Kako je crnogorski novinar osuđen kao kriminalac?

Povezani članci

• Što je drugima korupcija, to je Bosni politički sistem
• Hapšenja za ratne zločine u Foči
• LJEKARSKA KOMORA UPOZORAVA: Spajanje Opšte bolnice i Kliničkog centra je nezakonito!
• Policija: Nisu pederi Papa da moraju biti bezbjedni
• Pančić: Crvene linije i ritualno ljubljenje
• Budžetski novac za stranačku omladinu: Pripravnici u RS “pojeli” 50 miliona KM

Foto: Aleksandar Mrdak AFP

Nakon što je crnogorski istraživački novinar Jovo Martinović, dobitnik nagrade Piter Makler za hrabro i etičko izvještavanje, u Podgorici juče osuđen na godinu i po zatvora zbog navodnog učešća u međunarodnom švercu droge, stigle su ljutite reakcije internacionalnih medijskih organizacija, među kojima i Reportera bez granica.

I dok je podgorički Viši sud prvostepenom presudom utvrdio kako je Martinović bio dio kriminalne organizacije, on od početka tvrdi da je samo obavljao novinarski zadatak, zbog koga je morao da kontaktira krijumčare droge.

Da li je to sud zadovoljio pravdu ili je na djelu još jedan udar na slobodu medija u Crnoj Gori?

To što je novinar Martinović osuđen kao kriminalac, za nezavisnog novinara Duška Vukovića nosi jasnu poruku ostalim novinarima u Crnoj Gori.

“Jasna je poruka – nemojte se petljati u nešto što nije dio vašeg posla. To je stvar koju treba da istražuje policija i pravosudni organi. Šta će novinari da istražuju kriminalne radnje? Vaše je da pratite pres-konferencije i da prenosite izjave zvaničnika. Nemojte čačkati tamo gdje vama nije mjesto”, sarkastičan je Vuković.

Na presuda Jovu Martinoviću reagovale su relevantne međunarodne medijske asocijacije, među kojima su Reporteri bez granica, upozorivši u svom saopštenju da je to “nepravična presuda”, skrećući pažnju kako Crna Gora time krši svoju obavezu da poštuje slobodu informisanja i ugrožava pravo novinara na pravično suđenje.

Njujorški komitet za zaštitu novinara Martinovićevo zatvaranje nazvao je “strašnom nepravdom, koja će imati štetan uticaj po slobodu medija u Crnoj Gori”.

Oštro je reagovao i Evropski centar za slobodu štampe i medija (ECPMF), saopštivši da su ta organizacija i njeni partneri “zgroženi presudom”. Ta međunarodna organizacija postavlja pitanje – da li je bilo pritisaka na Viši sud koji je Martinoviću izrekao osuđujuću presudu i izražava zabrinutost kako na nju nijesu uticali dokazi ili nedostatak dokaza, već da su, kako se eksplicitno navodi, presudu diktirali zvaničnici vladajuće stranke.

ECPMF je apelovao da se Martinović oslobodi u žalbenom postupku i da se sve optužbe protiv njega povuku.

Sam novinar Jovo Martinović, u izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) najavio je žalbu i tvrdi da se iza svega krije samo politika.

Na pitanje – nije li to kontraproduktivno po Crnu Goru, čija se medijska scena pomno prati, posebno nakon prošlogodišnjeg ranjavanja novinarke lista “Vijesti” Olivere Lakić – Martinović kaže da “smatra da je to stvar procjene onih koji vladaju Crnom Gorom”.

“Vjerovatno misle da kad su se izvukli sa svim dosadašnjim slučajevima, koji se tiču slobode medija i napada na novinare, im neće biti problem ni da se izvuku sa ovim. Oni šalju poruku da su oni gospodari u svojoj kući i da ih međunarodni standardi i norme ne zanimaju, osim ako nijesu u njihovom interesu”, ističe Martinović u izjavi za RSE.

