Premijer Nikšić i njegovi konvertiti!

Povezani članci

• Straight Mickey And The Boyz & Gudron
• Herceg Bosno, prkosna i zajebana???
• 196 stolačkih školaraca učilo o vršnjačkom nasilju: Uzori naše djece trebaju biti pozitivne ličnosti!
• Taz: Neviđen akt u Evropi, Dodik ima podršku Čovića u namjeri da uništi BiH
• Stotine studenata na protestu ispred zgrade Parlamentarne skupštine BiH: Revolucija jedina solucija
• Ništa lakše od umiranja

Zahvaljujući današnjoj informaciji u „Dnevnom avazu„ pod naslovom i sadržajem kako slijedi, inspirativno su mi se osvježila  sjećanja i  pobudile određene acocijacije na mnoge prethodne nemile događaje u Aluminiju i oko Aluminija.

Da li je ovo sve moguće, često bi znao ponavljati poznati spiker sa utakmica, pokojni Mladen Delić. Istinski je sve i moguće u našem društvu i u surogat državi u kojoj živimo.

Dobro je rekao i grčki filozof „Istorija je učiteljica života, ako je dobro ne naučimo, ona će nam se ponoviti„.

Upravo i obraćenje sindikata Aluminija u sadašnjem trenutku, veoma ilustrativno potvrđuje sve gornje tvrdnje, a kako i na koji način, pokušavam i objasniti našoj čitalačkoj raji i građanstvu, kako slijedi.

Dobro nam je poznato, da  početkom 90-tih godina, „ prije rata u Sarajevu se desilo vezivanje zastava SDA i HDZ. Međutim, u ratu je malo bilo potrebno pa da navodni saveznici okrenu cijevi topova jedni na druge. Bio je to rat u kojem se potvrđivala vlastita, nacionalna politika i kojim se zaokruživao nacionalni teritorii./završen citat S.L. /

S obzirom da je firma Aluminij izraziti primjer diskriminacije njenih radnika po nacionalnoj osnovi i da je u postdejtonskome periodu, a kako je ispisano grafitima na njenom ulazu „Srbima, Bošnjacima i psima, ulaz je zabranjen„ to su se zaista u kontinuitetu tako i odnosili prema bivšim i obespravljenim radnicima ove firme. Uzaludna je bila, naša zajednička borba 20 godina i radnika Bošnjaka i radnika Srba i kod domaćih i kod međunarodnih institucija i faktora, a u cilju ostvarenja naših radničkih prava.

Dolaskom premijera Nikšića i njegovoga „cestovnoga stručnjaka„ ministra Trhulja na poziciju odlučivanja, isti su sa minornim dionicama od po 7 dionica zadovoljili svoje sunarodnjake Bošnjake, Hrvate obilato nagradili, a Srbe totalno ignorisali i izbacili sa spiskova zaposlenika, čime su jasno iskazali i svoj odnos i srbomržnju, u stilu i duhu prethodnika Brajkovića i Bradvice, kao čelnika ove firme.

Da cijela ujdurma bude tragikomična i moguća, u gornjem stilu i pojašnjenju, sada se upravo javlja sindikat uposlenih radnika i sindikat obespravljenih radnika, ali bez Srba i obraćaju se premijeru i ministru za pomoć u isporuci jeftinije električne energije. Interesantna je činjenica, da se ti radnici zaposlenici u Aluminiju, putem svoga sindikata nikada ranije nisu oglasili, niti dali podršku svojim  bivšim radnim kolegama, radnicima Bošnjacima, a Srbima i ne treba,u težnji ostvarivanja njihovih zahtjeva i radničkih prava. Naprotiv ,obespravljeni radnici i njihov sindikat, sa Bošnjacima i Srbima, kao i nepodobnim Hrvatima, u cijelom postdejtonskom periodu djelovao je zajednički i veoma harmonizirano u svim svojim zahtjevima, susretima i razgovorima, sa mnogim faktorima institucionalne vlasti i međunarodnim predstavnicima. Međutim, kao konvertiti ili oni horozi na dimnjaku Bošnjaci sindikata obespravljenih radnika, zadovoljeni malom lažom svoji sunarodnjaka u Vladi Federacije, evo i ovoga puta ponovo vežu  istu ili sličnu zastavu sa Hrvatima iz firme Aluminij, jasno bez radnika srpske nacionalnosti, te zajednički mole premijera i ministra, iako su isti i nemoćni i na izdisaju.

Nažalost, isti predstavnici vlasti Federacije nemaju toliku i svoju babovinu, koju bi mogli i dio odvojiti za obećane beneficije ovoj diskriminatorskoj firmi, koja se zove Aluminij.

Iako su uspjeli raskrčmiti i državnu i radničku imovinu firme i tako se olako odreći njene stvarne vrijednosti, ponovo su svojim neprofesionalnim i diletantskim odnosom prema istoj, uspjeli diskriminatorima na stol pokloniti nekih 44% kapitala, kako bi isti i konačno eleminisali radnike srpske nacionalnosti, kao buduće i stvarne dioničare.

Dakle, nama obespravljenim radnicima srpske nacionalnosti i ovoga puta, uvezivanjem opet neke slične zastave u odnosima HDZ-SDA, uz potporu, ovoga puta i „boraca za dobro čovjeka„ ili SDP-ovaca u vlasti, sa premijerom Nikšićem i njegovim ministrima, konačno nam je dato do znanja u firmi i Federaciji, da smo i mi konstitutivni, ali i neravnopravni i nepoželjni.

Našim građanima i čitaocima, kao i mnogim dobrim poznavaocima ove dugogodišnje i jadne i žalosne torture i problematike, oko i u firmi Aluminij, mora biti poznato da se godinama akumulirao kapital i dobit firme, samo na razlikama cijena sirovoga aluminija na svjetskoj burzi i jeftino isporučivane električne energije, ali se taj period krije i zaboravlja. Naručena finansijska policija, premijera Nikšića i Vlade Federacije, po sopstvenom nalogu i želji, vjerovatno je mogla doći do nekih konkretnih pokazatelja, koji vjerovatno nisu u njihovom vladajućem interesu, te se nalazi nalaze negdje po fijokama, jer nikako da ugledaju svjetlo dana i da se prezentira javnosti cjelovito poslovanje ove firme u postdejtonskome periodu. Naša očekivanja i iskrena nadanju su nekom novom Bosansko Hercegovačkom USKOKU, ukoliko istinski i saživi.

Ne smije se dozvoliti, da ovi isti vlastodršci, bar do mjeseca oktobra ove godine ne raskrčme i svu dobit monopolističkih firmi i Elektroprivreda i Telekoma, da ih po sistemu spojnih posuda ne prelijevaju i na slične diskriminatorske firme, poput Aluminija i sl. a sve u interesu ogoljelih građana, ove nam jadne i neugodne države, pune kriminala, korupcije, nepotizma i kukolja.

S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el.