Virtualno ljubavno špijuniranje
Povezani članci
Danas je tako lako „pripremiti“ se za prvi spoj. Nervozna razmišljanja poput „o čemu ćemo pričati?“ i „uopće ga ne poznajem“, nestaju jer nam internet nudi brojne izvore špijuniranja. Uz malo truda možemo doznati gdje radi, tko mu je prijatelj, kako se voli zabavljati, gdje živi, što je studirao… Guglanje je postalo moderan način (pre)upoznavanja! No, je li uvijek i tako mudar potez?
Teško je odoljeti tako primamljivoj i prije svega dostupnoj opciji istraživanja na internetu prije samog izlaska. Dovoljno je tek ukucati njegovo ime i otvaraju se brojne stranice koje odaju poneki dio njegove intime. Društvene mreže posebno su pridonijele ovom fenomenu, a naravno prednjači popularni Facebook. Trnci vas prolaze kad ugledate njegov profil, a veliki osmijeh se pojavljuje na vašem licu kad zaključite da ga nije zaštitio. Na ekranu iskaču brojne informacije – glazba koju sluša, filmovi i knjige koje voli, gdje izlazi, na koji način se zabavlja, kakva mu je obitelj, stan i posebice kupaonica (rijetki odolijevaju fotkanju ispred velikog ogledala). Priznajte, barem jednom ste guglali potencijalnog frajera! A vjerojatno je to isto učinio i on. Mada će to rijetko priznati.
Što zbog profesionalne deformacije, što zbog moje znatiželjne prirode, ubrajam se u one koji rado istraživanju ljude po internetu. Čak i ne zbog toga kako bih se „pripremila“, nego zbog činjenice da je danas tako jednostavno zadovoljiti svoje male špijunske sklonosti. No, da to i nije uvijek dobra opcija, osjetila sam na vlastitoj koži.
Njega sam upoznala u zagrebačkom klubu za vrijeme jednog koncerta. Uočili smo se odmah za šankom, neko vrijeme pogledavali, sve dok nismo počeli pričati. Na prvu je djelovao itekako zanimljiv, ne samo zbog svog fizičkog izgleda. Razmijenili smo brojeve i odlučili se naći. Par dana nakon našeg prvog susreta, uhvatila sam se na Googleu kako pokušavam čudnim putovima doznati koje je njegovo prezime. Uz pomoć kolegice, koja uistinu može mijenjati profesiju i započeti biznis kao privatni istražitelj, povezali smo ono što znam o njemu i stigli do željenih rezultata.
I ovaj put su društvene mreže učinile svoje. Što je završio, gdje radi i na kojoj poziciji, odala je jedna, dok je druga pružila detalje iz njegovog privatnog života. I ono malo grižnje savjesti koju sam imala, kolegica je umirila s riječima „Pa tko mu je kriv kad nije zaštito svoje profile“. Na ekranu su osvanule informacije o njegovim hobijima, sportovima kojima se bavi, glazbenicima koje vole, lista prijatelja, i ono najzanimljivije, hrpa fotografija. Njegova obiteljska okupljanja, promocija, putovanja, ludi tulumi i otkačeni izlasci, ispunila su moj dan. A navečer je krenulo stvarno (necyber ) upoznavanje. Ja sam već imala osjećaj da ga znam, i čini se da sam taj osjećaj previše izravno i pokazala.
Dok mi je prilazio, zamišljala sam njegov torzo s one seksi slike s ljetovanja. Dok je pričao o najboljem koncertu svog života, ja sam pred očima točno vidjela atmosferu. Dok je pričao o svom poslu, ja sam donekle znala što radi. I negdje u sred razgovora izletjelo mi je „Da, pročitala sam na internetu!“. Čim sam to izrekla, osjećala sam se poput manijaka koji u zadimljenoj prostori sa žarom u očima i hihotom kopa po informacijama. Frajer me blijedio pogledao, no bio je dovoljano džentlmen da to ne komentira. I možda čak i pređe preko toga. No, s mojom izjavom da je „uistinu sličan svom bratu“, nisam se osjećala samo poput manijaka, nego sam i bila google freak. Frajer se nikad poslije nije javio. S pravom. Ne bih ni ja.
Moderni načini komunikacije informaciju su učinili dostupnijom, a našu intimu izloženijom. Na određenim poljima to je pozitivno, no u isto vrijeme nam oduzima čari postepenog upoznavanja na onaj klasičan način; Gdje izgled torza po prvi put trebamo vidjeti uživo; Gdje nemamo pojma o poslu koji radi dok nam sam ne ispriča detalje; Gdje ne bismo trebali znati kako mu izgleda kupaonica dok ju sami ne posjetimo. Trudim se svoju prirodnu znatiželju zadovoljiti na terenu u razgovoru s muškarcem koji mi se sviđa. Naravno, tu i tamo posustanem i proguglam nečije ime. No, odlučila sam da profesija ljubavnog špijuna nije za mene. Intimne detalje ipak trebamo doznati osobno u četiri oka u stvarnom opipljivom svijetu. Jer samo tad te informacije imaju svoju pravu vrijednost.