Sve je počelo u oktobru 2015. godine kada je zajedničkom akcijom crnogorske i hrvatske policije uhapšeno 17 osoba, među kojima je bio i Jovo Martinović, pod sumnjom da su bili trgovci drogom i članovi kriminalne organizacije, na čijem je čelu bio crnogorski državljanin Duško Martinović, bivši član međunarodne grupe kradljivaca nakita, poznate kao Pink Panter.

Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala podiglo je optužnicu protiv njih dvojice, kao i protiv još šest navodnih članova grupe, poslije čega je novinar Martinović 15 mjeseci proveo u pritvoru u Spužu.

Jučerašnjom presudom, osim Jova Martinovića, na višegodišnje robije kažnjeni su i njegov prezimenjak Duško Martinović, kao i šest ostalih optuženih, iako je Duško Martinović odbacio da je bilo ko osim njega samog imao bilo kakvu vezu sa švercom narkotika.

U svojoj završnoj riječi, novinar Martinović ponovio je ono što je tvrdio od početka – da mu je jedina uloga bila da zajedno sa kolegama iz inostranstva snimi dokumentarac o glavnim akterima grupe koja je švercovala narkotike.

“Iz samih prislušanih razgovora i transkripata, odnosno mjera tajnog nadzora, se jasno vidi da sam radio svoj posao, Gdje se pominje snimanje i novinarska produkcija. Znači, nema jedne jedine riječi o drogi ili bilo kakvim tajnim dilovima. Od početka smo imali dojam da je nad sudskim vijećem, koje se trudilo da bude korektno, visila neka palica koja nije sudska već partijska. Da sam stvarno bio narko diler i još da sam imao podršku struktura koje vladaju, definitivno bih bio oslobođen, kao i svi ostali pravi narko dileri”, ironično zaključuje Martinović.

Tokom višemjesečnog boravka novinara Martinovića iza rešetaka, reagovale su brojne domaće i inostrane svjetske organizacije za slobodu izražavanja i zaštitu novinara, sa zahtjevom da se Martinović pusti na slobodu i da mu se omogući pravedno suđenje.

Iz pritvora je izašao nakon što je zahtjev za to stigao i od Međunarodne i Evropske federacije novinara (IFJ i EFJ). Te dvije novinarske asocijacije pozvale su crnogorske vlasti da razmotre Martinovićev novinarski rad kao moguće objašnjenje za njegove navodne kontakte sa krijumčarima droge, s obzirom na to, kako su konkretizovali, da je mnogo uglednih novinara širom svijeta dalo iskaz u njegovu korist.

U saopštenju su dodali kako je kriminalizacija novinara, koji se specijalizuju u osjetljivim pitanjima, neposredna opasnost za slobodu štampe.

To što je slučaj Martinović od samog starta pobuđivao jače interesovanje međunarodne nego domaće javnosti i domaćih medija, Duško Vuković objašnjava time što je Martinović uglavnom radio za brojne inostrane medije pa je manje bio poznat u samoj Crnoj Gori.

“I onda niko, oni ljudi koji su ovdje vlasnici medija, koji su u asocijacijama ili nevladinim organizacijama, nekako ga manje doživljavaju kao svog i kao nekog koga treba zaštiti, jer nije dovoljno ‘naš’. To što je on bio relativno neko novo lice, koje ne poznajemo, nemamo tu vrstu identifikacije sa njim, onda to može biti jedan od razloga”, ocjenjuje Vuković.

Jovo Martinović dobitnik je nagrade Piter Mekler za hrabro i etičko novinarstvo za 2018. godinu. Radio je za najuglednije svjetske medije, kao što su The Economist, Newsday, Global Post, The Financial Times, Die Süddeutsche Zeitung i VICE medijska grupa i, prema medijskim napisima, bavio se temama koje su se odnosile na ratne zločine, šverc oružja i ljudskih organa i zloupotrebu moći na Balkanu.

U vrijeme hapšenja, Martinović je radio za francusku produkcijsku kuću CAPA Presse, koja ga je angažovala za terenske provjere i pronalaženje izvora za dokumentarac pod nazivom “Put kalašnjikova”.

RSE