BOSNA KAO NEŽELJENI MLAĐI BRAT HRVATSKE POLITIKE    

Povezani članci

• Na granici
• Đinđić između fantazije i fantazma
• Dnevna doza lirike sutra u Zvonu
• Čeka li Španija svog Bahrudina
• Sve je do čovjeka
• Nadbiskup Stepinac, poglavnik Pavelić i rektor Pašić jedinstveni u ideji podjela

Izvor: Cropix / Autor: Darko Tomas / CROPIX

Bosna će opstati, mislim da su to i Hrvati konačno shvatili nakon dugog puta spoznaje iz dupeta u glavu.

U praskozorje najneizvjesnijih parlamentarnih izbora u dosadašnjoj hrvatskoj političkoj povijesti, na površinu je isplivao sav “grijeh struktura” i devijacije sustava vladavine, a jedan od upečatljivih paradoksa jest da osvajanje vlasti zapravo iskreno ne želi nitko od političkih aktera. Deklarativno svi obećavaju uvjerljivu izbornu pobjedu, korjenite reforme i dramatičan zaokret u vanjskoj politici, ali djeluju kao da voze trkaći auto pod ručnom kočnicom. I neizvjesnosti izbora ne pridonosi samo kolebljivost aspiranata na vlast jer se boje da će više izgubiti nego li što mogu dobiti, nego i specifična konstelacija političkih grupacija od kojih svaka od njih može osvojiti narodni mandat.

U svoj ovoj nevolji, samo nam je još i nedostajala očita bezidejnost političkih elita, ali duboko sam uvjeren da službeno Sarajevo s pažnjom prati razvoj situacije  jer o ishodu parlamentarnih izbora u Hrvatskoj ovisi ne samo niz bilateralnih sporazuma nego i politička stabilnost BiH.

Pojasnimo ponašanje i motive čudovišta ispod kreveta.

KOSTURI IZ ORMARA

Jedini kome je u interesu osvojiti, odnosno zadržati vlast je HDZ kome je pandemija COVID-19 došla naručena kao budali šamar. Jedna od uvjerljivo najgorih Vlada u mandatu HDZ-a, iako to vele za svaku, može se podičiti s petnaest ministra u ostavci, prvenstveno poradi korupcije, pogodovanja ili kršenja elementarnih demokratskih načela. Formiravši Krizni stožer za borbu protiv pandemije koji je djelovao protuustavno, zadržala je militantnu retoriku “boreći se protiv nevidljivog neprijatelja”, kao da do zuba naoružani četnici ili islamski teroristi stoje iza svakog virusa osobno.

Jasno, HDZ na čelu s premijerom Plenkovićem histerično je poručio uspaničenom narodu da će “pobjednički hrvatski narod uz vodstvo HDZ-a izvojevati još jednu tešku bitku”, a kako bi rekao poznati novinski izdavač Zdenko Mance “oni nisu rasformirali Krizni stožer od 1991.”. Ujedno, sva obećanja data prosvjetarima, zdravstvenim radnicima – “prvoj liniji obrane” oteli su 30% od primanja – i ostalim javnim službama o povećanju osobnih dohodaka odgođena su do daljnjeg jer, jebi ga narode, u svakom ratu ima izravnih i kolateralnih žrtava, a vi ste među prvima. Jašu oni pandemijskog konja tako da se sve praši od silnog alibija, iako im država stoji financijski paralizirana i ujedno, najveći je neplatiša, odnosno generator rastućeg unutarnjeg duga. Egzistencijalni standard naroda im nije u prvom planu nego Domovinski pokret koji je raspolutio glasače desnice i za razliku od HDZ-a ima koalicijski potencijal, recimo s Božom Petrovom i nezavisnom listom MOST te bi se lako moglo dogoditi da pometu pod s HDZ-om na nacionalnoj razini kao što su to učinili u Slavoniji.

Jedini tko se ozbiljno priprema za izbore jest SDP koji okuplja sve što diše ulijevo, iako se s pravom boje tradicije pronalaska “kostura o ormaru” i uzaludne potrošnje mandata na obrazlaganje javnosti da nemaju veze s korupcijom i počinjenom gospodarskom štetom. Naravno, ne smije im se dogoditi katastrofa kao svojedobna propast Plana 21 i morat će preuzeti rizik sveobuhvatnih reformi kao što je smanjenje broja zaposlenih u državnoj upravi, ozbiljnu digitalizaciju iste, teritorijalni preustroj Hrvatske, preispitivanje odnosa s Crkvom, velikim korporacijama i bankarskim lobbyem koji danas kreiraju državnu politiku kako im se prohtje. Angažirali su stručnjake poput Marka Rakara ili Ivana Koprića na osmišljavanju reformi, pomladili i povukli sve ljude iz plitkog hrvatskog kadrovskog bazena, ali najviše im ide u prilog zasićenje naroda lažima s Markova trga.

