Vlado Puljić: Titova smrt
Povezani članci
- PROĐE AUGUST SREĆO MOJA
- Žargon dvoličnosti
- VIJEĆE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE PRIVREMENO ODUZELO KONCESIJE NAKLADNICIMA TELEVIZIJA ZBOG GOVORA MRŽNJE U EMISIJI BUJICA
- OSAM PREDSTAVA NA FEBRUARSKOM REPERTOARU SCENE MESS
- FILMART RASPISAO KONKURSE ZA UČEŠĆE NA JUBILARNOM 10. KAMPU „INTERAKCIJA“ I 5. MASTERKLASU „INTERDOC“
- Beznađe i bezkanađe
Titova smrt
Titova Smrt utiša Veliki Svijet
Samo se počasni plotuni čuju.
Tužan je majski cvijet
U njemu vjetar i leptir miruju.
Nije to obična smrt, Kućo Stara,
To je Svijetla Smrt koja Svijetu otvara vid,
Ona iz Velikog Srca zrači
Kroz tamu i tamnički zid
U ljubavi nas junači i izjednači.
Smrću Tvojom ojačat će kosti zemlje
Bilo Tvoje u nama damara
Sjedinjen sa zemljom učvrstio temelje
Snagom zlatnog pijeska mudrošću neimara.
Titova smrt opominje burni Svijet
Da ne puni puške ranama ovog vijeka
Samo počasne plotune i majski cvijet
U slavu Mira i Čovjeka.
Nije ovo obična smrt, Kućo Stara,
To je odloženo breme –
Za trenutak Džin se odmara,
Smrt nije kraj
To traje Titovo vrijeme.
Vlado Puljić
Iz knjige: Milosav Slavko Pešić “Kad te zaboli duša – Jugoslovenska poezija o Titu”, BIGZ, Beograd 1980.