Tko je “hrabri” hrvatsko-talijanski povjesničar i pisac koji piše o Josipu Brozu Titu zločincu i da je Jugoslavija otela Italiji Istru, Kvarner i Dalmaciju? – dio I.

Izdvajamo

• Zbog čega nadobudne i pokvarene ljudske spodobe ne objavljuju članke o pokoljima koji su talijanski fašisti počinili u bivšoj Jugoslaviji, točnije u Hrvatskoj, zatim u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Sloveniji i na Kosovu. Samo na današnjom teritoriju Republike Hrvatske talijanski fašisti su ubili više od 40.000 civila, staraca, žena i djece!!! To su povijesni podaci hrvatskih povjesničara, a u Italiji nije osuđen nijedan ratni zločinac! O tomu većina talijanskih povjesničara prešućuju podatke!

Povezani članci

• Demokratski otpori normalizaciji autoritarizma
• Tačka
• Presuda za čelnike tzv. Herceg-Bosne 29. novembra
• Potvrđeno imenovanje novog saziva Vlade Federacije BiH
• Zov zavičaja
• Miloš Vasić:Rasejanje, tjelovježba i bogoštovlje

(Foto: Wikipedia) William Klinger

WILLIAM KLINGER, POVJESNIČAR I PISAC I DENIS KULJIŠ, NOVINAR I PUBLICIST OBJAVILI SU JOŠ 2013. GODINE KNJIGU “TITO – NEISPRIČANA PRIČA” O KOJOJ SE MNOGO PISALO U REPUBLIKAMA BIVŠE SFRJ I DRUGIM DRŽAVAMA, A PRVI JE UBIJEN 2015. U NEW YORKU…

Tršćanski dnevni list Il Piccolo, koji je u vrijeme Austro-Ugarske bio je talijanski iredentistički list, pod vladavinom fašističke Italije i Drugom svjetskom ratu fašistički list, a nakon oslobođenja desničarski, a zadnjih tridesetak godina kad je u vlasništvu ljevičarske La Repubblica u Rimu, “puše” desno i katkad lijevo. U broju od 27. lipnja ove godine objavio je opširan članak “Slovenia, scoperta dopo 70 ani una delle grande fosse comuni” (Slovenija, poslije 70 godina otkrivena velika jama u jednoj općini), autora Stefana Gentina. Ono što se najprije zapaža je zanimljivo, a to je da člankopisac Gentin ne rabi izraz foiba (jama), što rade gotovo svi povjesničari, književnici i novinari u Italiji. Naime, Gentin je jamu u Sloveniji nazvao fossa (jama) koja je duboka 120 metara, što znači da se radi o velikoj, odnosno jako dubokoj jami. U tu jamu, koja se nalazi u blizini slovenskog grada Brežice, navodno je bačeno veći broj vojnika i njihovih kolaboracionista te civila raznih nacionalnosti. Među žrtvama, po pisanju Gentina, najviše je bilo Hrvata i Srba. Jama se, naime, nalazi neposredno kod hrvatskog teritorija i u nju je bačeno 253 osoba. Autor je crpio podatke od izvješća slovenske novinske agencije STA, ali nema odgovara na pitanja tko su preminule, odnosno ubijene osobe – iz kojih vojnih jedinica.

Neoiredentistička ANVGD iskoristila Il Piccolov članak

Navedeni članak taman je dobro došao talijanskim neoiredentistima i neofašistima koji govore i pišu da je to još jedan dokaz da su jugoslavenski partizani počinili zločine nad Talijanima. Prvo se odmah oglasio portal neoiredentističkog Nacionalnog saveza Julijanske krajine i Dalmacije (Associazione Nazionale Venezia Giulia e Dalmazia) u Rimu, druga po veličini udruga izbjeglica iz Istre, Rijeke i Dalmacije u Italiji i svijetu. Pod naslovom “Ostatke Titove (titini – T piše malim slovom, što je uvredljivo – op. A. Č.) žrtve iz masovne Mostacove grobnice, autora (L.S.) , koji, zanimljivo, ne rabi naziv foiba (kraška jama), što čine gotovo svi talijanski povjesničari, književnici i novinari. Naime, Gentin je jamu u Sloveniji nazvao fossa koja je duboka 120 metara, što znači da se radi o poprilično velikoj jami u koju su, navodno, partizani bacili veći broj vojnika (ne spominje koje) i njihove kolaboracioniste, uglavnom domaće ljude, i civile raznih nacionalnosti. Jama se, naime, nalazi na slovenskom području kod mjesta Brežice, neposredno kraj hrvatskog teritorija i u nju je bačano bar 253 osobe. Autor je crpio podatke od izvješća slovenske novinske agencije STA, ali ne daje odgovor na pitanje koje su osobe ubijene. Navedeni je članak kao tema dobro došao talijanskim neoiredentističkim i neofašističkim organizacijama, čiji predstavnici govore i pišu da je to još jedan dokaz da su jugoslavenski partizani i komunisti pod zapovjedništvom maršala Josipa Broza Tita počinili pokolje nad Talijanima u Istri, Rijeci i Dalmaciji. To je uvijek ista žalopojka i optužba fašista, odnosno njihovih očeva, sinova, unuka i praunuka koji imaju u ustima samo “zločine” Tita i partizane.

