Fond za humanitarno pravo: JNA je počela i vodila rat te stvorila vojske Krajine i Republike Srpske

Povezani članci

• HUMANITARNI KONCERT – “Pomozimo Adnanu”
• Mister After
• Bijedna Naša u ulici crvenih fenjera
• Svetislav Basara: Bez nacionalizma nema Srbije!
• Kolege o Vladimiru Matijaniću: Nježni fanatik profesije
• Crna Gora pod opsadom

Što nisu uspjeli ni Međunarodni sud pravde (MSP), pa u presudama čak ni Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), obavila je beogradska nevladina organizacija Fond za humanitarno pravo (FHP): u dosjeu »JNA u ratovima u Hrvatskoj i BiH«, minucioznoj analizi brojnih dokumenata i presuda Haškoga suda, nedvojbeno je dokazala da je Jugoslavenska narodna armija (JNA) provodila politički cilj srpskog vrha kasnih osamdesetih u Jugoslaviji o stvaranju srpske države u Hrvatskoj i BiH, izravno sudjelovala ili potpomagala srpske ratne zločine u te dvije zemlje, te da je stvorila, organizirala, zapovijedala te logistički cijelo vrijeme rata potpomagala Vojsku Krajine u Hrvatskoj i Vojsku Republike Srpske u Bosni i Hercegovini.

Dosje »JNA u ratovima u Hrvatskoj i BiH« FHP je predstavio jučer na konferenciji za novinare u Beogradu, a besplatno je dostupan na internetskoj stranici FHP-a. Riječ je o desetome u nizu dosjea FHP-a, kojima ta organizacija istražuje ratne zločine u ratovima devedesetih te pokušava ustanoviti i objaviti imena njihovih potencijalnih počinitelja. Cilj dosjea, naglašavaju u FHP-u, jest »predstaviti dokaze i podatke o masovnim zločinima čiji počinitelji do sada nPageisu izvedeni pred lice pravde«, a služe i kao zahtjev institucijama da procesuiraju »izvršitelje, naredbodavce ili po zapovjednoj odgovornosti«. Dosje o ulozi JNA u ratovima devedesetih obuhvaća stotinjak stranica analize i faksimila dokumenata.

– Riječ je, ističu u FHP-u, o najobimnijem dosadašnjem dosjeu, koji obuhvaća razdoblje od kraja 80-ih godina prošlog stoljeća pa do svibnja 1992, i bavi se pripremom JNA i političkih struktura SFRJ i Srbije za ratove, kao i sudjelovanjem JNA u sukobima i njenim doprinosom ostvarenju ratnih ciljeva rukovodstava Republike Srbije, Republike Srpske Krajine i Republike Srpske.

Otvoreno svrstavanje

Više od polovine knjige, šezdesetak stranica, posvećeno je ulozi JNA u ratu u Hrvatskoj, dok se na ostalih četrdesetak obrađuje uloga bivše zajedničke vojske u ratu u BiH. Na temelju analize dokumenata, koji su detaljno navedeni u fusnotama, dosje zaključuje da je JNA u sukobu u Hrvatskoj »od zajedničke oružane sile svih naroda i narodnosti Jugoslavije postala vojska koja je u djelo provodila cilj ‘zaštite srpskog naroda’, proklamiran od rukovodstva Srbije i krnjeg Predsjedništva SFRJ«.

Ta je transformacija provedena u dvije faze: »tokom prve, JNA se još uvijek nastojala prikazati kao jugoslovenska vojska koja razdvaja sukobljene strane, premda je u stvarnosti štitila samo srpski narod i osvajala teritorij za račun srpske strane. Druga faza je započela u ljeto 1991., kada je JNA otvoreno stala na srpsku stranu i zajedno s TO Krajine i srpskim paravojnim jedinicama sudjelovala u napadima na hrvatske gradove i sela, čineći zločine ili omogućavajući da oni budu počinjeni«. U obje faze »JNA je naoružavala samo srpsku stranu u Hrvatskoj«.

