Praznici

Povezani članci

• Senad Pećanin: Saopćenja komesara policije HNK kantona povodom napada na Tacno.net Šteficu Galić, njenu trogodišnju unuku i novinara Amera Bahtijara, predstavlja pokušaj grube obmane javnosti u cilju zataškavanja odgovornosti napadača
• Poruka iz Srbije: BiH je lider regiona jer su se građani pobunili protiv tiranije i beznađa!
• Novinarska udruženja regije osudila spaljivanje tjednika ‘Novosti’
• U SARAJEVU ODRŽAN 4. SEMINAR O INKLUZIJI ROMA – UKLJUČIVANJE ROMA U BIH KLJUČNO JE ZA PUT KA EU
• Grupa roditelja u Sarajevu pisala ministru i pokrenula peticiju, traže da se nastava održava online
• Čemu nama služi Prvi maj?

foto: Kliker.info

U Bosni i Hercegovini se izrazito uz vjerske praznike pojavi ono lijepo, vedro i nasmijano bosansko lice, između praznika zatamljeno i sumorno, kao spomenik nekim davnim, ljepšim vremenima i kao zalog nade koja još uvijek tinja kod većine građana BiH. Traje to taman kao bljesak zvijezde padalice koja želje ispunjava. Moja je želja jednostavna – budimo ljudi, dobri ljudi i onih preostalih 359 dana u godini.

Čitajući te poruke, odaslane od prijatelja prijateljima širom domovine nam, osjetim neku neopisivu toplinu i radost kakva se rijetko kod nas ovdje osjeti. I ja, ateista, osjetim čar ljudske ljubavi i sloge izrečene kroz iskrene čestitke i još iskrenije zahvale i uzvraćanja također čestitkama. Milina. Lijepo za vidjeti, još ljepše dijeliti radost sa drugima koji su samo prividno drugačiji. Čestitke su odraz tradicije i navike zajedničkog života i one su brana nametnutim podjelama i forsiranom surogatu – suživotu – što je nama nepoznata inačica, skovana u kuhinjama mraka. One, čestitke, u ime nas šalju poruku – nećemo mi podjele i nećemo suživot, mi smo za zajednički život obogaćen svim našim razlikama koje su istovremeno sepet lijepih uspomena i zalog bolje, sretnije budućnosti.

I, uvijek uz praznike pa tako i danas iste dileme, ista pitanja – živimo li mi samo tih pet-šest dana u godini istinski život ili se i tada samo pretvaramo ili je u stvari obrnuto?

Dominira li uz praznike neka imaginarna sila koja nas tih dana učini mekšim, razumnijim i nježnijim? Koja li to onda mračna sila prekrije Bosnu ostatak godine pa je u toj tmini najvažnije ko je veći Srbin, Bošnjak ili Hrvat. Ostali su, među kojima su najbrojniji Bosanci i Hercegovci, znam to pouzdano, konstanta bez krivulja i oscilacija – jako i snažno vezivno bh. tkivo. Koje lice da uzmemo kao naš izlog sa kojim se predstavljamo i unutra i vani? Zar smo samo uz praznike istinski Bosanci i Hercegovci koji uživaju dijeleći sreću i radost drugih, svojih komšija/susjeda?

Politikanstvo!?

Jeli to ta imaginarna sila koja na svu sreću, uz praznike prinudno miruje, jeli to ta mračna sila koja preostalo vrijeme neumorno ruje i truje? Ruje po našim životima stavljajući nam istovremeno i utege na noge i mete na čelo. Sila koja nas truje najstrašnijim otrovima, sila kojoj nažalost, još uvijek nismo spremni oduprijeti se i zaustaviti je u njenom mračnom pohodu. Sila koja samo zato i jeste sila, jer mi nismo spremni da joj složno uzvratimo i pošaljemo je na smetljište istorije. Zbog nas, zbog naših potomaka, zbog ove lijepe nam zajedničke domovine. Možemo i trebamo joj se suprotstaviti i latinicom i ćirilicom, i sevdalikom, šansonom ili gangom. Možemo i olovkom – na izborima. Možemo, naravno i srpom i čekićem – makar simbolično!