Laži i paralaži talijanskih političara o velikoj tragediji u Puli

Povezani članci

• SLUČAJ “UBORAK”: Sporo ili nikako – dvije su jedine opcije za rješavanje problema, kod naših vlasti
• GS: CIK u službi udruženog zločinačkog poduhvata
• Umro Radomir Konstantinović jedan od najvećih europskih i zapadnih pisaca 20. stoljeća
• OEBS: Srbija da kazni ubice Slavka Ćuruvije
• ŠARANJE PO SMOJI
• Klauški: Sanader je izdao Hrvatsku za 10 milijuna. Jadranka Kosor nas je izdala besplatno

Massimiliano Fedriga, foto: Wikipedia

U povodu 76. obljetnice velike tragedije na pulskoj plaži koja se dogodila 18. kolovoza 1946., u Puli je u nazočnosti hrvatskih, talijanskih i slovenskih političara održana komemoracija – Sveta misa u Katedrali i polaganje vijenaca na spomen-obilježju. Upućeni će reći što opet pišem kad je to već objavljeno. Imate pravo koji budete na taj način komentirali, ali postoje važni razlozi zbog kojih želim objaviti što se dogodilo nakon završene komemoracije u Italiji. Kao što znamo na komemoraciji bili su nazočni istarska dožupanica Jessica Acquavitta, gradonačelnik Pule Filip Zoričić, dogradonačelnik Bruno Cergnul, senatorice Republike Italije Laura Gravina i Tatjana Rojc, konzul Republike Italije u Rijeci Davide Bredanini, zastupnik slovenskog Parlamenta Felice Žiža, predsjednik Talijanske unije za Hrvatsku i Sloveniju Maurizio Tremul, predsjednik udruge Istria u Trstu Livio Dorigo i drugi. Čudnovati, izmiješani sastav (misto rekli bi Talijani), no zamijetilo se da među njima nije bilo pogrdnih pogleda kao prijašnjih godina. Prošla su vremena kada političari nisu međusobno ni razgovarali, tu, prije svega, mislim na ondašnje političare Hrvatske i Italije.

Tko pljuje po Tremulovim riječima da zajedno gradimo budućnost?

U prigodnim govorima najzapaženija je rečenica koja će se dugo pamtiti je od Maurizija Tremula iz Kopra: – NEMOJMO ZABORAVITI POVIJEST NEGO ZAJEDNO GRADIMO BUDUĆNOST, rekao je čelnik hrvatskih i slovenskih Talijana Tremul. I sada dolazim zbog čega sam počeo s uvodnikom; samo dva dana nakon što je održana komemoracija i Maurizio Tremul izjavio povijesnu rečenicu – cca 115 kilometara u udaljenom Trstu, jedan politički čudak i prevrtljivac, dobar poznavatelj Tremula i talijanskog konzula, na Facebooku je (ne)namjerno popljuvao Tremula i sve koji su bili na komemoraciji! On, molim lijepo, nije obični građanin i najveće neugodno iznenađenje. Bez obzira što nije spomenuo njihova imena taj pokvarenjak, podlac i falsifikator je nitko do čak njihov suradnik, a zove se Massimiliano Fedriga, predsjednik Autonomne regije Furlania-Venezia Giulia (Furlanija-Julijanska krajina) sa sjedištem u Trstu. Taj Fedriga, uz ostalo, napisao je da je “TO BIO PRVI TERORISTIČKI NAPAD U POVIJESTI TALIJANSKE REPUBLIKE I NAJKRVAVIJI, VIŠE OD STANICE BOLOGNA (MISLIO JE NA ŽELJEZNIČKI KOLODVOR U BOLOGNI GDJE JE PODMETNUT EKSPLOZIV I UBIJENO I RANJENO VIŠE LJUDI (op. A.Č.). U MASAKRU U VERGAROLLI ŽIVOT JE IZGUBILO VIŠE OD STOTINU LJUDI. TREĆINA SU BILA DJECA. TRAGEDIJA JE JOŠ UVIJEK OBAVIJENA SJENAMA I POTICATELJIMA (pod. A. Č.).

