ŽIVOT

Povezani članci

• Preminuo Vojislav Vujanović, istaknuti likovni, pozorišni i književni kritičar
• Jubilarni koncert Balet Mostar Arabesque: Naša djeca plešu klasični balet
• NA MAGARE SAM PAO S KONJA
• Jovan Nikolaidis: TROVAČI SVIJESTI
• Edin Grbić: SAN
• Doba munafika

ŽIVOT

Takni ga: neće se izvrnuti kao bjeločnica
taj jajoliki okrug, čist kao suza.
Ovdje su jučer, prošla godina-
dugovlati i lijerski blijedi kao flora
u bezvjetrenu prostranstvu goblena vezenog koncem.

Kucni prstenom o staklo:
zacilinkat će zvukom kineskih zvončića
i uzbibati zrak
iako nikoga nema da se osvrne i odgovori.
Stanari su površni poput pluta
i svaki od njih stalno obuzet poslom.

Do njihovih nogu, morski se valići mreškaju
u pravilnim redovima
Nijedan od njih ne srlja nesmotreno
zauzdani, stoje savijenih koljena poput paradnih konja
Iznad glave, oblaci stoje kitnjasti i načipkani

poput viktorijanskih jastučića. Ova obitelj
sa licima poput onih na šaljivim dopisnicama
mogla bi razveseliti kakva sakupljača.
Oni odjekuju ispravno, poput pravoga porculana.

S druge je strane okoliš uvjerljiviji.
Svjetlo pada bez prijelaza, zasljepljujuće.
žena dovlači svoje mrvice u krug
oko praznog bolničkog tanjurića.
On nalikuje Mjesecu, komadiću prazna papira
i izgleda kao da je proživio svoj osobni blitzkrieg.
Ona živi povučeno

bez doticaja i veza, kao zametak u boci,
nenastanjene kuće, more izravnano na slici
ima jednu dimenziju previše a da bi se moglo ući.

Tuga i srdžba, izgnane kao zli duhovi
ostavljaju je sada na miru.

Budućnost je sinji galeb
koji se glasa mačjim krikom, kriješteći
o rastanku, o rastanku.
Starost i strava, njeguju je poput bolničarki.
A utopljenik, žaleći se na veliku hladnoću,
puzeći izlazi van iz mora.

Sylvia Plath
Prepjev s engleskog: Božica Jelušić