Igrači videoigara pokazali se jednako sposobnima kao i kirurzi pri upravljanju robotiziranim medicinskim alatima

Svatko tko je dobar dio djetinjstva proveo igrajući videoigre, vjerojatno se naslušao komentara roditelja kako samo troši vrijeme ispred ekrana. No, javlja Arstechnica, čini se da sati (ili, bolje rečeno – godine) provedeni s omiljenom konzolom ipak nisu bačeni uludo budući da su gejmeri bjesomučnim igranjem razvili neke prilično korisne sposobnosti.

Znanstvenici s Odjela za medicinu teksaškog Sveučilišta (University of Texas Medical Branch, UTMB) proveli su istraživanje na temelju kojeg su zaključili kako stotine sati utrošenih na virtualnu zabavu (u istraživanju su sudjelovali isključivo ispitanici koji su igre igrali uz pomoć igraće palice (engl. joystick)) kod igrača razvijaju iste setove sposobnosti koji su nužni za upravljanje najnaprednijim robotskim alatima za provođenje kompliciranih operacija. Primarno, radi se o odličnoj koordinaciji između oka i pokreta ruku.

Osnovni cilj istraživanja bio je ispitati može li igranje videoigara pozitivno utjecati na uvježbavanje budućih kirurga za rukovanje kompliciranim robotskim alatima. „Nova era je već započela. Robotski asistenti u operacijama postaju sve raširenija pojava u medicini u posljednjim godinama, a većina kirurga nije prošla nikakvu obuku za njihovo korištenje. Jednostavno smo morali smisliti način da na što bezbolniji i što brži način obučimo medicinsko osoblje za upravljanje medicinskim robotima“, objašnjava Sam Kilic, glavni autor studije, sveučilišni profesor i voditelj Odjela za minimalno invazivnu ginekologiju na UTMB-u. Kilic je na ideju za provođenjem ovog istraživanja došao kada je na jednu medicinsku konferenciju poveo svog sina i primijetio kako ovaj bez problema rukuje robotskom rukom u simulatoru koji je bio instaliran na konferenciji.

Nakon što je vidio sina na djelu, Kilic je organizirao maleno natjecanje. Grupi budućih liječnika koji studiraju na UTMB-u, svjetskom prvaku u robotski asistiranim operacijama, suprotstavio je grupu srednjoškolaca i studenata. Obje grupe morale su izvršavati određene zadatke u simulatoru robotski asistiranih operacija. Istraživači su kod sudionika u „natjecanju“ ispitivali 20 različitih vještina, poput mjerenja mirnoće ruke pri izvođenju radnji učestalih na operacijama (podizanje i dodavanje medicinskih instrumenata i slično). Također, tijekom eksperimenta obje su grupe prošle kratki tečaj od 32 koraka kako bi uopće bili sposobni učiniti išta s robotskom rukom u simulatoru. Ne zaboravite, upravljanje medicinskim strojevima ovog tipa nije nimalo jednostavan zadatak. Ispitanici su morali konstantno koristiti obje ruke, a pokreti robotske ruke u stvarnom su se vremenu prikazivali na ekranu simulatora.

Nakon obavljenih testova, dobiveni rezultati bili su prilično iznenađujući za znanstvenike. Kirurške vještine igrača videoigara (koji su, u prosjeku, za svojom konzolom sjedili minimalno dva sata dnevno)  i studenata medicine (od kojih su neki videoigre igrali i do četiri sata dnevno) bile su gotovo identične onima „pravih“ liječnika s UTMB-a. U pojedinim testovima obje su grupe čak i nadmašile liječnike koji uistinu smiju koristiti ove instrumente tijekom operacija. No, znanstvenici su nakon ovih poražavajućih rezultata kirurzima ipak dali priliku da osvjetlaju obraz te su osmislili novi test u kojem su sve tri grupe trebale obaviti virtualnu laparoskopsku operaciju bez ikakve pomoći tehnologije. Sasvim očekivano, „pravi“ liječnici su ostvarili neusporedivo bolje rezultate od preostalih grupa.

„Većina liječnika tijekom obrazovanja nije se susrela s robotiziranim medicinskim alatima. S druge strane, studenti i srednjoškolci su odrasli u tehnološki stimulativnom svijetu te im je učestalo igranje videoigara znatno poboljšalo koordinaciju pokreta očiju i ruku. Očito je kako bi trebali nanovo definirati strategije kojima bi mogli tijekom obrazovanja iskoristiti sposobnosti koje studenti razvijaju u slobodnom vremenu“, kaže Kilic.

Znanstvenici su posebno napomenuli kako dodatna dva sata igranja videoigara dnevno kod određenog broja studenata nisu imala nikakav značajan utjecaj na rezultat na testu u usporedbi sa srednjoškolcima. Na temelju ovog podatka Kilic je zaključio kako bi dva sata virtualne zabave dnevno moglo biti optimalno vrijeme kojeg kirurški vježbenici trebaju provesti za simulatorom. Dakle, iako sada roditeljima definitivno možete reći kako vrijeme za konzolom nije uludo bačeno (barem što se tiče potencijalnog upravljanja kompleksnim medicinskim instrumentima, što ne sumnjamo da vas u budućnosti čeka), ipak nemate valjanog opravdanja za sjedenje ispred ekrana duže od dva sata dnevno.

znanost.hr