Moralni preludij
Povezani članci
- Fudbal/lopta/hlopta
- Hapšenje zbog krijumčarenja migranata i izbjeglica u BiH
- ZBOGOM, SEKULARNA DRŽAVO
- Mile Kekin: Hrvatskoj prijeti sto nijansi crne, ali mi, kroz koje je rock’n’roll izrastao u političku stranku, bit ćemo iznenađenje ovih izbora!
- Uelkam tu Šolta!
- Selma Plančić: Počela sam živjeti život kad sam prestala pokušavati da se riješim svog invaliditeta pod svaku cijenu
Uprava Aluminija se izvinjava Čoviću i istovremeno izviještava javnost kako ne raspolaže financijskim sredstvima potrebnim za pokretanje procesa proizvodnje jer joj obećana sredstva koja su trebala biti osigurana do 1. augusta/kolovoza još uvijek nisu uplaćena? Privatizovali bi oni sada rado Aluminij i napunili džepove hrvatskih i ruskih tajkuna a možda im privatizacija riješi i hrvatsko pitanje u BiH!
”Balkane, Balkane, Balkane moj, budi mi silan i dobro mi stoj… ”
Uprava Aluminija iz Mostara uputila je pismo izvinjenja predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću, zbog, kako su naveli, neugodnosti ”koje je Čović doživio“ nakon gašenja Aluminija. Nije poznato da li će Čović tražiti obeštećenje za pretrpljenu duševnu bol i patnju zbog ”klevete” da je najodgovorniji za kolaps al’ Balkan je to, prijatelju, i na njemu ništa nije nemoguće. Uprava Aluminija se izvinjava Čoviću i istovremeno izviještava javnost kako ne raspolaže financijskim sredstvima potrebnim za pokretanje procesa proizvodnje jer joj obećana sredstva koja su trebala biti osigurana do 1. augusta/kolovoza još uvijek nisu uplaćena? Privatizovali bi oni sada rado Aluminij i napunili džepove hrvatskih i ruskih tajkuna a možda im privatizacija riješi i hrvatsko pitanje u BiH! Sada nas Čović uči kako ”europske i NATO-integracije nisu prioritet za BiH“. Obećanje, ludo radovanje a došlo boga mi vrijema za naplatu!
„Mi smo ljudi cigani, sudbinom prokleti, uvijek neko oko nas dođe pa nam prijeti!“
Balkan ti je to, nepresušni izvor antilogike, mjesto na kome se odluke donose po kafanama i sve riješava pokazivanjem ”mišića”, u kome caruju poltronstvo i najamništvo. Maskulino region u pravom smislu riječi shodno karakteru imena muškog roda koji mu je dat.
”Nesretne nacije” su u stalnoj potrebi za novim ”herojima i ratnicima“. Hajduktradicija je to, prijatelju, gdje vladajuju mišice, mržnja, pičkaranje a kad zatreba i govor oružja. Što više pokradeš, prevariš i slažeš to si priznatiji u društvu. Uživaju u licemjerstvu i dvojnom moralu. Use, nase i podase! Ovdje su ti vojnici i ratnici heroji a mitovi ideali. Ako nisi „prošao“ kroz vatreno krštenje onda nisi pravi muškarac. Mekušac, nesposoban za život i nedostojan žene jer puška se nosi i u gaćama. Ovdje ti se djeca već sada uče, u balkanskim vrletima i gudurama, kako ratovati i ubijati. A čim zagusti hite ti oni u vojnike i paramilitarne organizacije. A uzora na pretek! Sve ratni zločinac do ratnog zločinca! Heroji poput Arkana i Praljka, napravljeni iz režimske potrebe kao ovozemaljski polubogovi čije ikone se ljube kada se kreće u pohode. A takve, bogami, i crkve blagosiljaju pa i onda kada siluju i ubijaju nenaoružane civile, žene i djecu. Muškarac bez oružja nije muškarac, kratko i jasno. Ne pomišljaj, slučajno da ga „razoružaš“! Gdje će soko, u protivnom, iskazivat svoju muškost u kafanama, na svadbama, krsnim slavama, božićima… Puška je simbol njegovog maskulino seksualiteta a on erotski megastar u kome ga rat seksulano nagrađuje. Kao životinja koja se baca na nejake žene, pravi vlastite bordele zbog čega mu oni „drugi niže klase“ trebaju zahvaliti što širi „superiornu“ rasu nebeskog naroda i vraća drugorazredne u pradjedovsku vjeru.
A za radnika? Ko ga j…! Ne shvata, jada, da su ga tajkuni poput lakmuspapira preobrazili u guz- i taripapir. Upotrebljen u funkciji režimskog potrošnog materijala do onog trenutka kada ga vodokotlićem speru u kanalizaciju.
Pobunjeni ljudi su heroji u običnim životnim pričama. Pobunjeni u odnosu na okolnosti koje su prestale biti ljudske i postale nehumane, zločinačke i nemoralne. Okolnosti u kojima se ne može nešto da prihvati, a da se pritom ne izgubi sopstvena duša i ljudsko dostojanstvo. Tada obični ljudi postaju heroji kojoj ti, jado od radnika, nisi ni do koljena!