Sarajevo na pravoj strani histerije: Zašto izostaje osuda Hamasa

Izdvajamo

• I stvarno, zašto osuda Hamasovog terorizma tako teško prelazi preko usana bošnjačkih političara i političarki i zašto osuda Izraela tako lako klizne u antisemitizam? Zašto nema masovnih protesta u Sarajevu, kojim se osuđuje nasilje nad civilima, uvijek i svuda? Zašto su samo nepunih mjesec dana prije početka posljednjeg rata u Izraelu i Gazi gnjevni pravednici nijemo posmatrali kolonu od preko sto hiljada Armenaca protjeranih iz Nagorno Karabaha? Zašto se dva mjeseca ranije ama baš niko nije oglasio povodom krvavog saudijskog uplitanja u građanski rat u Jemenu, u kojem je, tijekom preko sedam hiljada odvojenih napada, poginulo preko 15.000 namjerno targetiranih civila? Od početka oktobra u najnovijem sukobu u Sudanu ubijeno je preko 9.000 ljudi, preko 12.000 je ranjeno, dok je preko pet i po miliona raseljeno, a da baš niko nije imao reći ništa o tome. Rat u Ukrajini više niko i ne spominje. I tako dalje.

Povezani članci

• Obijanje tajne
• U potrazi za figurama prijateljstva
• Anatomija nacionalističke destruktivnosti
• DOSIJE BEZ TRUNKE HRABROSTI: KAKO OD ČOVJEKA NAPRAVITI BISTU
• Mesić: Ako ustuknemo pred povijesnim revizionistima, bit ćemo svjedoci ponavljanja povijesti
• Vatra na području općine Jablanica i dalje bukti. Građani se nadaju kanaderima iz Hrvatske!

Protesti podrške Palestincima Sarajevo/foto: FTV

Nije tajna da je Hamas pismo istog novčića, čija je glava Netanyahuova ekstremno desničarska vlada, i to sve krokodilske suze ovog svijeta prolivene nad palestinskom krvlju ne mogu saprati

Piše: Eldin Hadžović

Cijeli svijet sa šokom i nevjericom posmatra eskalaciju nasilja na Bliskom Istoku, koja prijeti da se proširi na znatno širu regiju. Navijači i potpaljivači stoje po strani, a dobro su poznati: SAD i zapadne zemlje ne odustaju od otvorene podrške Izraelu, visoki ruski zvaničnici primaju delegaciju Hamasa u Moskvi, turski predsjednik Erdogan deklarativno osuđuje Izrael i Hamasove teroriste naziva borcima za slobodu, širom svijeta održavaju se demonstracije podrške čas jednoj, čas drugoj sukobljenoj strani, ponekad čak i istovremeno.

Američki Senat jednoglasno je usvojio rezoluciju koja osuđuje antisemitizam na visokoškolskim ustanovama i poziva lidere, administraciju i fakultet da izraze svoje protivljenje antisemitizmu na kampusima.

“Nakon strašnih zločina koje je počinio Hamas na jugu Izraela 7. oktobra, svjedočili smo talasu antisemitizma na fakultetskim kampusima od strane antiizraelskih grupa koje su hvalile masovno ubijanje Židova od strane Hamasa”, izjavila je republikanska senatorka Marsha Blackburn. “Neka bude jasno: ovakva vrsta mržnje nema mjesta u Americi. Cijenim svoje kolege u Senatu što su brzo i jednoglasno usvojili moju rezoluciju kojom osuđujemo antisemitizam na visokoškolskim ustanovama i pozivamo osoblje na kampusima da djeluje kada se pojavi.”

“Šokirana sam nedavnim antisemitskim incidentima koje smo vidjeli na fakultetskim kampusima širom naše nacije, usmjerenim na zastrašivanje židovskih studenata i slavljenje strašnih terorističkih napada Hamasa na Izrael”, izjavila je demokratska senatorka Jacky Rosen. “Škole imaju odgovornost da zaštite svoje židovske studente pred ovakvim očitim fanatizmom. Ponosna sam što sam pomogla voditi ovu bipartizansku rezoluciju koja pokazuje da su republikanci i demokrati u Senatu ujedinjeni u osudi ovakve vrste mržnje.”

U Bosni i Hercegovini, u kojoj ne nedostaje tema oko kojih nema konsenzusa, pitanje sukoba između Izraela i Hamasa postala je još jedna tačka razdora. Banja Luka otvoreno stoji uz Izrael, Sarajevo uz Gazu. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je među prvima otvoreno podržao Izrael nakon što je Hamas otpočeo raketne napade na brojne izraelske gradove, istaknuvši da “zajednička historija stradanja čvrsto veže srpski i izraelski narod”, a iste je noći Palata Republike u Banjoj Luci osvijetljena bojama izraelske zastave. Iz svog kabineta u Sarajevu je član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, Željko Komšić, sastavio nekoliko rečenica opravdanja za Hamas: “Šta je inspirisalo Hamas da ovo uradi? Pa to su očajni ljudi i ovakva vrsta napada i terorisanje civila vide kao izlaz.”

