Njegovo veličanstvo – čaj
Povezani članci
- ORGAZAM: Kako ga doživljavaju muškarci, a kako žene (VIDEO)
- Ponovo potvrđeno: Riba vas čuva od srčanog udara
- Hormoni koji nas pretvaraju u seksualne zvijeri
- Prevažno! Svjetski poznati kardiokirurg progovara: Što zaista uzrokuje srčane bolesti?
- Senf – neočekivani eliksir zdravlja i dugovječnosti
- Lokalne vlasti sele obitelj iz uklete kuće
„…tako je sve što ima oblik i čvrstoću, i grad i vrtovi, izašlo iz moje čaše čaja.“ Riječi su koje opisuju vjerojatno najpoznatiju šalicu čaja ispijenu u književnoj povijesti. Jednako nezaboravan bio je i kolačić madelaine koji je Proustu pobudio sjećanja.
A priča o čaju počela je pred više od 5000 godina u Kini i to, poput mnogih drugih stvari bez kojih danas ne možemo zamisliti normalni život, slučajno. Navodno je car Shen Nung, putujući sa svojim slugama spazio da je voda koju su mu sluge prokuhali za piće promijenila boju nakon što je u nju upalo nekoliko suhih listova kamelije.
Kušavši tekućinu otkrio je čaj. Tekućina je u staroj Kini smatrana eliksirom i najprije je korištena u zdravstvene svrhe.
Brojne su blagodati koje čaj ima na ljudsko zdravlje. Sadrži flavonoide koji štite ljudske stanice od slobodnih radikala a neka istraživanja pokazala su povezanost između pijenja, posebice zelenog čaja, i nižih stopa raka. Čaj može pomoći i u snižavanju kolesterola te poboljšanju želučanog zdravlja a njegova redovita konzumacija pomaže u održavanju zubne higijene i zdravlja. A ta dragocjena tekućina, dokazalo je istraživanje TAP-a (Tea Advisory Panel), jednako pomaže hidrataciji kao i voda.
Danas je čaj, nakon vode, najpopularnije piće na svijetu. Uzgaja se u više od 25 zemalja i postoji preko 1,500 njegovih vrsta. Stoga je zaista teško odlučiti između crnog, zelenog, žutog, bijelog, biljnog ili voćnog čaja. Tradicije i običaji konzumacije čaja razlikuju se diljem svijeta a mi vam donosimo kratki pregled nekih zanimljivosti.
Kina
Ispijanje i posluživanje čaja u Kini služi za opuštanje i uživanje u njegovom okusu i mirisu. U domovini čaja uobičajeno je gostu pružiti dobrodošlicu šalicom zelenog čaja. Ukoliko domaćin ne postupi na ovaj način pokazuje da je (ne)namjerno neuljudan. Kako su mirisi i okusi najvažniji dio ceremonije pravila pripreme nisu uvijek ista, no u većini područja čaj se spravlja u malim glinenim čajnicima. Temperatura vode je važna jer, iako mora biti vruća ne smije biti prevruća kako ne bi uništila okus. Domaćin poslužuje čaj u malim uskim šalicama postavljenima u krug. Sve šalice pune se malo iznad polovice jer Kinezi vjeruju da je ostatak šalice ispunjen prijateljstvom i ljubavlju. Gost je pozvan da prvo pomiriši čaj a kao znak zahvale treba tri puta prstom kucnuti o stol. Svaki slijedeći gost treba svoj čaj izliti u šalicu iz koje će piti te pomirisati praznu usku šalicu. Tek tada mogu popiti čaj. Najpristojniji način jest popiti ga u tri gutljaja.
Rusija
Zanimljivo je da se uz votku, čaj u Rusiji smatra nacionalnim pićem. Stoga su Rusi, da bi osigurali dovoljnu količinu svježeg čaja tijekom cijeloga dana izumili čak i vlastiti način zagrijavanja vode – samovar. Veliki kotao vodu drži vrućom tijekom cijeloga dana a mali čajnik ispunjen koncentratom čaja nalazi se na vrhu. Na taj način, ukoliko poželite čaj, samo trebate promiješati malu količinu čaja sa vrućom vodom. Jedan od veoma starih običaja jest pijenje čaja nakon večere, kada se samovar stavlja na stol oko kojeg se okupila obitelj.
