Mrgudov sprovodni list

Izdvajamo

• Uspio uletjeti u UN bijeli oklopni transporter, ali ga vojnik - susjed za noge vuče vani, a malehni UN vojnik za ruke tegli unutra. Da je UN pobijedio ovaj dvoboj, nikad ja Mrguda ne bih upoznao.

Povezani članci

• Svijet se opet divi Sarajevu: Svjetski mediji prenijeli vijest o protestima protiv fašizma
• Kraj mjeseca uz “Ćelavu pjevačicu”, a onda Marko Tomaš, Sanel Redžić, “Teatar u ratnom Sarajevu”, Pero Zubac… u NPM-u
• Po završetku posjete Bosni i Hercegovini, predstavnik OSCE-a za slobodu medija poziva na jačanje nezavisnosti javnih servisa i zaštitu sigurnosti novinara
• Koronavirus: Raste broj zaraženih u SAD-u i Rusiji
• Erotika ogoljenih gusli
• Sarajevska misa za Bleiburg: Subverzivna provokacija čije posljedice tek dolaze

Hasan Karamustafić-Mrgud, logoraš konc logora Ljubuški, je ponovo bio potpuno NORMALAN I GLADAN.

Amer Đulić iz Udruženja “LOGORAŠI STOLAC” me zamolio da objavim spisak – dokument koji sam sačuvao iz konc logora Ljubuški 1993. – 1994.

Evo, to je originalni spisak, mojim rukopisom ispisan!

A evo i jednog svjedočenja …

HASAN KARAMUSTAFIĆ– MRGUD

Konc logor Ljubuški  27. oktobar 1993. – 19. mart 1994.
Kraj je 1993. ili početak 1994., znam da je bilo hladno u maloj ćeliji konc logora Ljubuški.

Prozor je bez stakla, pod bez prostirke a mi bez hrane i vode.

Ništa se posebno nije dešavalo tog dana, osim što je Hasan Karamustafić-Mrgud, logoraš iz Gornjeg Vakufa prepričavao svoju čuveni besjedu kako je vozeći kola hitne pomoći Armije BiH, uletio između vojske njegovih bivših susjeda i Unprofora.

Uspio uletjeti u UN bijeli oklopni transporter, ali ga vojnik – susjed za noge vuče vani, a malehni UN vojnik za ruke tegli unutra.

Da je UN pobijedio ovaj dvoboj, nikad ja Mrguda ne bih upoznao.
A Mrgud, otkud mu taj nadimak ne znam, vazda bio dobro raspoložen.

Iznenada, a vazda je bilo iznenada, uletiše u našu ćeliju, zgrabiše Mrguda i odvedoše ga.
Neko dobaci, “Jebiga, ode i naš Mrgud”.

Sutradan, opet iznenada, uletiše i ubaciše nam Mrguda nazad u ćeliju.
Živ je, ali zdrav nije.
Ništa mu nije slomljeno.
Nije fizički zlostavljan.

Oči mu stakleno nijeme, ne mrdaju, zure niđe..

– Gotovo je sa mnom, završeno, da sam bogdo poginuo na frontu nikad mi žao ne bi bilo-

– Kako Mrgude, pričaj, šta je?

– Šta će biti, eno ih vani, spremaju mi sprovod.

– Kako Mrgude, rat je, kakav sprovod, tebi logorašu, bogami nisi normalan.

Spremaju mi sprovod, znam pročitao sam. Kad su me vozili na neko ispitivanje u kasarnu Čapljina, ugledam papir kod mjenjača u transporteru. Fino piše: Hasan Karamustafić SPROVODNI LIST.

– Vjerujete li mi sad, spremaju mi sprovod?

Sva naša ubjeđivanja su Mrgudov procesor u mozgu zaobišla.

Mrgud je, uglavnom u sumanutom stanju svijesti, nesvjestan ničega ovozemaljskog, samo ponavljao SPROVODNI LIST MRGUDE. KRAJ.

Tamo negdje u sferama nevidljivim i nedokučivim, žestoke su se sile sudarale oko Mugdimovih moždanih vijuga, a svaki novi sudar je Mrguda vodio dalje i dalje od svjesnosti.

Mrgudova bespomoćnost, kao da je tražila od Onog što sve odlučuje da ga uzme što prije, da se riješi muke a ON odlučio: “Neka Mrgude, mlad si, tek su ti 24, vratićeš se ti u tvoj Vakuf.”

Probao sam sve tehnike da ga vratim u SADA, govorio mu kako sam naučio solidno Susjednog jezika kad sam radio u Hitnoj pomoći 1986. u Metkoviću.

Prođoše tri dana, probudi me Mrgud negdje u rano jutro, a opet iznenada, i priupita:

– Šta reče doktore, kad ONI kažu sprovodni list znači samo da me sprovedu na ispitivanje i vrate. Nije to sprovod – dakle neće ne ubiti.

Rekoh, Mrgude, tako je.

Ugledah veselo lice Mrgudovo, bez sumanutih misli, bistrih i veseli očiju sa osmjehom punim nade.

Hasan Karamustafić-Mrgud, logoraš konc logora Ljubuški, je ponovo bio potpuno NORMALAN I GLADAN.