BIH – DRŽAVA APSURDA

Povezani članci

• Rijeka Neretva još jedna žrtva „obnovljivih izvora energije“
• Promocije knjige Gradimira Gojera “Akvarel koji pjeva: o likovnom svijetu Fuada Arifhodžića” u Mostaru
• E, MOJ NIJO
• Je li Dragan Čović priznao da je 1993. počinio ratni zločin nad Bošnjacima Mostara?
• Adnan Repeša: I mrtvi su umirali
• VAR TEHNOLOGIJA

Mostar je u BiH okvirima posebna priča. Proći će i čitava decenija bez izbora, a ubjeđivaće nas kako će u ponedeljak doći do dogovora. U međuvremenu, bio on lijevi ili desni, bio sa sveštenikom ili efendijom, s  Mujom ili Jozom, eventalno Strahinjom, ako do tada ne umre, Mostar će tavoriti u priči da li su nalog za plaćanja potpisali dvojica ili samo jedam (gradonačelnik i, ili, šef finansija).

Piše: Milan Račić

Čitave porodice, mladi posebno, su u redovima pred ambasadama i žele odlazak u zapadne zemlje. Ne žele i ne mogu živjeti u kantonima i entitetima gdje im znanje i diploma nije mjerilo vrijednosti. Ne žele živjeti tamo gdje je Hag jedino Evropa, a najznačajnija vijest ko je uhapšen i osuđen, ili ako nije, šta se još čeka. U ostanak ih ne mogu uvjeriti isprazne priče o 100.000 novozaposlenih, jer je vjerodostojnija izjava predstavnika Evropske unije da BiH nije u stanju preuzeti 4,5 miliona za poljoprivredu i 5 miliona za mala i srednja preduzeća. Vladajuća vrhuška u BiH ne može se dogovoriti kako i gdje potrošiti ta sredstva, a pogotovo kako opravdati njihovo trošenje. Kako uzeti već odobrene pare, kad tek treba istražiti gdje je nestalo ranije plasiranih 50 miliona.

Istog dana i vijest da su državni TV emiteri, ne u kolapsu, već u fazi određivanja datuma njihovog gašenja. Uz svu opravdanost njihovog postojanja i sami bi se morali upitati ko to i kako njima upravlja. Nisu li i sami doprinijeli takvom stanju. Koncept, još od 1992. godine pa sve do današnjih dana, da je prva i udarna vijest obilježavanje godišnjica stradanja, ali i godišnjica obilježavanja veličanstvenih pobjeda naših nad njihovim.  Istovremeno, rijetko da ćete imati priliku pogledati priču o dobrim ljudima u vremenu zla, o malim, a velikim ljudima u povratničkim enklavama. O uspješnim privrednicima i promašenom konceptu obrazovanja, o istraživačkom novinarstvu i putopisima moći ćete samo gledati kroz reprizne emisije iz sedamdesetih. Nije ovdje riječ samo o tome: Kako i preko koga ubrati i raspodijeliti TV pretplatu!

Do iznemoglosti se, zato, zagovaraju promjene ustava i zakona koje u pravilu završavaju kao neuspio pokušaj u ladicama predlagača. O ustavnim promjenama, bilo BiH, entitetskih ili kantonalnih ustava formirano je bezbroj expertnih radnih grupa, od ambasada do nevladinih organizacija. Potrošeno je mnogo novca, još više vremena i političkih prepucavanja da bi se u jednom entitetu utvrdilo kako je Dejtonski sporazum neophodno mijenjati, a u drugom kako se nisu stekli bilo kakvi uslovi za promjenu postojećeg. Zapravo, o promjenama ustava priča se isključivo tamo i kod onih koji niti su zato nadležni, niti o tom trebaju odlučivati. O Ustavu se, jedino, ne priča u parlamentu koji je zato i isključivo nadležan. Hoće li se provesti odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda u kantonima, ili, pak, neka druga odluka, neće odlučivati pravosudni i zakonodavni organi već patuljci imenovani od strane političke vrhuške.