HDZ gotovo sigurno gubi izbore, a otegotna mu je okolnost da premijer Plenković ne razumije da su ovi parlamentarni izbori plebiscit protiv njega jer je dojadio i desnici i ljevici.

No, gdje je BiH u toj jednadžbi s 203 nepoznanice?

ŠTO JE LOŠIJE HDZ-u, LOŠIJE JE I BIH

Kad je 2018. premijer Plenković protokolarno posjetio službeno Sarajevo, obećao je “novo poglavlje u hrvatsko bošnjačkim odnosima”, zapečatio obećanu riječ s nekoliko bilateralnih sporazuma i garancijom da Bosna u Hrvatskoj ima odanog partnera u priključenju euroatlantskim integracijama. No, malo radikalno bošnjačko krilo HDZ-a, nespretni um bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović  i razorno djelovanje obavještajnih službi pod njezinom izravnom nadležnošću, u hrvatskim, ali i diplomatskim krugovima stvorili su sliku BiH kao “zemlje divljaka iz koji dolaze samo problemi” u vidu migranata ili islamskog terorizma. Na stranu što je riječ o projekciji proistekloj iz kolektivnog nesvjesnog, glavni operativac HDZ-a za Bosnu Milijan Brkić Vaso više je boravio u Mostaru nego li u prijestolnici dogovarajući vektore pritiska na Sarajevo, ali i Zagreb. Čak i danas pred kraj mandata, brižna ministrica obrazovanja iz redova HNS-a Blaženka Divjak sveukupno je poklonila nižerazrednom Mostarskom sveučilištu cca. 300 milijuna kuna, a bolnici u Mostaru dodijeljeno je “sazad” 43 milijuna kuna koji su potrošeni na plaćanje računa privatnim klinikama za liječenje hercegbosanske političke elite i crkvenih jastrebova.

Pored službenog Sarajeva prolaze kao pored turskog groblja, s mučnom tišinom i laganim prezirom, uz opaske tipa “kakva je to zemlja koja hapsi aktualnog premijera?”. Malo bolja od naše, dabogda vam Sanader plesao na grobu.

Uglavnom, HDZ trenutno sve radi da bi zadržao stabilnu biračku bazu u tzv. hrvatskom entitetu i destabilizirao centralnu vlast u BiH. Činjenica da službeni Zagreb ima bolje odnose s notornim Miloradom Dodikom i fantomskom Republikom Srpskom, jasno ukazuje da patronizirajuća politika hrvatske desnice ili desnog centra naspram BiH jest jednostavno politika kontinuiteta s ciljem konačnog pripajanja Herceg Bosne “matici zemlji”. Red financijskih inekcija, diplomatskih pritisaka, imenovanja na visoke položaje uz latentni zveket oružja jesu dinamizmi kojim Hrvatska pokušava zadržati potencijalnu građansku Bosnu u nacionalnim okvirima.

SDP JE KRENUO NA BEMBAŠU PO VODU

Jedini dobar ishod za Bosnu, a i on nije pretjerano obećavajući jest dolazak lijeve koalicije na vlast. U SDP-u, kao i sam predsjednik RH Zoran Milanović dali su naslutiti da je u sljedećem mandatu službeno Sarajevo njihov ravnopravan politički sugovornik s kojim misle rješavati sva otvorena pitanja vezana uz bilateralne odnose i nacionalno pitanje Hrvata u BiH o kojima po Ustavu trebaju skrbiti. Ukoliko im je za vjerovati, bit će to težak i trnovit put jer osim što Hrvatska plaća mirovine vojnicima HVO-a, Crkvi u Hrvata održanje vjere i sakralne objekte, te kroz različite oblike pomoći elementarno funkcioniranje područja na kojima obitava hrvatsko stanovništvo, mora uvjeriti i domicilnu javnost da nije riječ o izdaji nacionalnih interesa, te pukog gubljenja vremena i novca na “neodrživu Bosnu”. U svakom slučaju, SDP je krenuo na Bembašu po vodu.

Predugo Bosna figurira kao brus za unutarpolitičku sječu pozitivnih ideja u Hrvatskoj, treba je prestati tretirati kao neželjenog, bubuljičavog mlađeg brata hrvatske politike. Naravno, BiH mora pronaći unutarnje demokratske resurse, otrgnuti se političkim dinastijama i patronatu Turske & Amerike (predugo za objašnjavati, ali točno sam upario), pokazati zube kad treba i uvući nepotrebno izvučene kandže na svaki svoj spomen u negativnom kontekstu.

Bosna će opstati, mislim da su to i Hrvati konačno shvatili nakon dugog puta spoznaje iz dupeta u glavu.