Komšiću su se pridružili i ostali istaknuti bošnjački predstavnici, poput gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić rođ. Londrc, koja se upustila u žustru polemiku sa ambasadoricom Izraela Galit Peleg, koja se drznula upitati jednostavno pitanje: “Ako podržavate Palestince, zašto ne osudite Hamas?”. Već sutradan je gradonačelnica Karić govorila na protestnom skupu u Sarajevu pod nazivom “Zaustavite genocid u Gazi”, na kojem su vidno bili istaknuti transparenti na kojima se Davidova zvijezda sa izraelske zastave izjednačavala sa nacističkim kukastim krstom, ili prikazana u kanti za otpatke, dok je gradonačelnica poručivala da je “Sarajevo uvijek bilo na pravoj strani historije”.

I stvarno, zašto osuda Hamasovog terorizma tako teško prelazi preko usana bošnjačkih političara i političarki i zašto osuda Izraela tako lako klizne u antisemitizam? Zašto nema masovnih protesta u Sarajevu, kojim se osuđuje nasilje nad civilima, uvijek i svuda? Zašto su samo nepunih mjesec dana prije početka posljednjeg rata u Izraelu i Gazi gnjevni pravednici nijemo posmatrali kolonu od preko sto hiljada Armenaca protjeranih iz Nagorno Karabaha? Zašto se dva mjeseca ranije ama baš niko nije oglasio povodom krvavog saudijskog uplitanja u građanski rat u Jemenu, u kojem je, tijekom preko sedam hiljada odvojenih napada, poginulo preko 15.000 namjerno targetiranih civila? Od početka oktobra u najnovijem sukobu u Sudanu ubijeno je preko 9.000 ljudi, preko 12.000 je ranjeno, dok je preko pet i po miliona raseljeno, a da baš niko nije imao reći ništa o tome. Rat u Ukrajini više niko i ne spominje. I tako dalje.

Nezgodno je pričati o tome, kad u jednačinama smrti nema Jevreja, koje po svaku cijenu treba proglasiti genocidnim i izjednačiti ih sa nacistima.

Novinar Almedin Šišić se, zgrožen slikama sa sarajevskih protesta, pita je li ovo to naše Sarajevo? “Je li mi koji smo preživjeli rat pod opsadom, ubijanje, mučenje, masakriranje, izgladnjivanje, i sve druge metode ljudskog dehumaniziranja treba da šaljemo ovakve poruke svojim sugrađanima Jevrejima koji su sve to prošli zajedno s nama i imaju najbolnije iskustvo Holokausta iz WW2? Pomislite li da ti naši sugrađani, kojih je ostalo tako malo i nemaju ništa zajedničko niti ikakve veze sa zločinačkom politikom Netanyahove vlade, sada žive u strahu, osjećajući se kao lovina? Je li vam raste libido i osjećate moć u masi koja kliče tražeći (s pravom) pravdu za palestinski narod, istovremeno dehumanizirajući Jevreje i šaljući najgore antisemitske poruke? Stidim se koliko mogu, stidim se i u ime ovakvih, ovo nije moje Sarajevo, predaleko ste otišli”, napisao je.

Izraelski kolumnista Adam Raz iz lista Haaretz u svom posljednjem tekstu tvrdi da je premijer Izraela Benjamin Netanyahu, u suradnji s Hamasom, zapravo spriječio uspostavu neovisne države Palestine. Raz tvrdi da je Netanyahu tijekom proteklih 14. godina svoje vlasti primjenjivao politiku “zavadi pa vladaj” u odnosu na Zapadnu obalu i Pojas Gaze. Ova politika, prema kolumnisti, usmjerena je na jačanje vlasti Hamasa u pojasu Gaze i slabljenje pozicije Palestinske samouprave (PA) i Fataha. Netanyahu je, piše Raz, provodio politiku koja je poticala vojnu i političku moć Hamasa, a njegova politika je indirektno financirala Hamas putem različitih sredstava kao što su oslobođenje palestinskih zarobljenika, transfer gotovine, te uvoz građevinskog materijala. Raz tvrdi da je Netanyahuova politika zapravo bila usmjerena na sprječavanje uspostave neovisne Države Palestine i da je održavanje Hamasa u Gazanskom pojasu bilo ključno za postizanje tog cilja.

Nije, dakle, tajna da je Hamas pismo istog novčića, čija je glava Netanyahuova ekstremno desničarska vlada, i to sve krokodilske suze ovog svijeta prolivene nad palestinskom krvlju ne mogu saprati.

Otkako je Hamas 7. oktobra pokrenuo najnovije krvavo kolo upadom u Izrael i napadom na muzički festival i kibuce u pograničnoj zoni, do sada je u Izraelu poginulo više od 1.400 ljudi, dok su Izraelske odbrambene snage (IDF) u neviđeno surovoj i brutalnoj odmazdi već ubile preko 6.000, i ranile preko 17.000 ljudi u Gazi.

U Gazi ponestaje svega: goriva, struje, hrane, medicinskih zaliha, lijekova. Stotinama hiljada Palestinaca pod vatrom IDF-a na raspolaganju je manje od jednog litra vode po danu.

Zašto se niko ne zapita kako to da u Gazi ponestaje svega, osim raketa koje Hamas, unatoč krvavoj odmazdi nad civilima Gaze, svakodnevno ispaljuje na Izrael?