Ibrahim Prohić: Beč i Sarajevo između budućnosti i prošlosti

Povezani članci

• O SAPUNU I PARFEMU
• GLAMOČAK I DORIĆ OSVOJILI NOVE NAGRADE ZA «BRAŠNO U VENAMA»
• Goran Sarić: Zapad protiv Putina: pucaj, pa reci “Stoj!”
• Mešetarenje Gotovinom
• Antifašizam Glavnog stana
• Austrija će izručiti Sanadera Hrvatskoj!

Dva glavna grada dvije države. Nekad su bile u istoj državi. Ovaj drugi, naš grad, tada je slijedio put slavnog i uređenog grada. Na distanci, naravno, ali se kretao u istom smjeru. Danas je ta distanca dostigla dimenzije cijelog stoljeća. Gore od toga je što se taj grad i ne kreće. On, doduše raste, ali se ne razvija. (rast ponekad, podučava medicina, može biti indikator bolesti).

Piše: Ibrahim Prohić

Beč je po relevantnim parametrima možda i najbolje mjesto življenja u Evropi.

Kako to postižu i može li Sarajevo učiti na primjeru Beča?

U kratkom, ali jezgrovitom intervjuu, zamjenica gradonačelnika, Birgit Hebein, pokazuje kako to rade. Ona ne docira, ali ko je sposoban učiti…

Prvo, gradske vlasti se bave gradom i autentičnim potrebama gradjana (uporedite sa vlastima u gradu Sarajevo).

Drugo, opšti interes iznad ličnog i partikularnog.

Treće, detektirati izazove i probleme, blagovremeno, kreirati ideje za njihovo rješavanje. Tamo gdje je problem od njega uraditi prednost.

Primjer je vještački otok usred Dunava koji je izgrađen da štiti od poplava. Vremenom je postao zelena oaza i izletište. Zeleno ostrvo na kojem stanuju samo ovce (njih 50) koje će oplemeniti biodiverzitet staništa. Na virtualnom Zelenom ostvru na Miljacki tih pedesetak ovaca ne bi prezivjele 1. Maj i našu opsesiju mesom s ražnja.

Ideje dolaze s vremenom, a mi koristimo ono što nam je na raspolaganju, kaže gospodja Hebein. U Sarajevu se svaka dobra ideja uguši čim se pojavi. Ono što nam je na raspolaganju ne koristi se. Dapače, devastira se.

Da spomenem i gradski saobraćaj. Birgit Hebein kaže što je bolji i jeftiniji javni prevoz to će ga više ljudi koristiti.

Ah, pa to znaju i djeca u osnovnoj, školi. Problem je što vlast u Sarajevu ne ide za znanjem, već za pojedinačnim interesima. Posljedica toga je, nastavlja zamjenica gradonačelnika Beča, smanjen saobraćaj, a time i smanjenje zagađenja.

Zbog neznanja i zato što vlast u Sarajevu ne radi ono zbog čega postoji. Grad je u zimskom periodu često najzagadjeniji grad u Evropi. U Beču su ovce na Zelenom ostrvu, u Sarajevu u…

Privatni automobili će u budućnosti biti rijetkost, smatraju vlasti u Beču. Sve više ljudi koristi kombinaciju javnog prevoza, bicikla i sisteme car-sharinga.

Na prelazu vijeka izgrađen je gradski stambeni sistem, koji je jedinstven u svijetu, završava gospodja iz Beča. Sedamdesetih i osamdesetih godina stanovi u vlasništvu grada nisu prodavani, kao u drugim gradovima, već su sačuvani kao gradska imovina. (Tranzicija, dakle, ne mora značiti prodaju baš sveg porodičnog blaga). A, u Sarajevu je ta gradska, ponekad i privatna imovina, postajala plijen političkih moćnika za desetak hiljada KM ili pet hiljada eura. Po zakonu, što bi rekao onaj usputni federalni premijer. Po zakonu, ali ne i po pravdi. Pravda!? Ah, i ja svašta pričam.

Na sličan način u Beču je riješeno i vodosnabdjevanje. U Sarajevu, koje ima neuporedivo bolje prirodne uslove (vodu), još se patimo redukcijom i sumnjom je li voda iz gradskog vodovoda zatrovana.

Kad podvučemo crtu Beč i Sarajevo imaju iste probleme. Tu završava svaka sličnost.

Beč je riješio sve ključne probleme i bavi se anticipacijom nadolazećih izazova.

Sarajevo se još vozi autobusima starijim od dvadest godina koje je rashodovao Istambul.

Dok Beč živi futuristički, Sarajevo je fiksirano da početak XX stoljeća.

Ja, sad sam se sjetio još jedne sličnosti. Ni Austrija nema u zvaničnom nazivu države atribut REPUBLIKA, ali oni o tome ne donose REZOLUCIJU.

Za to vrijeme ovce tamo mirno pasu, mi ovdje mirno gutamo rezolucije i vitalni nacionalni interes. To je mjera razlike između prošlosti i budućnosti.