Od jednog papira do 500 minobacača
Povezani članci
O pričama da “BiH naoružava teroriste” već smo pisali u maju 2018. godine u analizi “Gdje izvozimo i ne izvozimo oružje”. Bosna i Hercegovina se ponovo našla u fokusu takve priče kada je “Independent” objavio članak Roberta Fiska, novinara koji je u Sriji pronašao “papire” oružja proizvedenog u BiH, Srbiji, Bugarskoj i SAD.
“Independent” je u izvornom članku objavio prateću dokumentaciju (ne oružane listove, kako mnogi tvrde) jednog 120 mm minobacača proizvedenog u BiH; uputstvo za dva “Zastavina” mitraljeza (COYOTE M02 i M84); otpremnicu za artiljerijsku municiju iz Bugarske, te prazne kutije protivoklopnog oružja koje je proizvela “Hughes Aircraft Company” iz Kalifornije. Fisk navodi da je ove dokumente pronašao na tri različite lokacije u Aleppu, u februaru 2017. godine:
“U sedmicama nakon decembarske predaje boraca u istočnom Aleppu, ruševine su bile pune mina i nagaznih mina. Čitavi kvartovi su još bili ograđeni kordonima kada sam ušao u tri bivše vojne barake islamističkih grupa u februaru 2017. godine (…). Unutar jedne od njih, pronašao sam gomile odbačenih dokumenata sa uputstvima za mitraljeze i minobacače, sve na engleskom jeziku.
Među njima su bili i dokumenti za izvoz i instrukcije za upotrebu oružja iz Bosne i Hercegovine i Srbije, čije su stranice još bile vlažne od zimskih kiša, a neke od njih uprljane otiscima cipela. Spakovao sam sve što je moglo stati u torbu, a kasnije sam pronašao – u drugoj zgradi – dokumente za artiljerijsku municiju iz Bugarske. Duboko u podrumu treće zgrade u četvrti Ansari, na kojoj su se još vidjele riječiJaish al-Mujaheddin (Vojska svetih ratnika) ležale su desetine praznih kutija u kojima je bilo protivoklopno oružje, sa imenom proizvođača – “Hughes Aircraft Company” iz Kalifornije. Kutije su imale oznaku “Guided Missile Surface Attack” sa brojevima koji su počinjali kompjuterskim kodom “1410-01-300-0254”.”
Fisk nigdje u svom članku nije tvrdio da je “500 minobacača iz BiH završilo u rukama terorista”, ali su se takve tvrdnje pojavile u nekim medijima koji su prenijeli njegove navode, negdje manje, a negdje više eksplicitno:
Petsto minobacača iz BIH završilo u rukama militanata ISIL-a (više medija)
Britanski novinar otkriva: Kako je 500 minobacača iz fabrike u Bosni završilo kod ISLAMSKIH EKSTREMISTA (Blic)
Najmanje 500 minobacača, kalibra 120 milimetara, proizvedenih u fabrici BNT – TMiH u Novom Travniku, Federacija BiH, završilo je 2016. godine kod ekstremista Islamske države i Al Kaide u Siriji, tokom najžešćih sukoba u ovoj državi između radikalnih ekstremista i snaga pod kontrolom sirijskog predsednika Bašara al-Asada. (Vesti/RTRS)
Taj list piše da je oružje proizvedeno u Fabrici mašina i hidraulike Novi Travnik prodato Saudijskoj Arabiji u januaru 2016. godine i da je njihov novinar oružane listove za oko 500 minobacača pronašao u podrumu bombardovanog skladišta oružja Al kaide u istočnom Alepu. (ATV BL)
Oružje proizvedeno u bh. fabrici “BNT-TMiH”, koje je prodato Saudijskoj Arabiji, završilo je u rukama ekstremista Islamske države i Al Kaide koji su se borili protiv sirijskog predsjednika Bašara al Asada, piše britanski “Independent”.
Riječ je, kako se navodi, o 500 minobacača iz ove fabrike. (više medija)
Poslednji slučaj sa pronalaskom 500 minobacača u sirijskom Alepu, proizvedenih u Novom Travniku, a koji su prema tvrdnjama britanskog “Independenta” bili u rukama terorista Al Nusra fronta, prema mišljenju sagovornika “EuroBlica” otvara brojna pitanja. (Blic / Srpska info)
Broj od 500 minobacača preuzet je iz izjave koju je Fisku dao Ifet Krnjić, koji je potpisao dokumente za izvoz minobacača proizvedenih u fabrici oružja BNT-TMiH iz Novog Travnika. Krnjić je, međutim, jasno naveo da je ova pošiljka – legalno – izvezena u Saudijsku Arabiju. Ni Krnjić ni Fisk nisu ni na koji način nagovijestili da su u Siriji pronađeni “papiri” za svih 500 minobacača, niti originalni članak tvrdi da je to količina oružja proizvedenog u BiH koje je stiglo do Sirije. Dokument koji je prikazan u tekstu Independenta odnosi se na jedan komad oružja, a ne na 500.