Monstruozne optužbe protiv Tita i partizana

Prvi se odmah oglasio portal neoiredentističkog Nacionalnog saveza Julijanske krajine i Dalmacije (Associazione Nazionale Venezia Giulia e Dalmazia) u Rimu, druga po veličini krovna udruga izbjeglica iz Istre, Rijeke i Dalmacije u Italiji i svijetu. Pod naslovom “Ostale Titove (titini – prvo slovo T piše malim slovom – op. A. Č.) žrtve masovne Mostacove grobnice”, autor (L.S.) – nije imao hrabrosti napisati puno ime prezime jer zna da ovaj autor prati njihovu aktivnost – op. A. Č.). On se osvrnuo na jednog povjesničara i pisca i piše: “Pokojni William Klinger u svojim je studijama istaknuo da je konsolidacija komunističke diktature Josipa Broza Tita i u Jugoslaviji i u zemljama koje su oteli Italiji imala sve zamke revolucije. Društvena revolucija, s rušenjem tradicionalnih vladajućih klasa: ali i institucionalni, s krajem monarhije i pojavom komunističkog režima: i, što se nas tiče, nacionalno s čistkom i političkim progonom vodećih osoba talijanskog civilnog društva i etničkim čišćenjem egzodusa 90% rođenih Talijana Istre, Kvarnera i Dalmacije. A, budući da, kako je istaknuo Mao (misli na Mao Ce-tunga – op. A. Č.), revolucija nije gala večera, taj politički preokret bio je popraćen masakrima i pokoljima koji su izveli titovi (opet rabi prvo malo slovo T – op. A. Č.) komunističke paravojne postrojbe, što je pogodilo ne samo bivše fašističke predstavnike ili suradnike ili suradnike nacista i slavenske antikomunističke nacionaliste, već i njihove obitelji i tisuće drugih civila koji bi mogli predstavljati konsolidaciju diktature. Na jugu Slovenije daljnja iskopavanja proširila su broj žrtava ovog pokolja koje su bile skrivene u masovnoj Grobnici Mostec”.

Taj člankopisac s inicijalima (L.S.) je zasigurno fašist(kinja), a moguće da je sin ili kćerka, unuk ili praunuka fašističkog ratnog zločinca na Apeninskom poluotoku ili čak možda i Klingerov rođak(inja)!? Kao i dosad takvim monstruoznim “novinarskim” tužiteljima postavljam isto pitanje: Zbog čega nadobudne i pokvarene ljudske spodobe ne objavljuju članke o pokoljima koji su talijanski fašisti počinili u bivšoj Jugoslaviji, točnije u Hrvatskoj, zatim u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Sloveniji i na Kosovu. Samo na današnjom teritoriju Republike Hrvatske talijanski fašisti su ubili više od 40.000 civila, staraca, žena i djece!!! To su povijesni podaci hrvatskih povjesničara, a u Italiji nije osuđen nijedan ratni zločinac! O tomu većina talijanskih povjesničara prešućuju podatke!

Talijani ne znaju da su fašisti 1929. osudili na smrt Hrvata Vladimira Gortana

Uzet ću primjer iz moje rodne Istre: od 1918. do 1945. otkad je talijanska fašistička Monarhija zavladala Istrom, ponajprije su naseljavali Istarski poluotok Talijanima iz gotovo cijele Italije, a najviše iz južnog dijela, i oni su imali prednost u zapošljavanju pred Hrvatima i Slovencima!! Radili su na odnarođivanju Hrvata i Slovenaca te zabranili hrvatski jezik u školama. Mnoge narodnjake, naročito među svećenicima, i antifašiste osudili su na zatvorske kazne, a nemali broj završio je u tamnicama na talijanskim otocima i svakodnevno su im puštali vodu da kapa na glave. Istrijani, Hrvati, Slovenci i Talijani, pa i građani iz drugih dijelova Hrvatske, moraju zapamtiti 16. listopada 1929. godine kad je Specijalni fašistički tribunal iz Rima preselio u Pulu i održao suđenje zemljoradniku i antifašistu Vladimiru Gortanu iz sela Barama kod Pazina i njegovim drugovima. Sutradan, 17. listopada Vladimir Gortan je osuđen na smrt, a drugovi na visoke zatvorske kazne. Toga dana u uvali, koja se zove Gortanova uvala, fašistički karabinjeri strijeljali su Vlada, kako su ga zvali, s 25 metaka u leđa. O tomu nesvakidašnjem banditskom činu pisala je gotovo sva talijanska i jugoslavenska štampa, a i brojni listovi u Europi i SAD. To je prvi Hrvat kojega su strijeljali talijanski fašisti!

