Ajna Jusić: Danas dok stojim ovdje, možda se upravo rađa još jedno dijete rođeno kao posljedica silovanja

Autor/ica 👤tačno.net 28.11.2019. u 10:21

Izdvajamo

Danas dok stojim ovdje, negdje u svijetu silovanja se dešavaju, negdje u svijetu odjekuje ženski vrisak tuge, boli, oduzimanja dostojanstva. Danas dok stojim ovdje, možda se upravo rađa još jedno dijete rođeno kao posljedica silovanja.

Povezani članci

Herojstvo moje majke nema mjerilo, njena boba za mene bila je nevjerovatna, i danas jeste. Borila se za dijete kojem je oduzeto njegovo osnovno pravo, pravo poznavanje svog porijekla, dijete koje ne zna niti će ikad poznavati svoje porodične veze, dijete koje nema pojma o svojim genetskim predispozicijama a rodilo se sa srčanom manom, dijete koje je lišeno svog identiteta.

Predsjednica udruženja “Zaboravljena djeca rata” Ajna Jusić govorila je u UN u New Yorku 25.11.2019. na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, u ime sve djece koja su rođena kao posljedica rata u Bosni i Hercegovini, ali i djece rođene zbog rata u cijelom svijetu. Njeno obraćanje prenosimo u cijelosti:

“Dobar dan, hvala vam za priliku da se danas obratim. Zovem se Ajna Jusić, imam 26 godina. Dolazim iz Bosne i Hercegovine. Trenutno sam predsjednica Udruženja Zaboravljena djeca rata.

Prije 26 godina, nažalost moju majku zadesila je sudbina koju nikad nikom ne poželiš. Preživjela je ratno silovanja i rodila je mene. Godinama poslije živjela je, i još živi u društvu koje misli da je sama kriva što je to preživjela, društvo koje nikad nije bilo spremno da prihvati. Ponekad, budem jako ljuta na društvo pitajući se zašto se odbacili moju majku? Zašto ste je ostavili samu? Međutim, po meni, istina je drugačija. Tražeći krivicu u ovom, u onom, na koncu dolazimo ponovo do zaključka da se desila sistematska greška od strane vladajućih struktura. Neposredno nakon rata, narod, a s narodom i žene preživjele ostavljeni su sebi na brigu. Tako taman oblak traume svio se iznad ove zemlje, ljudi su se borili samo za sebe, zbog sebe, za svoje najbliže. Vrlo brzo poslije imali smo podatak da je u BiH oko 50.000 djevojaka, žena i muškaraca preživjelo ratna silovanja i to je sve. Sistematskog poteza nije bilo. Ostalo je sve na brojkama, ostalo je sve sramoti koju žive preživjele. Ostalo je na leđima ljudi koji danas aktivno diskriminiraju ali samo zato što nikad nisu imali priliku da nauče i prihvate drugačije.

Sve gore navedeno, natjeralo je moju majku da krije istinu od mene, dugih 15 godina. Vjerujem za nju, najdužih. U jeku otkrivanja svog identiteta, pokušaja da spoznam šta želim biti u životu, noći sam provodila ipak misleći o ocu. Imala sam toliko scenarija u svojim mislima, ali samo nisam taj, da sam dijete rođeno kao posljedica ratnog silovanja. Saznala sam da sam na ovaj svijet došla kao posljedica najgoreg i najtežeg zločina nad ljudskim tijelom, kao posljedica majčine najveće traume.

Jednom dok sam razgovarala s majkom obećala sam joj da ću ovaj svijet učiniti ljepšim za nju i zato danas stojim ovdje ispred vas. Nadam se da sam na dobrom putu. Zajedno sa svojim prijateljima, također, djecom rođenom kao posljedica ratnog silovanja i djecom čiji su očevi bili pripadnici stranih mirovnih misija, gradim bolju budućnost za sve one koji su kao mi, za sve naše majke, i to ne samo u Bosni i Hercegovini već u cijelom svijetu.

Udruženje „Zaboravljena djeca rata“ danas kreira model rada sa djecom rođenom zbog rata i prvi smo koji će pokušati učiniti mogućim i jedinstveni zakon o djeci rođenoj zbog rata. Svaki naš korak piše mali dio historije. Godinama smo provodili vrijeme čekajući da nas se neko sjeti, pitajući se zašto naše majke nastavljaju da pate zbog sistema i društva znajući da to nisu zaslužile poslije svega što su prošle. Godine su prolazile poprilično bespravno.

Zahvaljujući svojoj majci i svim ženama preživjelim, njihovoj snazi, ja sam danas ovo što jesam. Ja sam Ajna Jusić, žena, kćerka, aktivistkinja, borkinja za ljudska prava. Mlada osoba koja vjeruje u ravnopravno društvo i koja se bori da izbriše etikete sistematski nametnute i one društveno stvorene. Imam 26 godina, i spremna sam da uložim još 3 puta po 26, ako ne i više, u borbu koja će donijeti pozitivnija, ravnopravniju budućnost za svu djecu rođenu zbog rata. Danas dok stojim ovdje, negdje u svijetu silovanja se dešavaju, negdje u svijetu odjekuje ženski vrisak tuge, boli, oduzimanja dostojanstva. Danas dok stojim ovdje, možda se upravo rađa još jedno dijete rođeno kao posljedica silovanja. Dok stojim ovdje i sve dok hodam ovom zemljom, boriti ću se za budućnost sve djece rođene zbog rata, boriti ću se da oni ne prođu sve što sam ja prolazila, a prolazila sam ponekad pakao kroz vršnjačko nasilje, prolazila sam borbu sama sa sobom, zajedno sa majkom borila se sa nepravednom državom i uplašenim i needukovanim društvom. Danas se borim da svi mi, djeca rođena zbog rata možemo proguglati svoja prava, da možemo normalno da se školujemo, da ni jedno dijete više ne mora spuštati pogled na šalterima kao što ja jesam svaki put kada bi objašnjavala da ne znam ime oca jer je majka preživjela ratno silovanje. Borim i boriti ću se da društvo postane empatično i solidarno, da društvo ima razumijevanja, da društvo daje podršku ženama koje su preživjele silovanja, bilo u ratu ili u miru. Znam da ne mogu da zaustavim ratove, ali sigurna sam da mogu djelovati preventivno za sve ranjive kategorije koje su trenutno sa nama i koje će nažalost, dejstvom novih ratova da se rode.

Budimo društvo jednakih vrijednosti, a ne društvo različitih etiketa. Gradimo mostove mira, solidarnosti, empatije, podrške, ali prije svega gradimo mostove ljudskosti jer samo tako možemo opstati i biti zdravije društvu sad za nas, i na taj način kreirati bolje društvo za buduće generacije.”

#orangetheworld
#GenerationEquality
#16days

Zaboravljena djeca rata / Forgotten Children of War Association