Alemanno: Vergarola – posljednji napad na Italiju!

(Foto: Wikipedia) Gianni Alemanno

“Komunističko-fašistički” sastanak u hrvatskoj Rijeci

Najveća novinska agencija u Italiji ANSA i brojni tiskovni i elektronički mediji objavili su informacije i izvješća o komemoraciji u Puli, ali njihovi novinari nisi bili nazočni u Puli, pa pretpostavljam da su izvješća poslali neki od pulskih ili riječkih novinara koji rade za medije talijanske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Začuđujuće je da poznati rimski dnevni list Avvenire i istoimeni portal, naklonjen Katoličkoj crkvi i Vatikanu, objavio je članak “Ha un nome sulla spiaggia di Vergarola e vittime dimenticate” (Masakr na plaži Vargarola i zaboravljene žrtve). List laže jer od 2008. godine organiziraju se komemoracije sa Svetom misom, a ove godine je organiziran Okrugli stol, no prvi i neuspješan za nas Hrvate, a za Talijane uspješan. Oglasio se i političar Gianni Alemanno, bivši militantni član neofašističke političke stranka MSI-DN i postfašističke stranke Aleanza Nazionale, te gradonačelnik Rima, koji je promijenio još tri ultradesničarske stranke i sada je član političke stranke Fratelli d’Italia (Talijanska braća), bliža postfašističkoj stranki. Tipični prevrtljivi političar koji je oženjen s Isabelom, kćerkom bivšeg glavnog tajnika neofašističke stranke Pinom Roatom. On, Alemanno, u duši je ostao nepopravljivi fašist, objavio je spot s naglaskom da je “masakr u Vergarolli bio posljednji napad na Italiju…!” Da upoznam čitatelje da je u vrijeme kad je Gianni Alemanno bio postfašistički gradonačelnik Rima, odlučio je, poput pjesnika i fašističkog časnika Gabriela D’Annunzija kada je sa svojim legionarima krenuo na “marš u Rijeku” i osvajanje grada, prije nekoliko godina učinio je Rimljanin, ali nenaoružan i bez vojske. On je s većom skupinom učenika i nastavnicom, krenuo na “marš u Rijeku”. Bio je to nesvakidašnji skandal: gradonačelnik Rijeke SDP-ovac Vojko Obrsnel, u društvu SDP-ovog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića i u nazočnosti neumornim “antifašistom” i zastupnikom hrvatskog Sabora Fiuriom Radinom, održao prijam u zgradi Grada Rijeke za postfašističkog gradonačelnika Rima Giannija Alamanna. “Komunističko-fašistički” sastanak u hrvatskoj Rijeci. Ali velik broj riječkih novinara, od kojih je nemali broj zalutao u novinarstvo i samo se ulizuju političarima i tajkunima, nisu vidjeli ništa loše u tom “komunističko-fašističkom” susretu i razgovoru. Dogovoreno je da će Alemano uzvratiti prijam za Bandića i Obrsnela, a kao krunski svjedok je planirani furiozni Puležan Radin. Do tog susreta i razgovora, na sreću, nikad nije došlo! Što se tiče komemoracije i Okruglog stola u Puli nije izostala ni kritika portala A.N.V.G.D.. vlasništvo neoiredentističkog Nacionalnog saveza Julijanske krajine i Dalmacije u Rimu, a čija je članica i predsjednica “Slobodne općine Pula u egzilu” koja je sudjelovala na Okruglom stolu u Puli. Kad već spominjem taj neoiredentističko-profašistički portal, 20. kolovoza objavio je bljutavi tekst pod naslovom “Vergarolla, prvi, najkrvaviji i najotkriveniji masakr u Republici Italiji” koji je potpisao voditelj Lorenzo Salimbeni. U pamfletu je objavio da je Pulu napustilo 28.000 prognanika (sic) od 32.000 stanovnika. Istoga dana, objavio je tekst “Krvava preambula egzodusa iz Pule: Vergarolla” koji je prenijet iz tršćanskog dnevnog lista Il Piccollo (19.08.2022.) s po kojom dodatnom laži i paralaži. Salimbeni je “pustio” na YouTube video-zapis tršćanske televizijske postaje TeleQuattro u kome optužuje sve živo u Puli, Istri i Jugoslaviji za masakr na plaži u Vargaroli – samo ne Talijane. Politički lažovi i neznalice Fedriga, Alemanno i Salimbeni nemaju pojma o povijesti te su uvjereni da je 18. veljača 1946. godine Pula bila talijanska. Malo sutra; Grad je bio u Zoni A i tragedija se nije dogodila u Republici Italiji, nego u gradu koji je tada bio pod Anglo-američkom upravom. Mirovnim ugovorom u Parizu 10. veljače 1947. Pula i najveći dio Istarskog poluotoka pripao je Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj!