Međutim, ako u Italiji većina govori i piše laži i falsificira povijest, mi u Hrvatskoj moramo biti pošteni i objektivni. Nedvojbeno da je u NOP-u bilo grešaka u svezi ubojstava neprijateljskih vojnika bez suđenja, a bilo je osveta od strane nekih pripadnika NOB-a. Naime, partizanima, kojima su talijanski fašisti, njemački nacisti, četnici te ustaše i domobrani poubijali članove obitelji, osvećivali su se ubojstvima. Ali to se događalo u svim ratovima u povijesti čovječanstva…!

Ratni silovatelji hrvatskih djevojaka i žena

U svojoj dugogodišnjoj novinarskoj karijeri nikad nisam pisao o talijanskim fašističkim oficirima i vojnicima koji su silovali djevojke i žene u Istri, ali ti nemilih događaja je bilo u Rijeci, Dalmaciji i drugim krajevima gdje su talijanski fašisti okupirali dijelove bivše Jugoslavije i Balkana. Evo, ove godine, npr. najsvježiji slučaj je da je 81-godišnji Puljanin, koji živi pedeset godina u Rimu, očajan izjavom talijanskog predsjednika Sergia Mattarelle da su naši “partizani bili krvoločni” nad Talijanima, uputio je pismo u kome mu je vrlo oštro odgovorio da li zna što su fašisti činili u Istri. Iznio mu je podatak da je talijanski fašistički oficir (zamolio me da ne spominjem njegovo ime, ime majke i oficira – op. A. Č.) silovao djevojku u Puli i da je to bila njegova majka koja ostala trudna i rodila ga. On je tužio sudu oca, kojega nikada nije nazvao papa (tata) i dobio novčanu odštetu. Drugi je slučaj glumice i spisateljice Dore D’Alo iz Milana, rođenoj u Puli na “silu”. Naime, fašistički oficir, također u Puli, silovao je njenu majku koja je zatrudnjela i rodila djevojčicu. Budući da je gospođa Dora bila glumica Talijanske drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, jednoga se dana odlučila s kćerkom preseliti u Milano, gdje je jedno vrijeme radila kao glumica u čuvenom Piccolo Teatro di Milano (Malo kazalište u Milanu), čiji je dugogodišnji umjetnički direktor teatra i kazališni redatelj bio rođeni Tršćanin Giorgio Strehler. Dok je bio živ bio je ponosan da je antifašist kojega su fašisti i nacisti zatvarali u vrijeme Drugog svjetskog rata. Bio je kazališni redatelj svjetskog glasa. Gospođa Dora je teško oboljela i više nije mogla raditi kao glumica, pa se posvetila spisateljstvu. Budući da je morala hraniti sebe i kćerku, potražila je oca, umirovljenog generala, da joj financijski pomogne, ali on je nije priznao kćerkom i nije joj htio dati ni lire!. Međutim, tužila ga je sudu i nakon dugogodišnjeg sudskog procesa gospođa Dora, koja povremeno navraća u rodnu Pulu, rekla mi je da je dobila sudski proces i dio očeve mirovine – invalidsku mirovinu. Tako je pravda ipak bila na njenoj strani.

Fašisti su u Istri silovali, mučili, ubili i bacili u šternu (vodotoranj) Fošku Doblanović, silovali i masakrirali Anu Guštin, izvadili oči Ruži Petrović…!!! Ovakvih i sličnih je priča na desetine tisuća u Hrvatskoj, Sloveniji, BIH, Crnog Gori, Kosovu i drugim balkanskim zemljama. Ali tek malobrojne djevojke, gotovo djevojčice, i žene smogle su snagu i osudile se silovatelje tužiti sudu.

Gdje je bio William Klinger kad je grmjelo?

