ČUDNA JADA OD MOSTARA GRADA

Povezani članci

• KNJIGA O ŠANTIĆEVOM ŽIVOTNOM PUTU
• 35 GODINA OSNIVANJA K.N. RED ARMY
• Dragan Markovina ima novu knjigu: O Mostaru iz kojeg je, kao dijete, 1992. morao otići
• Fotografije sa Heliodroma
• Ovo je moja kuća, živio sam tu
• Muzički Centar Pavarotti obilježava 16 godina postojanja i rada

Nekada, najrumenija jabuka, žarko crvene boje, puna ljubavi i slatkoga dara, moglo se i pjevati; „Naš Mostaru, jabuko rumena….”.

Danas, raspolućena na dva dijela, bez ljubavi, sa puno čemera, bez slasti i ukusa. Upravo, takav je i naš grad danas, raspolućen na dva dijela, na tzv. istočnu i zapadnu stranu grada.

Da sam pjesnik i naklonjen poeziji, rado bi, moju priču iskazao, pjesnički sa početkom; „Moj Mostaru, čemeriko naša, bez behara i mirisa„.

Međutim, kako nam je naš tegobni i tmurni život, u njemu, bez naših rumenih jabuka, opisan u prozi, već poodavno postao prozaičan, preostaje mi, da nastavim ovu priču u istome stilu.

Na današnji dan, praznika ili blagdana Božića, kako to na ovim prostorima, nazivaju i slave, nažalost, sve nam je postalo, polovično, kao i naša jabuka ljubavi i ljepote, iz minulih lijepih dana, naše mladosti i zajedništva. Danas nam je, upravo, sve i podjeljeno, na jednoj strani sve je zatvoreno, radnje, škole i ostalo, dok je na drugoj strani sve otvoreno i radno.

Priroda nam je danas podarila, jedino za cio grad, divan sunčani dan, što bi građani rekli, Bogom dat u ovo doba godine ili, bolje rečeno, mjeseca prosinca, kako to ovi, zapadni, vele, sa desne obale rijeke Neretve.

Mnogo čega, više nema, što smo nekada imali i uživali, u ove prave dane praznika većini je ostala, upravo, u smislu i naziva prosinca, da prose, u svome gradu, za mnogo čega.

Ljubavi, ljepote i zajedništva, više nema, od nekadašnjeg „bratstva i jedinstva„, ako ga je istinski i bilo, možemo reći, ostalo je samo slovo „i„?

Priča o penzionerima, koji su svojim minulim radom i zaslugama, zaista, stvarali svu ljepotu ovoga grada, sopstvenu egzistenciju i svojim porodicama, zasluženo je ostala „crkavica„ za neko životarenje, do sudnjega dana..

Školovana nam omladina, bez svojih dajdžića, stričića, babića i uticajnih i podobnih stranačkih kadrova, koji su sebe udomili i članove svojih familija, normalno može na vrijeme, pakovati svoje kofere, za „tuzemstvo„ i boljom budućnošću.

Od naroda, može se reći, da su svi ojađeni u stanju beznađa ekonomskog stanja, neki krivicom nakaradnih ideoloških poimanja ljudskih vrijednosti u njihovom zajedništvu ili poradi sopstvenih interesa i stranačke pripadnosti, isključivo, nacionalističkim strankama i naklonosti, slijepim njihovim „čistokrvnim„ vođama, svoga „ugroženog„ roda.

Mostarski narod i građani, srpskoga roda, nekada stabilni  „tronožac„ u opstojnosti i vrednotama ovoga grada, danas je nekonstitutivan i apsolutno neravnopravan, čime je sasvim upitno i poimanje stabilnosti i suživota, u  gradu.

Djelimična je ovo zasluga, mojih sunarodnjaka, koji su sa vjerom u ideološke zablude svoga Vožda i njegovih vojvoda, sa svim bojovnicima i silnom artiljerijom, sa Čobanovog polja i Podveležja, ipak, gađala na sve Mostarce i rušili, njegove materijalne vrijednosti. Tako je to bilo, u doba agresije sa istoka, no ne leži vraže, kako bi to naši stari govorili, uskoro je uslijedila, još pogubnija, agresija sa zapada.