Velika Britanija
Five o’clock tea? Jedan od najpoznatijih britanskih običaja uvela je Anna, sedma vojvotkinja od Bedforda. U to vrijeme, oko 1800., služila su se samo dva dnevna obroka – doručak i večera te je Anna, ponukana glađu počela služiti male zalogajčiće uz čaj. Ideja se brzo proširila i bila razlogom za društvena okupljanja te je prerasla u tradiciju koja je i danas dio britanskog načina života.
Egipat
I za Egipćane čaj je nacionalno piće i predstavlja važan dio svakodnevnog života. Domaćini su praktički obavezni svojim gostima ponuditi čaj pa je iz tog razloga čaj popularno nazvan „obveza“. Egipćani preferiraju snažni crni čaj kojeg zaslađuju šećerom od šećerne trske, a ovisno o vrsti dodaju i listiće mente i mlijeko.
Japan
Chanoyu ceremonija važan je dio japanske kulture. Ritual koji su pred više od 500 godina u Japan donijeli budistički svećenici iz Kine prvotno je bio rezerviran isključivo za muškarce. Danas, srećom, u njemu sudjeluju oba spola. Čajna ceremonija za Japance je izražavanje spajanja čovjeka, duha i prirode u kojem jednostavnost donosi mudrost. Prskanje vodom domaćinovih ulaznih vrata gostima daje do znanja da su pripreme gotove te da mogu ući. Gosti skidaju kapute i cipele te obuvaju sandale i odlaze kroz vrt do čajane. Pokreti domaćina i gostiju predodređeni su ritualom. Domaćin stavlja malu količinu zelenog čaja u prahu, „matcha“, u čajnik, te ga koristeći bambusov štapić miješa s prokuhanom vodom i stavlja u male zdjelice. Gosti sjede na podu oko niskog stolića. Kada vam domaćin pruži čaj potrebno se nakloniti te lijevom rukom uzeti zdjelicu koju se nakon toga drži u desnoj ruci. Zdjelicu treba staviti ispred sebe, okrećući je u desno tako da se ne pije sa strane koja nam je bila okrenuta. Potrebno je ispiti sav čaj te zdjelicu okrenuti na lijevo stavljajući je na stol ispred sebe. Na taj način pokazuje se poštovanje prema domaćinu (ili Teishu, majstoru čaja), jer postupak znači da je strana koju vam je pružio bila najbolja ali vi niste dovoljno dobri da s nje pijete. Većina ljudi u Japanu ne posjeduje vlastitu čajnu već pripadaju „čajnim klubovima“ u koje odlaze svaki tjedan kako bi sudjelovali u ceremoniji.
Čaj je značajan dio mnogih svjetskih kultura. Mnoge njegove dobrobiti već su poznate a jedna od najznačajnijih dolazi iz osjećaj povezanosti kada ga ispijate s dragim osobama ili jednostavnog osjećaja topline koji se nakon gutljaja čaja širi vašim tijelom. Bez obzira volite li slatki voćni čaj ili crni s mlijekom, upustite se u avanturu i isprobajte nove okuse i načine njegove pripreme.
Zanimljivosti:
Na Bliskom Istoku muškarci se okupljaju u Chahanas, čajanama koje služe kao mjesto okupljanja i rasprave o politici, vjeri i aktualnim događajima. Kako bi popili čaj, prvo između zuba stavljaju kocku šećera kroz koju popiju gutljaj čaja. .
Za čaj u vrećicama kakvog poznajemo danas zaslužan je američki trgovac Thomas Sullivan. On je pakirao uzorke čaja u svilene vrećice te je primijetio kako ih restorani cjelovite stavljaju u vodu kako bi smanjili nered. Zbog prigovora kako je svila previše fina za ovakvu upotrebu, počeo je čaj pakirati u vrećice od gaze.