Tko je, zapravo, William Klinger, hrvatsko-talijanski povjesničar i pisac? Rodio se 24. rujna 1972. u Rijeci i da je živ imao bi 50 godina… Gdje je bio William Klinger kad je grmjelo? Mislio sam na Drugi svjetski rat, kojega je obrađivao kao povjesničar i pisac, ali on je rođen 1972. i samo može pretpostaviti kako je bilo tih ratnih godina. Ali svejedno je bezumno izmislio mnoge stvari iz toga rata, a optužio je i Josipa Broza Tita, OZNA-u i druge događaje koje je opisivao kako je odgovaralo njemu, njegovim prijateljima – možda djedovima ili ocu te ostalim članovima obitelji. Iz njegove biografije je vidljivo da je bio školovan. Diplomirao je na Sveučilištu u Trstu, zatim magistrirao na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti i doktorirao na Europskom sveučilišnom institutu u Firenci. Za njega kažu da je bio poznat stručnjak za povijest Hrvatske, Jugoslavije, komunizma i nacionalizma. Denis Kuljiš, Klingerov veliki prijatelj i budući koautor spomenute knjige o Titu, u zagrebačkom Večernjem listu od 11. kolovoza 2012. objavio je opširan tekst prepun hvale za svog prijatelja i povjesničara. Veliki novinari i pisci za povjesničara i pisca tipa William Klinger rekli bi: bla, bla, bla…!!! Zanimljiv je podatak da je dotični dobitnik nagrade Grada Rijeke za iznimni doprinos istraživanju povijesti Rijeke i stvaranje povijesne literature. To je rečeno na svečanoj sjednici Gradskog vijeća 16. lipnja 2015. u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u nazočnosti predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović. Posebno je interesantno i istovremeno simptomatično da je nagradu dobio posthumno, dakle četiri i pol mjeseci nakon smrti. Zadnjih godina živio je sa suprugom Talijankom Francescom Boscarol i dvoje djece u talijanskom gradu Gorizi. Već sam više puta pisao o politikantskom ponašanju SDP-ovog gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela, koji je veliki prijatelj neoiredentističkih udruga i ustanova koji njeguju riječku tradiciju, ali bljuju protiv maršala Tita i partizana. Tako su gradski oci, jer nije posrijedi samo jedan, opet napravili veliku grešku jer, čini se, ne znaju tko je William Klinger, koji je ubijen 31. siječnja 2015. u New Yorku. Kako su izvijestili američki, talijanski i hrvatski mediji Klinger je ubijen u subotu, 31. siječnja 2015. poslije podne u 42. godini. Pogođen je metkom u glavu, a tijelo je nađeno u Queens parku i preminuo je na putu za bolnicu. Ubojicom je osumnjičen Williamov prijatelj Alexandre Bonich (49), američki državljanin, prevoditelj podrijetlom iz Rijeke. Navodno je do sukoba došlo zbog spora oko nekretnina, a Bonich je obećao da će mu naći zaposlenje u New Yorku. Povjesničar i pisac Klinger tih dana bio sudionikom konferencije o Drugom svjetskom ratu i balkanskim ratovima u New Yorku. Alexander Bonich zbog ubojstva Williama Klingera, 18. lipnja 2018. u njujorškom sudu osuđen je na doživotni zatvor, što je rijetko tko očekivao.

New York Times: ubojstvo Klingera nema veze s Titom!

Prema pisanju američkog New York Timesa, od 22. veljače 2015. godine netko je proturio teoriju da je William Klinger ubijen zbog istraživanja o jugoslavenskom predsjedniku Josipu Brozu Titu, ali je to list opovrgnuo. Dodao bih, to je velika glupost i još jedan falsifikat koji je odgovarao desničarskim, ultradesničarskim i proustaškim medijima u Hrvatskoj i neoiredentističkim i neofašističkim medijima u Italiji. Smrt Klingera strašno je pogodila zagrebačkog novinara i publicistu Denisa Kuljiša s kojim je objavio knjigu “Tito – neispričana priča” (“Nezavisne novine”, Banja Luka, 2013.). Kuljiša, kojega sam kao kolegu i dobrog poznanika poznavao više od dvadeset godina – često smo se viđali u Zagrebu i kad je službeno dolazio na Festival igranog filma u Pulu ili s obitelji na odmor. Naime, njegova supruga bila je unuka prof. dr. Mije Mirkovića, redovnog predavača na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu koji je objavio velik broj knjiga – posebna su značajne njegove knjige “Matija Vlačić Ilirik” i “Puna je Pula” – i zasigurno je sa pseudonimom Mate Balota najbolji čakavski pjesnik Istre i šire.

SABA HR