Uloga tampon zona

Prva faza trajala je od ožujka 1991. do napada na selo Kijevo 26. kolovoza te godine, kojim se JNA pretvara u srpsku vojsku. U toj prvoj fazi, objašnjava dosje, JNA je preuzela ulogu sile koja »razdvaja« sukobljene strane i stvara tampon zone između hrvatskog MUP-a i Milicije SAO Krajine. No to je bilo samo fiktivno: analitičari FHP-a, na temelju autentičnih dokumenata, pronađenih uglavnom u arhivi Haškoga suda, zaključili su da je »stvaranje tampon zona bio dio obrasca kojim se osvajao teritorij Hrvatske«. Obrazac se sastojao u tome »da Milicija SAO Krajine izazove provokaciju, na koju je MUP Hrvatske odgovarao, nakon čega bi se JNA umiješala u sukob razdvajajući dvije strane i stvarajući tampon zonu«. Na suđenju pred Haškim sudom, ratni zločinac Milan Babić svjedočio je kako je isti obrazac primjenjivan diljem Hrvatske.

Napad na Kijevo

Napad na Kijevo »prijelomni je događaj«, kojim JNA otvoreno postaje srpska vojska. Odluku o napadu zajedno su donijeli JNA i ratni zločinac Milan Martić, tada ministar unutarnjih poslova SAO Krajine. Napad je zapovijedio komandant 9. korpusa JNA general-major Špiro Niković, predvodio njegov zamjenik Ratko Mladić, a u napadu sudjelovali 9. korpus JNA, Teritorijalna obrana i MUP SAO Krajine, navodi se u dosjeu.

»U prilog zaključku da je JNA od neutralne strane, kojoj je cilj bio da razdvoji suprotstavljene hrvatske i srpske snage u Hrvatskoj, postala vojska čiji je cilj zauzimanje i povezivanje teritorija u kojima su Srbi bili većina, ukazuje i niz vojnih dokumenata i izjava najviših vojnih dužnosnika iz jeseni 1991.«

Analiza detaljno dokumentira i sudjelovanje JNA u napadu na Dubrovnik, razaranju Vukovara te niza sela u Hrvatskoj. »Iako je u napadu na Dubrovnik sudjelovalo više jedinica koje su se nalazile pod komandom JNA, ni jedan komandant ili pripadnik tih jedinica nije procesuiran pred domaćim sudom«, konstatira se, te navode imena oficira JNA koji su sudjelovali u napadu na Grad. Također, podsjeća se da »za neselektivni i rasprostranjeni napad na Vukovar ni pred MKSJ-om, ni pred sudovima u Srbiji, nije osuđena nijedna osoba«.

U dosjeu je detaljno analizirana i uloga JNA u pokolju na Ovčari te u razaranju Dubice, Cerovljana, Saborskog, Škabrnje, Nadina, Tovarnika, Sotina, Bapske, Lovasa, Šarengrada, Iloka i Bogdanovaca. Istraženi su i zatvori i logori u Benkovcu, Kninu, Dalju i Borovu selu, kao i šest logora, koliko ih je za Hrvate postojalo u Srbiji: »u Stajićevu kod Zrenjanina, u Begejcima kod Žitišta, u Kazneno-popravnom zavodu u Sremskoj Mitrovici, u Kazneno-popravnom zavodu i Vojnom zatvoru u Nišu, Aleksincu, kao i u Vojno-istražnom zatvoru u Beogradu i u podzemnim objektima Instituta za bezbednost na Banjici«.

Ukupan broj zarobljenika u ovim logorima bio je oko 7.000. Među njima se nalazio i veliki broj žena, djece i starih. Svjedočeći pred MKSJ-om, načelnik Uprave za bezbednost JNA Aleksandar Vasiljević potvrdio je da su ovi logori pripadali 1. Vojnoj oblasti JNA«, citat je iz dosjea, u kojemu se obrađuje i logor Morinj, koji je JNA u Crnoj Gori otvorila za zatočenike s dubrovačkog ratišta.
Nakon primirja iz siječnja 1992., Savezni sekretarijat za narodnu obranu u Beogradu, nekadašnje ministarstvo obrane zajedničke države, zapovijedio je da se JNA na području Hrvatske »reorganizira u Teritorijalnu obranu Krajine«, čime je stvoren privid – koji u Srbiji prerasta u »povijesnu istinu« – da JNA i vojska Srbije nisu sudjelovale u ratu u Hrvatskoj. Dok, dakle, nalazi FHP-a u Hrvatskoj mogu djelovati općepoznato, u Srbiji će oni itekako uzdrmati tamošnju »službenu« verziju ratova devedesetih, prema kojoj JNA, Srbija i njezina vojska s ratovima u Hrvatskoj i BiH nisu imale baš ništa.

Novi list