KUD JE NESTALA POBJEDA

Izdvajamo

• U Hrvatskoj je porušeno između 3 i 4 hiljade artefakata koji su obilježavali događaje iz tog razdoblja, iz stradarija su uklonjena imena istaknutih pojedinaca i događaja iz NOB-a i revolucije. Ime i obilježje Josipa Broza Tita opstalo je tek u nekim sredinama. NOB i socijalizam se stigmatiziraju, pobjednici žigošu i nazivaju zločincima, a poraženi domaći kvislinzi proglašavaju pravednicima. To zorno pokazuje koliko je Hrvatskoj „draga“ Pobjeda.

Povezani članci

• VEČERAS U 19 SATI U POZORIŠTU MLADIH POČINJE MALI MESS
• Ljevica i „ljevaci„
• Građanski savez pita državnog tužioca: Šta se događa sa istragom za milionski kriminal Dragana Čovića
• Šta sada? Bosna i Hercegovina nakon posjete F. Mogherini i J. Hahna
• Da li privatizacija ili stečaj, da kupleraj nastavi svoju rabotu
• Povratak u budućnost preko Vardara

Foto: shutterstock

Prošla je još jedna godišnjica obilježavanja kapitulacije Njemačke 1945. godine, čime je završen II sv. rat na tlu Evrope, datuma koji je ustanovljen kao Dan pobjede. Pri tome je potpuno nevažno, obilježava li ga netko 8., ili 9. maja, jer je razlika u tome što je pobjednički front bio razvučen, preko više vremenskih zona. Ono što je bitno, to je činjenica, da je pobjeda izvojevana nad fašizmom i nacizmom, do tada najopasnijim protivnikom ljudskoga roda, koji je izazvao najveće ljudske i materijalne gubitke u povijesti ratovanja i za čije slamanje su podnesene najveće ljudske žrtve, koje u punom smislu riječi zaslužuju da im se zahvalimo i poklonimo. „Kod nas“, odnosno u bivšoj zajedničkoj državi Jugoslaviji, taj se dan sa ponosom obilježavao 9. maja.

Danas se sa razlogom moramo upitat, dali je Pobjeda još uvijek među nama.

9.maja 1950. godine francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman, predstavio je svoj prijedlog Evropske zajednice za ugljen i čelik, taj je dokument nazvan Schumanova deklaracija. Vijeće Evropske unije 1985. godine u Milanu donijelo je odluku da se 9. maj obilježava kao Dan Evrope. Znači imamo dva događanja istog datuma.

Jačanje liberalno kapitalističkih struja u Evropi i svijetu i vremenski odmak i blijeđenje sijećanja na ratne strahote i žrtve, bili su plodno tlo, na kojemu je novokomponirani naziv permanentno istiskivao onaj prethodni. Dan Evrope korišten je češće i glasnije, a Dan pobjede sve manje i tiše.

Dodatno narušavanje digniteta Pobjede i uvreda žrtava dogodila se 90-ih, nakon kontrarevolucije u istočnoj Evropi i secesionističkih ratova u Jugoslaviji. Na dijelu je revizija povijesti i uspon sljedbenika poraženih ideologija, koji bez otpora stupaju u javni prostor.

Posebno je ponižavajuće stanje na jugoslavenskom prostoru. Po brojnosti pripadnika NOV, po brojnosti vezanih okupacionih jedinica na terenu, po organizacijskoj razini i po vojnom doprinosu zajedničkoj borbi, Jugoslavija je svrstana kao peti čimbenik antifašističke koalicije, ravnopravno uz bok SSSR-a. SAD-a, Velike Britanije i Francuske. Nosioci vlasti u novonastalim vazalnim tvorevinama, se danas ne ponose tom činjenicom, ona im stvara nelagodu, revidiraju ju i nisu iskreni kad se je protokolarno moraju dotaknut.

U Hrvatskoj je porušeno između 3 i 4 hiljade artefakata koji su obilježavali događaje iz tog razdoblja, iz stradarija su uklonjena imena istaknutih pojedinaca i događaja iz NOB-a i revolucije. Ime i obilježje Josipa Broza Tita opstalo je tek u nekim sredinama. NOB i socijalizam se stigmatiziraju, pobjednici žigošu i nazivaju zločincima, a poraženi domaći kvislinzi proglašavaju pravednicima. To zorno pokazuje koliko je Hrvatskoj „draga“ Pobjeda.

U Sloveniji se širi tumačenje, da je otpor neprijatelju bio potreban i kao takav prihvatljiv, ali nije prihvatljiva organizacija vođenja borbe. Pri tome naravno ne govore kako bi taj otpor polučio rezultat kakav je, da organizacija vođenja nije bila takva kakva je.

Sa izuzetkom Rusije, gdje Dan pobjede i dalje zauzima mjesto koje mu pripada i gdje je obilježavanje tog događaja na razini žrtve koju su narodi SSSR-a podnijeli na oltar slobode sviju nas i ono se u proteklom razdoblju nije mijenjalo, u ostalim dijelovima Evrope i ex jugoslavenskog prostora, tog se dana prisjećaju i dostojanstveno obilježavaju uglavnom pripadnici klasno diferenciranog spektra.