Dakle, sve to što se dešavalo u periodu dvostruke agresije na grad Mostar i njegove građane, mnogo je toga već rečeno i napisano, ponešto ostalo i nedorečeno, ali sve zajedno će biti prepuštenu istoriji i istoričarima, a budućim generacijama trebaju ostati poruke i pouke, da se tako nešto, nikada više ne dogodi na ovim prostorima.

Danas, kada je priča o Mostaru, njegovom jadu i čemeru, nužno je po cijelom gradu postaviti velike „BILBORDE„ sa istaknutim, jasnim i istinitim vinovnicima, ovakvog stanja i statusa ovoga grada!

Na listi srama, nužno je ime Visokog predstavnika OHR-a, gospodina Valentina Incka, zatim stranaka; HDZ-a i SDA, sa njihovim čelnicima, kao i njihovim parlamentarcima. Zašto ?

Prije svega, grad Mostar, nema izbora za Gradsko vijeće već punih 9 godina!

Visoki predstavnik, Valentin Incko, je ukinuo djelovanje Gradskog vijeća, ali je zadržao funkciju Gradonačelnika i vlast čimbenika HDZ-a.!

Dozvolio je, nacionalističkim strankama i njihovim vlastodršcima, iz redova HDZ-a i SDA, kako u Mostaru, isto tako i na nivou institucija Federacije, da se „prostituišu„, na račun građana i njihovog statusa u gradu Mostaru!

Visoki predstavnik je imao ovlasti, da konkretno i pravično djeluje, ali nije koristio svoja ovlaštenja, već se stavio na stranu, ovih nacionalističkih stranaka, posebno HDZ-a!

Dozvoljava, zajedno sa domaćim predstavnicima u parlamentu Federacije i njene Vlade, sa Fadilom Novalićem, na čelu, da oni donose odluke o budžetu grada Mostara, a njegovu potrošnju i raspodjelu će izvršavati Gradonačelnik, gospodin Bešlić iz HDZ-a i njegov finansijer, gospodin Šahović, iz SDA, a sve će to vraćati, građani ovoga grad, bez uvida i znanja, kao i njihovog učešća, bez svojih predstavnika u Gradskom vijeću grada!

Krajnje je sramno, cinično i ponižavajuće, od međunarodne zajednice da ovo toleriše.  Kao, što je  sramno, još uvijek i javno nije istaknut tajni i prividni dogovor, po ovome i mnogim pitanjima, „ko je šta jamio, jamio je„ kada su  u pitanju javno dobro i kadrovski interesi stranaka HDZ-a i SDA, da se jedni drugima, ne miješaju u njihove nakane i zloćudna dešavanja. Primjera je i više, ali je možda dovoljno i navesti neke; firmu Aluminij, Elektroprivrede BiH i Herceg Bosne,  Telekoma  i Eroneta, energetskih objekata i mnogih  drugih.

U našoj dugogodišnjoj borbi za Aluminij, kao obespravljeni radnici, Bošnjaci i Srbi, lijepo nam je, iskreno i pošteno rekao, tadašnji premijer Federacije, gospodin Nedžad Branković; „Sve je to predmet, političkog kompromisa stranaka HDZ-a i SDA, kao i njihovog rukovodstva, radi nekog mira u kući„?

Današnje slavlje u Mostaru, bilo jednog ili drugog Božića, jednog ili drugog Bajrama, Novogodišnjih praznika i bilo koji drugih, nema slasti i ljubavi, nema iskrenih želja za nečim zajedničkim, nema vjere u ljude i međusobno pštovanje, sve je tako prozaično, licemjerno, žalosno i tužno, jadno i čemerno, da nam crnje i ne može biti.

Umni i pametni su poručili, „Nema sunca bez svjetlosti, ni čovjeka bez ljubavi„, a slavni Gete nam poručuje;

„Ako ljubav, radost, toplotu i slast ja sam sobom ne nosim – neće mi ih ni drugi dati. A ja, sa srcem punim blaženstva, neću drugoga usrećiti ako on stoji predamnom hladan i bez snage.“

Nama, Mostarcima, njegovim građanima i narodima, preostaje, da se urazumimo i opametimo, jer ljepota, obuzdava svaku srdžbu ???