Odličja besmisla

Povezani članci

• Medije ne možete kontrolirati, naučite njima manipulirati
• Ispraznici
• Poluautomatski kišobran
• Marinković-Lepić: Bh. građanima bezuslovno i pod hitno omogućiti povratak kući
• Kako su propali socijalizam i država
• Hrvatska pooštrava zakone: Za ustaške pozdrave ili širenje lažnih vijesti kazne do 4.000 eura

Imali smo bratoubilački rat.

Imali smo ga, jer naši narodi nisu znali živjeti i očuvati AVNOJ-ski i ZAVNOBIH-ski progres, temelj koji je u tom širokom jugoslovenskom zajedništvu bio generacijski zalog – i slobode, i građanske suverenosti. Ideja je ta kao i borba bila vizionarska, baš kao što je i europska danas, ali su jugoslovenski narodi na izborima izabrali, pokazat će se, strašni četverogodišnji krvavi pir i put u propast, kojeg je, važno je i to reći, inicijalno podržao i poticao i sam kler.

Te politike i njihovi mešetari koje su oživjeli autohtone fašizme i danas su prezentni u gotovo svim našim gradovima. I nema se tu na što biti ponosan, jer naprosto, ne postoji ta ostavština, ni uniforma ni zastava, koja na tom putu nije uprljana rukom zla i teškim ratnim zločinima. Sve današnje proslave u to ime samo su mitski pamfleti za daljnje produbljivanje mržnje i generacijsko trovanje životnog prostora kojeg je nemoguće dijeliti nacionalističkim ogradama, ulicama sa imenima fašističkih kolaboratora i primitivnim zapišavanjem suludih nacionalističkih granica. Danas je Bajram, vjerski praznik koji se u mom djetinjstvu i mom gradu – dok je još bio naš, zajednički – slavio i kao katolički ili pravoslavni Uskrs ili Božić; poštivanjem vrijednih majčinskih i očevih ruku, tradicije zajedništva, mezom, pjesmom i osmijehom.

Da, tako je bilo, a onda su nam donijeli zlo.

Sada se na tom zlu svečano obilježavaju datumi i slave kojekakve šarene uniforme i bojne zastave.

Koje, čije, i u ime koje to slobode poslije tolikih stradanja, pitam?!

Predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, ovih će dana u državnom protokolu obilježavanja Oluje, u Kninu, u Republici Hrvatskoj, odlikovati brigade HVO-a – također pripadnike vojnih formacija iz našeg krvavog bratoubilačkog rata iza kojih također stoje ratni zločini, ubistva civila, progoni, logori… Takvim ceremonijama i takvim ostavštinama ne bi se trebao tražiti takav povijesni normativ niti mjesto u društvu, jer one nisu nikakav zalog za svijetlu budućnost ovih naroda, već naprotiv, samo zalog mržnje, podjela i neke buduće balkanske tame. Na tom putu nema progresa, nema razumijevanja, niti bilo kakve suvislosti u kulturi življenja ili narodnog opstanka opće.
Tim se putem ne može ići, jer na njemu leže mnoge nevine žrtve, mnogi prekinuti životi…
i mali Sejo.

Sejo iz Ahmića.

Njemu ni godina, a nama ovako godinama – ni mira, ni životaa