“To je moj potpis” Da, to sam ja!” potvrdio je Krnjic glasno. “To je garancija za 120 milimetarski minobacač – to je NATO standard. Pošiljka je otišla u Saudijsku Arabiju. To je dio pošiljke od 500 minobacača.”
Sličnu izjavu dao je i generalni direktor kragujevačke “Zastave”, Milojko Brzaković, u vezi sa pronađenom dokumentacijom za mitraljeze koje je proizvela ova firma. Brzaković je Fisku takođe potvrdio da se radi o oružju proizvedenom u njegovoj fabrici, koje je izvezeno u Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate, uz komentar da “Ne postoji nijedna jedina zemlja na Bliskom istoku koja nije kupovala oružje od ’Zastave‘ u posljednjih 15 godina“.
Obojica su, dakle, potvrdili da je oružje legalno izvezeno i da nema načina da se kontroliše šta će se dalje desiti sa njim. U originalnom članku, objavljenom u “Independentu”, navodi se:
Kao i Krnjić, Brzaković iz Srbije kaže da njegova fabrika oružja mora dobiti međunarodno priznat sertifikat o krajnjem korisniku za svaku pošiljku oružja – ali se slaže da izvoznici nemaju ni obavezu, niti bilo kakav mehanizam da spriječe dalju isporuku svog oružja trećoj strani, nakon što oružje dođe do svoje prvobitne destinacije.
No, iako su izvoznici iz BiH i Srbije dali gotovo identične izjave o porijeklu i kretanju oružja nakon izvoza, one su dobile značajno drugačiji tretman u regionalnim medijima. “Kurir” je, recimo, u naslovu istakao da je “oružje iz Federacije BiH završilo u rukama terorista Islamske države i Al Kaide”, dok je o oružju iz Srbije pisao ovako:
SRBIJA LEGALNO PRODAVALA
Fisk piše da je uputstvo za upotrebu oružja koje je pronašao u Alepu – među kojima i za mitraljez Kojot MO2 na 20 stranca kragujevačke fabrike “Zastava oružje” pokazao generalnom direktoru Milojku Brzakoviću. On je potvrdio da je dokumenta izdala ta fabrika i da su među kupcima bili Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati.
“Ne postoji nijedna jedina zemlja na Bliskom istoku koja nije kupovala oružje od Zastave u poslednjih 15 godina”, rekao je Brzaković.
U sličnom maniru, niz medija iz regije su u naslovima svojih tekstova istakli da je u Siriji pronađeno “oružje iz BiH”, ignorišući činjenicu da se u Fiskovom članku govori i o oružju ili municiji proizvedenim u još tri države – Srbiji, Bugarskoj i SAD:
Bosna i Hercegovina ponovno je u središtu međunarodnog skandala. Prema otkriću britanskog lista Independent, oružje proizvedeno u tvornici u Novom Travniku, završilo je u rukama džihadista Islamske države i Al Qaide koji su se borili na sirijskom ratištu. (Večernji list)
U mnogim člancima oružje iz SAD i municija iz Bugarske nisu ni spomenuti, dok se podaci o oružju iz Srbije pominju usputno, bezmalo kao fusnota.
Neki su otišli i korak dalje, te su selektivno predstavljene informacije ponudili kao “dokaz” da BiH direktno naoružava terorističke grupe na Bliskom istoku:
To je moj potpis! Dokaz da Bosna naoružava DAEŠ (Sputnik)
BiH naoružala minobacačima ekstremiste Islamske države i Al Kaide (Alternativna televizija)
Minobacači iz BiH za džihadiste (RTRS / Alternativna televizija)
Da ironija bude veća, u nekoliko članaka koji su cijelu priču predstavili kao “skandal u čijem je centru BiH”, navode se i informacije istraživačkih mreža BIRN I OCCRP, da je BiH na sedmom mjestu najvećih izvoznika naoružanja na Bliski Istok, dok je Hrvatska na prvom, a Srbija na trećem. Sve to nije spriječilo čitav niz portala, novina i televizija, da u svojim izvještajima istaknu isključivo činjenicu da je u napuštenom skladištu Al-Kaide pronađen papir (jednog) minobacača proizvedenog u Novom Travniku.
Tvrdnje da je u Siriji pronađeno 500 minobacača iz BiH, koje predstavljaju pogrešnu interpretaciju izjave Ifeta Krnjića; kao i tvrdnje da je “Independentov” članak “dokaz da BiH naoružava teroriste”, ocjenjujemo kao dezinformacije. Izvještaje medija iz regiona, koji su nejednako tretirali informacije o oružju proizvedenom u BiH, u odnosu na informacije o oružju proizvedenom u drugim državama koje je pronađeno u istom skladištu, ocjenjujemo kao pristrasno izvještavanje.