Znanost dokazala: Rasisti su glupi!

Povezani članci

• Jesmo li dobri ili loši?
• Odgovori učenika na testu: Teški metali su Metallica, Slayer, Anthrax i Megadeth
• Očajni marketinški propust: Paštetu “odobrile mame” koje ne postoje
• Moje dijete hoće mobilni telefon
• Kardiovaskularne vježbe za mršavljenje – 5 najčešćih grešaka
• BEYONCE I JAY-Z PREPORUČILI KOLEGI NAS-u HRVATSKA VINA I DELICIJE

Nema sumnje da će rezultati nove studije, koja nalazi poveznice između tri vruće teme – rasizma, političkih ideologija i inteligencije – u javnosti izazvati velike polemike i kritike, međutim voditelj istraživanja Gordon Hodson sa Sveučilišta Brock u Ontariju kaže da ova činjenica proizlazi iz analize dviju opsežnih studija.

Prema izviješću koje je predstavljeno u novom broju časopisa Psychological Science, djeca s nižim kvocijentom inteligencije u zrelijoj dobi češće razvijaju predrasude. Manje inteligentni odrasli ljudi gravitiraju pak prema društveno konzervativnim ideologijama koje ističu važnost hijerarhije i otpor prema promjenama, što u konačnici doprinosi jačanju predrasuda, tvrdi Hodson.

‘Predrasude su izuzetno složene i višeznačne, pa je vrlo važno razotkriti i razumjeti sve čimbenike koji im pridonose’, objasnio je kanadski psihijatar.

Mozak i pristranost

Politološka istraživanja izbornih rezultata već su ranije utvrdila da su predrasude svojstvenije desnom biračkom tijelu, a neke znanstvene studije našle su jasnu vezu između nižih razina obrazovanja i snažnijeg rasizma. Hodson je zaključio da je sljedeći logičan korak pokušati utvrditi postoji li povezanost između IQ-a i predrasuda.

Njegov je tim analizirao dvije dugotrajne studije Britanaca – jednu koja je pratila djecu rođenu u ožujku 1958. i drugu koja je učinila isto s djecom rođenom u travnju 1970. Sva djeca prošla su testiranje inteligencije u dobi od 10 i 11 godina te ponovno sa 30 i 33 godine, a istovremeno su mjerene i njihove razine društvenog konzervativizma i rasizma.

U prvoj studiji mjerena je verbalna i neverbalna inteligencija testovima u kojima ljudi moraju pronaći sličnosti i razlike među riječima, oblicima i simbolima. U drugoj su kognitivne sposobnosti istražene na četiri načina koji su, među ostalim, uključivali zadatke kao što je crtanje oblika, definiranje riječi, prisjećanje brojeva i otkrivanje sličnosti među riječima.

Društveni konzervativci definirani su kao ljudi koji su se slagali s izjavama kao što su primjerice: ‘Obiteljski život stradava kada majka radi puno radno vrijeme’ ili ‘Škole trebaju učiti djecu da poštuju autoritete’. Odnos prema drugim rasama mjeren je reakcijama na tvrdnje kao što je, primjerice: ‘Nemam ništa protiv toga da radim s ljudima druge rase.’ Autori studije ističu da su procjenjivali samo snažno izražen rasizam jer većina ljudi, koliko god bili egalitaristi, ima određene nesvjesne rasne predrasude.

Rezultati su potvrdili očekivanja tima – da djeca niske inteligencije u zreloj dobi pokazuju sklonost rasizmu. No čimbenik koji je objasnio vezu između ove dvije varijable bio je politički. Naime, kada su istraživači u analizu uključili društveni konzervativizam, pokazalo se da je ova ideologija odgovorna za dobar dio sprege između inteligencije i pristranosti – ljudi manjih kognitivnih sposobnosti također su imali manje kontakta s drugim rasama.

‘Ovo otkriće u sladu je s ranijim koje je pokazalo da je kontakt među različitim skupinama mentalni izazov te da kognitivno iscrpljuje, kao i s rezultatima koji pokazuju da kontakti smanjuju predrasude. Moguće je da postoje kognitivna ograničenja koja ljudima otežavaju da svijet vide iz perspektive neke druge skupine. Društveno konzervativne ideologije uglavnom nude strukturu i red, pa mogu biti privlačne ljudima niže inteligencije. Na nesreću, one istovremeno često jačaju predrasude’, smatra Hodson.

No kanadski znanstvenik ističe da bi bilo pogrešno na temelju ovih rezultata zaključiti da su svi liberali pametni, a konzervativci glupi jer oni pokazuju prosjeke u velikim skupinama.

‘Postoje mnogi primjeri vrlo inteligentnih konzervativaca, kao i ne baš bistrih liberala, a također i konzervativaca s visokim principima kao i vrlo netolerantnih liberala’, istaknuo je Hodson.

Pojednostavljen svjetonazor

Neki stručnjaci upozoravaju da ova studija ipak ima određenih nedostataka. Tako društveni i kognitivni psiholog Brian Nosek sa Sveučilišta u Virdžiniji smatra da postoje i druga moguća tumačenja utvrđenih korelacija. Naime, prema Noseku, istraživanje ljevičarskih liberala s tipičnim naivnim idejama kao što je primjerice: ‘Sva su djeca geniji, samo svako na svoj način’, mogla pokazati da su ljudi s ovakvim idejama također glupi. Drugim riječima, kaže Nosek, moguće je da bi se glupost prije mogla povezati s određenim ekstremnim pojednostavljenim shvaćanjem svijeta nego s određenom političkom ideologijom.

‘Mislim da niži kognitivni kapacitet može dovesti do pojednostavnjenih svjetonazora, a jedan od njih može se utjeloviti u desničarskoj ideologiji prema kojoj nepoznati ljudi predstavljaju prijetnju, a svijet je opasno mjesto. Prema drugom pojednostavnjenju, svi su pak ljudi divni’, rekao je Nosek.