“Dvoboj” Glasa Istre i organizatora Okruglog stola o Vargaroli

Zahvaljujući našem kritičkom osvrtu, novinar Bojan Žižović, zamjenik glavnog urednika Glasa Istre, spomenuvši moj članak, pronašao je imenom i prezimenom organizatora Okruglog stola u hotelu “Park Plaza”. Riječ je o Gianclaudiju Pellizzeru, kojeg je intervjuirao u svezi tema na Okruglom stolu, spomenuvši Kristijana Kneza, pisca iz Kopra i Paola Radiva, novinara i pisca iz Trsta. Intervjuu je objavljen pod naslovom “Organizator kontroverznog skupa o Vargaroli Gianclaudio Pellizzer: Nemojte Vi meni o neofašistima i iredentistima. To je prevladano, prošlo, mi smo u demokraciji, ljudi mogu reći što žele” (22.08.2022.). Pitanja i odgovori pljuštali su nesvakidašnjom oštrinom i mogu slobodno reći da u posljednjih 20-ak godina nisam pročitao tako oštar i kvalitetan intervju te po mom mišljenju moj mnogo godina mlađi kolega Bojan Žižović zaslužuje nagradu za intervjuu Hrvatskog novinarskog društva. Šteta što Žižović nije objavio odakle je gospodin Pellizzer, koji je za nijansu bio slabiji sugovornik i na neki način branio sebe i Radiva. Međutim, prezime Pellizzer je uglavnom prisutno u Rovinju, a za “našeg” Pellizzera saznao sam da je bio direktor pošte u Rovinju, a da je trenutačno, među ostalim, vlasnik ili suvlasnik pulskog Radio Maestrala i da se bavi više poslovima. U svezi navedenog intervjua objavit ću samo djelić. Na pitanje novinara Žižovića tko mu je sugerirao Radiva odgovorio je da je napisao knjigu o Vergaroli i sve što je rekao nije ništa optužujuće, da su bila neka svjedočenja… A na najvažnije pitanje; Poznata su stajališta Radiva, a ona su neofašistička, Pelizzer je odgovorio: “Nemojte Vi meni o neofašistima i iredentistima. Nemojte spadati u tu klasu. To je prevladano, prošlo, mi smo u demokraciji, ljudi mogu reći što žele…” Pročitavši cjeloviti razgovor novinar je očitao bukvicu sugovorniku koji je bio previše prepotentan i nije htio priznati greške koje je učinio kao organizator i što nije pozvao nekog istarskog povjesničara. Držim da je trebao pozvati prof. dr. sc. Darka Dukovskog, predavača na Filozofskom fakultetu u Rijeci i koji živi u Puli. Profesor Dukovski je za tragediju u Vargaroli objavio znanstveni rad što znači da je kompetentan za navedenu temu, zasigurno najbolji od hrvatskih povjesničara.