Sve dok domaće političke elite ne dođu, bar do okvirnih i usaglašenih osnovnih principa organizovanja države, poštivanja fundamentalnih ljudskih prava i sloboda, sve dok se rješavanjem korupcije i kriminala bave oni koji bi je trebalo sprečavati, a izmišljene agencije, pa i dobar dio NVO sektora bavi izdavanjem brošura o korupciji i pozivima da prijavimo one što korupcijom i upravljaju, stanje se neće promijeniti.

Odlučivaće se, kako suzbiti kriminal u BiH, na tamo nekom skupu na zapadu, poslije njihovih izbora, ili pohvaljivati napori pojedinih domaćih ministara za konstruktivan doprinos u izdavanju certifikata kojim se potvrđuje da je Nikola Tesla rođen u Hrvatskoj, a po nacionalnosti je Srbin. Mnogo nam je, danas, važnije čiji je to Tesla i kojoj krvnoj grupi pripada, nego li šta je njegov doprinos svijetu nauke. Da li je Meša ili Andrić, naš ili njihov, je li Šantić, mostarski, srpski, jugoslavenski ili svjetski pjesnik? O tome će do besvijesti govoriti oni koji nobelovca nisu ni pročitali, ili će organizovati večeri poezije u ime onih kojima se pjesnik nije ni obraćao.

Potom će uskrsnuti međunarodni predstavnici koji su i za vrijeme svoje neprikosnovene vladavine u BiH, oličeni u liku i djelu Visokog predstavnika, prepoznati kao bager reformatori, ili kao donosioci zakona i odluka preko noći i koljena, pa zagovarati demokratiju i savjetovati promjene ustava i objašnjavati značaj Evropske Unije. Zapravo, ti isti, po okončanju mandata dolaze i prodaju jeftinu političku priču šta bi i kako u BiH trebalo činiti i raditi. Istovremeno, dok kod nas zagovaraju univerzalne vrijednosti, EU posebno, njihova zemlja napušta tu istu Uniju, a o ljudskim, izbjegličkim i migrantskim pitanjima razgovaraju isključivo putem zabrana i žičanih ograda. BiH im tako dođe kao poligon ne samo za političke, nego mnogo važnije za ostvarivanje njihove lične i koristi države koju su predstavljali. Ostvareni su tako interesi banaka i kapitala iz zemalja koje su oni doveli i odredili, ugašene su ili marginizovane BiH banke, poljoprivrednicima se na svaki način onemogućava prodaja i proizvodnja domaćeg. Umjesto poticaja za proizvodnju dobiće nalog kako da upakuju krompir koji će, kad bude vrijeme izvozu, dobiti zabranu jer nije certifikovan u institutu koji je još u formiranju.

Mostar je u BiH okvirima posebna priča. Proći će i čitava decenija bez izbora, a ubjeđivaće nas kako će u ponedeljak doći do dogovora. U međuvremenu, bio on lijevi ili desni, bio sa sveštenikom ili efendijom, s  Mujom ili Jozom, eventalno Strahinjom, ako do tada ne umre, Mostar će tavoriti u priči da li su nalog za plaćanja potpisali dvojica ili samo jedam (gradonačelnik i, ili, šef finansija). Održaće se još more sastanaka i konsultacija sa međunarodnom zajednicom, ukazivati na potrebu održavanja izbora, praviti analize i prijedlozi, a u stvarnosti i mi i oni zajedno sa nama, bićemo sve više udaljeni i od Evropske unije i od demokratskih izbora. Evropska Unija i Nato, ovdje su više predstava za javnost, nego li želja da se tamo i uđe. A tamo se stvarno i ne želi jer to podrazumijeva i demokratiju i sprječavanje kriminala i lopovluka, nadzor nad novčanim tokovima i obavezne izbore…

Pa, zašto je onda to tako? Horski će odgovoriti, što je dijelom i tačno, nacionalni i etno torovi… Ipak, u ovoj državi osnovni problem je što svi vode politiku PROTIV, a ne filozofiju ZA!