Majka hrabrost

Srećom sve je sada prošlost i Iva je još jednom izišla kao pobjednica iz situacije koju mnoge žene ne bi preživjele, a većina onih koje bi i preživjele vjerojatno bi kukalo nad teškom sudbinom, sažalijevalo se, palo u tešku depresiju i tko zna što sve…, ali ne i Iva… ona je s troje djece odjurila u posjet mami koja je u toplicama, smišljajući što će sve skuhati svojima jer ipak je nije bilo kod kuće nekoliko dana, a i nakupilo se toga za peglati… To je Iva…

Možda ćete pomisliti – a što joj je trebalo rađati kod privatnika. Osobno sam mišljenja da bi svatko od nas, da može birati, odabrao isto, upravo iz razloga da osigura najbolje uvjete za svoje dijete jer, priznat ćete da, čast iznimkama kao što je na primjer čakovečko rodilište, gdje sam ja rodila, naša rodilišta ne nude baš naročite uvjete majkama i djeci.
 
Živimo u suludom vremenu kada nam pokušavaju nametnuti nikada točno definirani feminizam, kada je ideal ženske ljepote nekakav  Andrej i premršave trinaestogodišnje djevojčice,  kada je na razgovoru za posao normalno zadiranje u najdublju intmu – postavljanje pitanja koja jednom muškarcu nikada ne bi bila postavljena i kada Vas zbog pozitivnih odgovora odmah eliminiraju. Kada su djeca teret jer ne možete biti u uredu nekoliko sati nakon radnog vremena kako biste se svidjeli šefu i gradili karijeru, kada je kuhati glupo i staromodno jer postoje restorani, kojekakvi napici u prahu i eventi koje nikako ne smijete propustiti,kada su idoli uglavnom šupljoglave kvazi manekenke i pjevačice bez osnovne naobrazbe… sve te kojekakve spodobe koje same sebe nazivaju zvijezdama, iskaču sa svih naslovnica i tv ekrana  te svojim ispraznim životima i pričama truju našu djecu…
 
O njima se piše, snimaju prilozi, a ne o pravim, istinskim heroinama našega doba – ženama koje istovremeno imaju skladne obitelji i uspješne karijere, koje su zgodne, dotjerane, njegovane, a istovremeno im i stanovi blistaju, koje nisu žrtve pomodarstva i malograđanštine koja nas okružuje na svakom koraku,  koje se ponose što su žene!
 
Tu ponovno na scenu stupa moja Iva. Ona je sve to. Majka troje prekrasne, pametne i lijepo odgojene djece, visoko obrazovana i uspješna marketinška stručnjakinja, uvijek nasmijana, dotjerana… Žena koja svojom kreativnošću, od za većinu beznačajnog obroka – doručka, napravi gastronomski doživljaj, a od vunenih pompona ogrlicu za koju ste sigurni da je kreacija nekog svjetskog dizajnera. Bilo bi nepravedno ne spomenuti da je i iznimno brižna i tolerantna supruga – jer malo je žena koje bi imale potpuno razumijevanje za supruga koji na radnom mjestu provede i više od petnaest sati dnevno koliko god to bilo za i zbog obitelji.
 
Vjerojatno se pitate zašto sam tekst nazvala majka hrabrost? Na istoimeni roman Bertola Brechta podsjeća me samo vrijeme u kojemu živimo. Iako nismo u ratu, moramo iz dana u dan ratovati da bismo preživjeli i osigurali kakvu – takvu budućnost sebi i svojoj djeci.
 
Složit ćete se sa mnom da samo najhrabriji u ova grozna vremena imaju više od jednog djeteta, a Iva ih ima troje i vjerujem da na tome neće stati. Samo najhrabriji se mogu oduprijeti dužničkom ropstvu – Iva sa suprugom je i to uspjela – nema kredita i ne ovisi ni o komu.
 
Majka hrabrost su zapravo dvije riječi koje mi prve padaju na pamet kada pomislim na svoju prijateljicu (ne nužno tim redoslijedom). Ponosna sam i sretna što je poznam i nadam se da ste i Vi čitajući ovaj tekstić poželjeli upoznati je.
Vjerujete mi – ne biste požalili!