Ono što sam naučio kroz svoju uspješnu karijeru je da nisam najpametniji
Povezani članci
- Blagdanska putovanja: Što skuplje, to bolje
- Njemački zastupnik Manuel Sarrazin: Granice se ne smiju mijenjati, ne želim Dejton 2 za BiH
- SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU!
- Marijan Vogrinec: Glas razuma među vukovima koji zavijaju
- ČEZ će dobiti 210 miliona kruna iz arbitraže u Bosni. Projekat elektrane nije uspio
- U BiH nastavljen ekonomski oporavak
Hrvoje Prpić / PXL
Ovih dana svjedoci smo pokušaja nove vlade da restrukturira državni aparat star preko 20 godina sa nažalost malo ili nimalo uspjeha.
Iako se u vladi nalaze i vrlo uspješni poduzetnici, ne samo političari nekako mi se čini da i oni gube nadu u uspjeh. Ljutite izjave samih ministara kako njihovi djelatnici u ministarstvima ne rade ništa, kako sami nikad ništa ne poduzimaju daju mi do znanja da čak niti drugi, treći red svojih zaposlenika ne uspijevaju posložiti. S obzirom da se državni aparat sastoji od 475 tisuća zaposlenih, a promjene zapinju već na prvih stotinjak ne vidim neku nadu u dublje promjene.
Outsourcing
Ono što sam naučio kroz svoju uspješnu karijeru je da nisam najpametniji. Jedina moja prednost u odnosu na ostale je da znam odabrati pametne ljude da rade za mene. Ona osoba koja smatra da zna rješenje svakog problema je budala jer samo budala misli da je najpametniji na svijetu. Restrukturiranje puno manjih tvrtki nego što je državni aparat zahtjeva desetke stručnjaka, stručnjaka koji zarađuju i preko milijun dolara godišnje i koji su tesali svoje znanje godinama i godinama radeći upravo to – restrukturiranje, a ti se stručnjaci često puta ne nalaze u Hrvatskoj (znate li iti jedan uspješan primjer restrukturiranja tvrtke od 475 tisuća ljudi u Hrvatskoj?).
Moje iskustvo
U jednom trenutku moje karijere dočekao me sličan posao. Broj zaposlenih bio je 4-5 puta veći nego što je bilo potrebno i trebalo je u roku od mjesec dana odlučiti tko ostaje, tko odlazi, te kako će oni koji ostaju preuzeti posao koji je do tada radilo po 4-5 ljudi. Iskreno, nisam imao pojma kako to napraviti. Što učiniti, sjesti sa svakim posebno, pratiti njihovo radno mjesto, donositi odluku po odluku «ti ideš, ti ostaješ»? Ponazivao sam nekoliko iskusnih ljudi i malo po malo otkrio recept za takve slučajeve koji ću iznijeti ovdje, nikad se ne zna kad će kome trebati.
Tko radi restrukturiranje
Taj posao obavlja HR odjel ili dužim imenom Human Resources. Nažalost, većina tvrtki danas taj vrlo zahtjevan i kompliciran odjel prepušta nestručnim ljudima koji pod tim nazivom vode evidenciju zaposlenika, te ispunjavaju ugovore kod zapošljavaja novih ljudi. HR odjel je puno kompleksnija stvar i moja preporuka je da se za ovako kompleksne poslove ne uzima HR unutar kuće već da se posao prepusti nezavisnoj HR tvrtki.
Idealna tvrtka
Posao kreće na sljedeći način. Prvo na papiru napravite strukturu idealne tvrtke, kako biste željeli da tvrtka izgleda. Prije finiširanja preporučam savjetovanje s direktorima i djelatnicima, ali treba uzeti u obzir da će skoro svatko kukati kako niti s postojećim brojem djelatnika ne može obavljati posao. Nakon što ste napravili novu strukturu kreće zanimljiv posao – određivanje atributa idealnog zaposlenika. To je bio trenutak koji me najviše iznenadio u cjelom procesu. Prije toga sam mislio da postoji idealan zaposlenik. Znate, to je onaj koji je u svemu super, koji vam je simpatičan, koji puno radi, koji se sa svima slaže itd. Međutim, tada sam shvatio da je to nebitno. Tvrtka/država je kao nogometni tim, netko je odličan u obrani, ali sporo trči, netko može puno trčati, ali nema jak udarac, a netko je u svemu prosječno dobar. Vaš posao kao direktora/premijera/ministra je posložiti ljude na prava mjesta i odrediti koji stvarni atributi odgovaraju kojem radnom mjestu. Posao HR tvrke je odrediti atibute djelatnika i oni to rade s fantastičnom preciznošću (oko 95%). Ukoliko imate osobu koja je prosječno simpatična, prosječno razgovorljiva i prosječno pristojna ne stavljajte je na šalter. Niti će se ta osoba ugodno osjećati niti će se građani ugodno osjećati.
Na šalter stavite izuzetno pristojnu i mirnu osobu, možda i fizički atraktivnu ili fizički jaču (ne derete se na čovjeka od 2 metra i 120 kila koji radi na šalteru, zar ne?). Vi trebate nekoga kome građani neće zamjeriti greške koje se uvijek događaju. U ured stavite osobu koja je uredna i detaljna u svom radu, koja ne griješi i nema repova. Izgled te osobe nije bitan. Ne mora čak biti niti simpatičan, samo neka napravi svoj posao. U cijelom tom procesu nažalost najlošije su prošli prosječni djelatnici koji nisu imali neke specifičnosti. Ono što je zanimljivo je da smo nekim djelatnicima promijenili radna mjesta, neki su postali voditelji iako do tada nisu niti bili svjesni svojih kapaciteta. Nakon promjena, broj djelatnika je pao za 3 puta, a efikasnost je porasla za barem 50% što je porast za 4 i pol puta.
Prijedlog vladi
U zadnje vrijeme se često spominje potreba otpuštanja ljudi iz državne uprave. Iako se i sam slažem da ih ima previše, spreman sam plaćati ovoliki porez još najmanje godinu dana ukoliko će ovaj broj zaposlenih odraditi one hrpe nezavršenih poslova koji se godinama gomilaju na stolu. Ja sam spreman plaćati ovakav porez ukoliko će gruntovnica sljedeći dan provesti ono što sam predao dan ranije. Spreman sam ga plaćati i ako će sud već sljedeći dan zakazati raspravu na moju tužbu. Spreman sam plaćati ako će me za priključak vode zvati sami djelatnici vodovoda kao što me za MaxTV zovu iz T-coma. Ja ne tražim da vas u javnoj upravi ima manje, samo tražim da posao radite kao da ste u privatnoj tvrtki.
Uspješni primjeri
Uspješnih primjera oko nas ima jako puno, ali ih nismo niti svjesni. Zadnji uspješan primjer je HP Express, tvrtka u državnom vlasništvu koja ostvaruje izuzetne rezultate u zadnje vrijeme i to ne zbog svojih veza sa hrvatskom politikom već zbog kvalitetne usluge koju prikazuje u zadnjih godinu, dvije dana. Uspješni primjeri su i razne velike tvrtke koje su prodane strancima (banke, T-Com) koje su nam pokazale kako se stari i tromi sustavi mijenjaju u fantastično efikasne tvrtke čiji se djelatnici, koji su prije samo desetak godina razgovarali istim rječnikom kao i djelatnici HEP-a ili Makarske gruntovnice, danas s Vama ophode kako bi i trebali – s poštovanjem prema kupcu.
Molba
I za kraj moja molba vladi, potrošite moj novac pametno jer želim živjeti u najboljoj državi na svijetu i spreman sam to platiti.