ENG
Da li su se Bošnjaci u vlasti, konačno opametili?
Povezani članci
Dakle, STEČAJ, STEČAJ i samo STEČAJ istina je prava i jedina
Evo pune 24 godine kao vrsni poznavalac svih prilika i neprilika u firmi Aluminij iz Mostara, pišem i govorim o lopovlucima, kriminalu i diskriminaciji radnika na nacionalnoj osnovi.
Kao magistar elektrotehnike, stručnjak iz Aluminija, od kamena temeljca za tvornicu Glinice, školovan i kod firme Pechiney-a iz Francuske i Siemensa iz Njemačke, dobar poznavalac tehno-ekonomskih sadržaja i pitanja u vezi firme Aluminij.
Kao društveno-politički aktivista, od parlamentarca Skupštine BiH i Savezne skupštine u Beogradu, u predagresorskom periodu, te kao izabrani vijećnik u dva mandata i predsjednik/ potpredsjednik Gradskoga vijeća grada Mostara, sasvim normalno, bio sam uključen u sva zbivanja u gradu Mostaru i izvrstan poznavalac prilika u firmi Aluminij.
Upravo danas po medijima mnogim, kao i onima koji su godinama veličali i javnosti lažno prezentirali velike obmane i laži o stvaranju i izvozu, izmišljenoga hercegovačkoga diva ili giganta, koji je, kako to javnost i vidi konačno posrnuo na koljena jadan i bespomoćan, jer ovi iz vlade Federacije ne čuju njihove vapaje, kao što nisu niti godinama, slušali istinu nas obespravljenih radnika iste firme, uglavnom Srba, Bošnjaka i ponekog nepodobnog Hrvata.
Međutim, kako bi to naš narod govorio; Poslije je…nja nema kajanja, što je u ovim i proteklim prilikama u vladi Federacije sa Fadilom Novalićem, ministrima Nerminom Džindićem i Jelkom Miličević, sve više ličilo na kuplerajske rabote, nego na ozbiljne razgovore i dogovore sa stranim investitorima.
Da bi konačno i ministar energetike Nermin Džindić konstatovao; “Jedna od najispravnijih varijanti bi bila da se Aluminij pošalje u stečaj, a onda da se u fazi stečaja formira preduzeće u stečaju koje će pokušati nastaviti raditi i ostvarivati profit, jer firma bez profita ne može uspjeti čak i da prođe kroz tu stečajnu fazu. Dakle, model koji je jedini ostvariv i prihvatljiv s ekonomskog stajališta je da privredno društvo radi i ostvaruje određeni profit”, tvrdi ministar.
Svakako je ovakva tvrdnja, u odnosu na velikog gubitnika preko pola milijarde maraka kakav je Aluminij, bila poznata i prihvatljiva i običnim laicima ali su naši vlastodršci muljali i muvali, sa raznim ponudama, neprihvatljivim uslovima brojnih memoranduma i raznim diletantskim grupama i firmama, jer su pametni u startu napustili takve razgovore i pregovore.
Dobro je da je konačno i ministar Nermin Džindić, da li i njegovi u vladi?, premijer i HDZ-ova finansijerka Jelka, dolaze do istoga saznanja, da stečaj nije loša opcija za Aluminij, s obzirom da je vrlo teško, bez obzira na angažovanje svih, pokrenuti neko privredno društvo koje ima preko pola milijarde obaveza, kao što to ima firma Aluminij.
Ništa novo i ništa nepoznato, jer se godinama naši predstavnici u vlasti kod Bošnjaka, sa svojim partnerima iz HDZ-a, ponašaju krajnje drsko i bezobrazno, te nije niti čudno da se nikada i nigdje, nije mogla čuti ili pročitati veoma aktuelna tvrdnja o diskriminaciji radnika srpske nacionalnosti, koji iz radničkog kapitala od 44% nisu dobili ni po jednu dionicu. Zašto i kako, odgovor upravo trebaju dati svi ovi učesnici iz kriminalnog aluminijskog kola, članovi stranaka SDA i HDZ-a, od Edhema Bičakčića, preko rah. Hadžipašića, Brankovića, Nikšića, do Novalića, sa HDZ-om i Draganom Čovićem, Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom, Mladenom Galićem i brojnim njihovim saradnicima.
Za jednu ozbiljnu pravnu državu i njeno tužilaštvo i sudstvo, posla do iznemoglosti, ali u našim uslovima, ova kriminalna i diskriminatorska banda, još će se placati po Jadranu i njihovim vikendicima do Zagreba i mnogih nepoznatih destinacija.
