NAKON 100 DANA VIŠE VAM NE VJERUJEM

Izdvajamo

• Međutim, nakon isteka probnog rada, stanje sreće nije krenulo u pozitivnom pravcu. Nažalost, beznađe se sve više gomila i zato više nemaju kredita da ih se "čuva" i da ih se ne dira. Ovo se naročito odnosi nakon jasno izraženog straha od pojedinca iz akademske zajednice, a prije svih akademika Esada Durakovića. Strah po ostanak Bosne i muslimana u Bosni!? Ima li smisla vjerovati ljudima koji izazivaju ovakav strah i koji pod budnim okom Visokog hrvatskog namjesnika za Federaciju BiH, poluge vlasti, upravljanja i suvereniteta Bosne, polahko predaju u ruke BG i ZG?

Povezani članci

• SUFIZAM DŽEMALUDINA LATIĆA
• Michel Slomka: “Srebrenica, povratak na zemlju”
• Nema signala za javne tendere
• Zagreb Pride – “Za budućnost bez fašizma”
• Josipović:Bojim se izbornog inžinjeringa
• Incident na suđenju za Vranicu: Sudija Zadrić udaljio novinara Aliju Behrama

Nakon što je prošao probni rad od 100 dana, slobodan sam da kažem, da ništa ne vjerujem osobama ili političarima u pokušaju. Od onog  trenutka kada su napustili svoju matičnu stranku, onu u kojoj su se pokušali formirati kao “političari”, mislio sam da je to grupa ljudi stamenih, jakih i čvrstih kao jablanički granit. Razmišljao sam da ako oni dođu na vlast, da će Bosna imati  svoje stvarne političke junake jer su prethodni, sa dugogodišnjom vlašću, dosadili i ostali bez ijedne dobre ideje.

Mislio sam da će “izbjeglice” iz SDA stajati čvrsto kao granit ispred političke ofanzive i agresije od strane Srbije i Hrvatske. Sa razlogom sam tako mislio jer su njihovi politički učitelji već odavno izgubili kontrolu upravljanja i stvaranja državnih institucija kroz koje bi se zakonima rješavale sve političke i druge stvari u državi. Umjesto toga oni su (SDA) ušli u igru “pregovora” po kafanama i rezultati su bivali sve jadniji i jadniji.

Zato sam i mislio da će ove njihove “izbjeglice” stajati čvrsto, da neće izazvati nikakve nove pukotine kroz državu u smislu novih podjela ili podebljanja starih. Nadao sam se da će se vratiti pravo i pravda i da će ono Radončićevo “beznađe” pretvoriti se u sreću i ljepotu života u Bosni. Očekivalo se mnogo toga pozitivnog i zato sam bio ubijeđen da ih ne treba dirati sve dok su na probnom radu.

Međutim, nakon isteka probnog rada, stanje sreće nije krenulo u pozitivnom pravcu. Nažalost, beznađe se sve više gomila i zato više nemaju kredita da ih se “čuva” i da ih se ne dira. Ovo se naročito odnosi  nakon jasno izraženog straha od pojedinca iz akademske zajednice, a prije svih akademika Esada Durakovića. Strah po ostanak Bosne i muslimana u Bosni!? Ima li smisla vjerovati ljudima koji izazivaju ovakav strah i koji pod budnim okom Visokog hrvatskog namjesnika za Federaciju BiH, poluge vlasti, upravljanja i suvereniteta Bosne, polahko predaju u ruke BG i ZG?

Od svega što nude ovi bivši “mladosdeaovci” Bošnjacima, jesu nove podjele, uvrede, pljuvanje i vrijeđanje svakoga onog ko im sugeriše i ukazuje na greške.

Svoju bivšu, SDA, razapinju jer sigurno znaju gdje joj je koža najtanja. Međutim, oni ne razmišljaju da vrijeđajući SDA, vrijeđaju dobar dio bošnjačkog naroda. I nije bitno da li taj dio naroda tebe voli, da li od njih imaš ili nemaš podršku, ti kao čovjek nemaš pravo da vrijeđaš, da ponižavaš ili prijetiš. A bilo je mahanja prstom i govora: ja ću vama pokazati, u tom smislu.

Eh sad, koga oni stvarno predstavljaju? Ako su prihvatili Čovićevo legitimno predstavljanje naroda, a jesu, koga npr. Konaković predstavlja? Mandate koje su preuzeli dobili su na osnovu bošnjačkih glasova i tu nema sumnje. Da li su se u međuvremenu odrekli Bošnjaka, to ne znam. Ako nisu, onda bi trebali da zastupaju Bošnjake na svakom dijelu BiH. Kako stvari stoje oni Bošnjake  pretvaraju  u “populus romanus” – običnu svjetinu bez ikakvih političkih prava. Bošnjaci su dužni plaćati poreze i uredno osiguravati novac kojim će se plaćati protivnici Bosne i uz to imaju pravo odlaziti u džamiju, ali prvo se moraju potpisati itd.

Negativnu ocjenu koju dajem pred sami kraj školske godine, političarima ili onima koji pokušavaju da budu političari, naročiti opravdavam nastojanjem da se Bosna uvede u Otvoreni Balkan. Zamislite: Tamo gdje vlada pravo jačega, pravo uvrede, pravo poniženja i tamo gdje policija drži stražu u školama dok nastavnici pokušavaju izvoditi nastavu. Tamo gdje najmlađi sin predsjednika države ima 19 pištolja i pušaka!? Tamo nije mjesto nikome. Kamo sreća da se i taj narod, tamo u Srbiji, izdigne u visine i da napusti zaostalu nacional-šovinističku ideologiju. Oni koji žele takvo društvo imaju pravo da tamo idu, ali kao pojedinci. Bosni je dosta šovinizma koji se uvukao prije 35 godina. Treba ga se rješavati.

Zbog toga: gospodo, drugovi, braćo političari u pokušaju, javite se 20.avgusta na popravni!