kritike,  ovakve teme smatraju nedovoljno atraktivnim. Svaka čast, kolege!