U svom blogu hrvatskepraviceblog.com (21.08.2022.) javila se Lili Benčik iz Pule koju smo više puta kritizirali, a o Varagaroli objavila je hvalospjeve o knjizi Paola Radivo “La strage di Vergarolla (15. kolovoza 1946.)”/prepisivačica ne zna da kada se piše talijanski naziv knjige treba napisati 18 agosto 1946 – op. A. Č./ i za koju je navela da je izdala u Trstu Talijanska udruga Pule i Istre – Slobodna općina Pula u egzilu. Naravno da nije objavila da se radi o neoiredentističkoj udruzi što sam iznio u kritičkom osvrtu na ovom portalu. Prepisala je dijelove što su već objavili drugi autori, ali nijednom riječju nije objavila da je Radivo u knjizi objavio da su Tito i tajna policija OZNA krivci za masakr u Vargaroli, jer nije pročitala ni knjigu ni čula što je o temi rekao Paolo Radivo za govornicom Okruglog stola u Puli. Uputili smo molbu Paolu Radivu, novinaru i piscu knjige „La strage di Vergarolla (18 agosto 1946)“ da nam pošalje informaciju je li u svom djelu napisao da su Tito i OZNA krivci za tragediju u Vergaroli? Nažalost, tršćanski novinar i pisac nije odgovorio na naša pitanja.

Talijanima ne treba ništa vjerovati!                                                             

Više od četiri desetljeća objavljujem članke i feljtone o žrtvama fojbi, egzodusu, mafijaškim klanovima i drugim kriminalcima, pa sam odavno zaključio da Talijanima ne treba ništa vjerovati! U svojstvu novinara više puta sam kritizirao hrvatske i talijanske političare, posebice predsjednike tih dviju republika, koji su u svakom prigodnom susretu i razgovoru izjavili o dobrosusjedskim odnosima. Govorim o razdoblju postojanja Jugoslavije, a naočito od 1991. do 2022. godine kada je uspostavljena Republika Hrvatska. Opet ista “pjesma” o dobrosusjedskim i ekonomskim odnosima, što je notorna laž. Jest, naši su predsjednici držali se tog miroljubivog slogana, ali predsjednici prisjetimo se zajedno kako su nas oklevetali Giorgio Napolitno, bivši stari komunist i Sergio Mattarella, pogotovo za državnog blagdana na Dan sjećanja 10. veljače o krvoločnim Slavenima (mislili su na Hrvate i Slovence) koji su organizirali etničko čišćenje Talijana (sic) i tomu slično. Predsjednici Stjepan Mesić je pokazao zube i odgovorio im na njihove optužbe, Ivo Josipović se “slizao” s Napolitanom koji je govorio o partizanskim barbarskim zločincima.

Predsjednik Zoran Milanović izgubio kompas – govori nebuloze!

Što se tiče Zorana Milanovića, “zamrznutog” SDP-ovca, najgore se ponio od svih hrvatskih predsjednika jer je izjavio da su pulski i istarski Talijani bili prisiljeni napustiti svoje domove. On se ponio kao izdajnik domovine i plaćenik neoiredentisti i neofašista. Čak je rekao da će posjetiti Bazovačku fojbu, Nacionalni spomenik, položiti vijenac i pokloniti se žrtvama kao slovenski predsjednik Borut Pahor. Očito je Milanović izgubio kompas, a njegovo je ponašanje čudno, drsko i neprimjereno na Pantovčaku i izvan njega. Uostalom, što Milanović zna o jami u Bazovici kod Trsta i egzodusu? Spominje Talijane, a nema pojma da su među izbjeglicama bili mnogi Hrvati, zatim Slovenci, Židovi, Austrijanci, Česi i drugi. To sam objavio stotine puta, ali on sluša svoje talijanske dušnike koji su na privremenom radu u Zagrebu. Zašto ne kaže ime ili imena tih talijanaša? Bolje mu je da zašuti i ne govori nebuloze, jer ispada neznalica, pametnjaković i podlac…! Postao je čovjek i političar bez karaktera…

SABH.hr