Zeleno klupko se odmotava!

Povezani članci

• “MORSKA PRIČA” u ekološkoj akciji
• Mir i stabilnost temelji za budućnost
• Kako je Marin Čilić Hrvat, a Milan Bandić Hercegovac
• Devedeset godina od rođenja Predraga Matvejevića
• Inzko: Neću se izvinjavati Dodiku i Ivaniću, možda se uključim u rješavanje problema u Mostaru
• Oj, Mostaru – moj belaju

Piše: Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el /bivši radnik Aluminija/

Klupko se počelo razmotavati iz cirkusne šatre iznad zoološkoga vrta, sa glavnim akterima gdje se između vučjaka i lukave lisice upravo i našla mala maca sa zelenim klupkom u kojem su i svi nagomilani sadržaji, našim građanima malo znani ili  nepoznati.

Upravo mi i posljednji intervju u emisiji TELERING gospodina Mate Đakovića sa njegovim gostom principijelnim „boljševikom„ i drugom Željkom Komšićem, kao inicijalna kpisla, dade inspiraciju za ovih nekoliko redova u vidu informacije našem građanstvu.

Kao veoma iskusni visoki intelektualac, dokazani privrednik i društveno politički radnik, kao i druge moje kolege u Mostaru pristupismo veoma angažovano, iskreno i znalački osnivanju ogranka novoformirane  Demokratske fronte, u želji i najboljim namjerama da prihvatimo, ustrojimo i da saživi ideja ravnopravnih naroda i građana i istinski u našoj društvenoj zbilji, što u proteklom periodu nije uspjelo ostvari tu zamisao niti jednoj opciji stranačkih ideologija i programa. Međutim, jednog iznenadnoga dana čelnik stranke DF šalje u Mostar svoju inkviziciju u ličnostima prekaljenih „bezbjednjaka„ sa  Munjom na čelu i sa zadatkom da nas raspusti, tobože radi nerada ovoga ogranka. Sasvim je jasno, da je taj isti čelnik za nas nekolicinu istovremeno i postao i ostaće tzv. „principijelni boljševik„ jer je upravo svojim boljševičkim metodama i postupcima i zaslužio takav epitet.

Upravo je u sadržaju ovoga intervjua u TELERINGU ovaj čelnik i iznio slučaj svoje miljenice i članice Predsjedništva  DF sa ovih prostora, koju je i sam neposredno imenovao i uključio u rad stranke, kao nekoga koordinatora sa ovih područja, a radi se upravo o gospđji Ružici Burić. Za neupućene u ova zbivanja ništa neobično i ovo ime bilo bi beznačajno. Međutim, dotična je prije svega Hrvatica koja je na neki način dospjela do firme Aluminij, ali ne slučajno, ista je redovno svraćala prije dolaska na naše skupove u kancelariju HDZ-a kod Dragančeta na konsultacije, da bi redovno kao koordinator i prenosila proizvoljne i neutemeljene informacije Predsjedništvu DF-a i svome mentoru Željku Komšiću i da bi na kraju krajeva evo imala obraza i smjelosti i hrabrosti ili jednom rječju drskosti da konkuriše za Nadzorni odbor EPHB, što je navodno kako to veli isti taj mentor Željko i lično osporio tu njenu prijavu. Vjerujemo da je i nakana imenovane bila, uz sugestiju svojih mentora i mecena, da se na taj način i najbezbolnije prikriju ili posuše sva dugovanja, međusobna poslovanja i dalja pljačka i kriminalne radnje, prije dolaska pravne države na njihova vrata. Nije dakle problem niti u toj ličnosti, niti u postupcima njenoga mentora Željka, niti u ideološkom programskom i zacrtanom djelovanju stranke DF u duhu zakona Herceg Bosne, već je upravo veliki problem u „zelenom klupku„ koje je počelo da se odmotava.

Prije svega građani Federacije veoma malo znaju da je još jedan od prvih premijera Bičakčić tako velikodušno poklonio hidroelektranu Mostar Herceg Bosni i da je doprinio umnogome formiranju i Elektroprivrede Herceg Bosne. Isti je sa svim svojim narednim premijerima Vlade Federacije intezivno doprinio i rasturanju državne imovine, sprovođenju neviđenog kriminala i diskriminacije na nacionalnoj osnovi u ovim firmama u Hercegovini, a posebno u firmi Aluminij. Upravo je i djelić ove problematike sadržan u ovome famoznome „zelenome klupku„ jer istinski veliki gubitaši Aluminij i EPHB, kao državne firme i godinama na svoj način, kako to i veli „čistokrvni Hrvat„ Dragan Čović po sistemu spojnih posuda, prelijevaju te lažne finansijske pokazatelje, a sve sa ciljem da se nekoga narednoga perioda domognu i konačno ovih firmi po minimalnim i paušalnim vrijednostima i da se na taj način eleminiše i konačno uloga države u njihovim upravljačkim strukturama. Velika je istina, da im je započeti pljačkaški pohod omogućio i premijer Hadžipašić, rahmet mu duši, a premijer Nermin Nikšić u toj silnoj borbi za „državu i čovjeka„ uspio im je na tome putu i definitivno ukloniti radnike srpske nacionalnosti kao potencijalne i moguće dioničare.

Istina je, što se i mora priznati kako bi to naše građanstvo spoznalo, da je stranka DF i doprinijela putem svoga mlađanoga ministra Reufa Bajrovića da se sadržaji ovoga klupka i počinju razmotavati i izlaziti na vidjelo, ali dokle i kako u ovoj našoj državi koja još uvijek nije pravna država.

Mlađani i pošteni ,umni politolog ali i neiskusni  jeste tvrdi orah, koji je dirnuo u ovo osinje gnijezdo, polomiće zube ali ga rasturiti neće moći, jer mu niti koalicioni partneri nisu pouzdani i iskreni bili u svojim nakanama, kako i na koje načine da se domognu određenih firmi i njihovih materijalnih vrijednosti, te ugodnih mafijaških direktorskih fotelja.

Priznajemo da je zaista u ovakvoj situaciji i veoma teško našoj  „maci sa klupkom„ ili DF i njegovom čelniku i njihovim ministrima, da vode ravnopravnu bitku sa „vučinom„ Bakirom i SDA sa jedne strane i totalno desnog i ekstremnoga čimbenika i osvajača ovih prostara i firmi  „lukavoga lisca„ i njegove apsolutno nacionalističke stranke HDZ-a,gangaša iz mostarskih Bara, Dragana Čovića.

Ako Bog da, kako to naši stari vele, da se cijelo klupko odmota i da dođemo do cjelovite spoznaje pljačke, kriminala, diskriminacije i naše sveukupne bijede i siromaštva, što bi nam i pomoglo da nam naše brige i stomačne tegobe udare u glavu i naše ustajale moždane ćelije, kako bi postali psihijatrijski slučajevi i mogli svojim neuračunljivim djelovanjem odstraniti tu silnu krpelj, glodavce i pijavice, jer čekajući pravnu državu i pravdu teško da je dočekamo.