Uzorni muškarac danas

Povezani članci

• Bajtal: Napredovali smo u svojoj propasti, otišli smo još dalje
• Nikola Vučić: Ekranizirani feministički spomenik žrtvama genocida u Srebrenici
• KIRK DOUGLAS – TITO JE POSEBAN
• Mišo Marić: ANNO FOOTBALL
• NJEMAČKE PREDSTAVE OBILJEŽILE FESTIVALSKU ESTETIKU I POSTAVILE KRITERIJE
• VRIJEME KOJIM NE ZNAMO KORAČATI

foto: shutterstock

Pravi, uzorni muškarac, muškarčina, danas nije ni sličan onom od prije samo nekoliko desetljeća. Nije to više popustljivi slabić koji se ne čuje; koji samo vrijedno radi i, moglo bi se reći – živi za druge, ispunjavajući im želje. A, ne!

Piše: Ivo Kobaš

Današnji muškarac je, napokon, pravi muškarac. Uzor mladima, koji upijaju svaki njegov pokret, svaku riječ, svaki postupak, kako bi i oni sutra bili dostojni nasljednjici svojih otaca. Kako bi bili pravi mužjaci.

Pravi muškarac danas prvo mora biti neustrašiv, a ta neustrašivost mora biti očigledna prema svima koji su slabiji od njega: fizički slabiji, stari i nemoćni, siromašni, podčinjeni i svi, svi drugi koji su u tom trenutku po nekoj hijerarhiji ispod njega. Posebno oštar mora biti prema svojoj supruzi. Nju mora redovno tući, ali ne samo u četiri zida i ovlaš, da se to takorekući i ne primijeti. Mora je povremeno prebijati kao mačku, da je ni majka ne može prepoznati nakon batina, i to u javnosti, da i drugi vide. Što više ljudi vidi, to bolje, jer tada mu ugled više raste. Oni malo slabiji to urade tamo gdje niko ne vidi, a kasnije se još žena pravda kako je pala sa stepenica ili se okliznula na koru od banane. Ali takvi muževi gube na ugledu, o njima se priča da nemaju dovoljno hrabrosti ići do kraja.

Pravi muškarac danas mora biti tajkun. A šta to znači? Znači da mora imati mnogo nekretnina. Obavezno vilu u kojoj živi, a koja je, naravno, sagrađena bez dozvola koje su predviđene za obične smrtnike, na mjestu koje je zaštićeno od gradnje bar jednim zakonom. To mora biti u nacionalnom parku, mora se zagraditi dio obale mora, srušiti nacionalni spomenik i na njegovom mjestu izgraditi vila ili bilo šta slično, samo da bude svima jasno da je taj tajkun iznad zakona. Takvu vilu, jasno, moraju čuvati i uređivati poslušni uposlenici koji će raditi bilo šta što od njih traže gazda ili njegovi najbliži. Moraju ih češkati po tabanima, držati im suncobran i mahati lepezom ispred lica, dodavati im toaletni papir nakon velike nužde, a ako treba, i upotrijebiti ga do kraja.

Takav pravi muškarac može raditi i po zakonu, ali samo ako su sve druge mogućnosti iscrpljene, ako nema drugog izbora. U tom slučaju se može čak i svim silama boriti za zakonitost i pravdu, ma koliko to apsurdno bilo.

Pravi muškarac danas mora imati bar jednu firmu, koja će uvijek imati prednost u dobijanju državnih poslova i zarađivati mnogo više nego one koje rade bez podrške države. Svoje radnike će plaćati kad je dobre volje, a kad nije, zna se! Prebit će one koji mu se nađu pri ruci. A ako mu još nešto prigovore i, nedajbože, pitaju za plaću, nakon prebijanja će ih izbaciti na ulicu i ostaviti bez posla. Telefonirat će nakon toga u Hitnu da neposlušnika ne primaju i da mu ne ukazuju pomoć. Oni koji rade u takvoj firmi moraju razumjeti da su oni gazdino vlasništvo i tako se moraju i ponašati.

Današnji pravi muškarac mora biti pripadnik prave stranke. On mora biti spreman dati sve za stranku, jer i ona njemu daje sve. Posebno mora napadati one koji nisu u stranci, a one koji još nešto kažu ili djeluju protiv njegove stranke, mora smatrati smrtnim neprijateljima i tako se i odnositi prema njima. Na tom putu, sva sredstva su dozvoljena. A da bi bio što bolji pripadnik stranke, mora biti prvo veliki patriot i veliki vjernik. Mora na vidljivim mjestima isticati nacionalna i vjerska obilježja, posjećivati mjesta koja svjedoče o stoljetnoj borbi njegovog naroda za slobodu protiv mrskih porobljivača, posebno susjeda; mora hodočastiti na sveta mjesta, a sve to obavezno snimati i postavljati na Facebook ili druge mreže.

Pravi muškarac mora biti i humanitarac. On uvijek mora biti u prvim redovima kad vlasti organiziraju neku humanitarnu akciju i javno dati veliki prilog, jer što je prilog veći, i on će dobiti više, samo drugim kanalima. Kakav bi on bio poslovni čovjek kad bi davao više nego što mu se vrati?!

Pravi muškarac u današnje vrijeme je obiteljski čovjek. To znači da se povremeno treba pojaviti u javnosti sa suprugom i djecom u periodu kad oni nemaju na sebi nikakvih tragova batina ili nekog drugog zlostavljanja. Trebaju biti lijepo obučeni i uredni, koliko je moguće i nasmijani, tako da im oni koji ih gledaju mogu samo zavidjeti. Suprugu će držati za ruku, da javnost vidi kako se lijepo slažu, ali i da je može povremeno krvnički stegnuti ili trgnuti i pokazati joj gdje joj je mjesto. Jer žene su takve – začas se oslile ili izgube kontrolu i osjećaj za stvarnost.

Današnji pravi muškarac nije gubio vrijeme po školama, jer ko je vidio dobro od škole? Sva zla ovoga svijeta – oružja, otrove, izmislili su školovani ljudi. Doduše, ima on nekoliko diploma o visokom obrazovanju, ali to je samo da se zadovolji raja. On ima pare, a parama će lako doći do onih koji znaju i tu je kraj priče. Oni koji troše vrijeme na obrazovanje to čine jednostavno zato što ništa drugo ne umiju. Njemu je žao tih jadnika, ali šta on može tu učiniti?!

Ako kojim slučajem današnjeg pravog muškarca zaustavi policija ili ako ga pozovu na sud, ili ga bilo ko bilo kojim povodom pozove na red, on obavezno podigne jednu obrvu i obrati se onom ko ga tako pokušava maltretirati pitanjem: „A znaš li ti ko sam ja?!“ Za svaki slučaj to pita, jer postoji mogućnost, mala ali ipak postoji, da taj uistinu ne zna s kime ima posla. Naravno, pravi muškarac obavezno pri tom naglasi i kome se obraća. Ako je muško, onda mu se obraća sa: mladiću, dečko, sine, a ako je neraspoložen, onda to može biti i: balavče, drzniče, umišljeni, šupčino, ili šta mu već prvo padne na pamet. I za dame ima odgovarajući repertoar riječi, od gospođo, preko ljepotice do pišuljo. Uglavnom, odmah mora jasno pokazati da se prema njemu moraju odnositi sa strahopoštovanjem i što prije pobjeći iz njegovog vidokruga.

Današnji pravi muškarac mora voditi računa o svom vanjskom izgledu u svakom pogledu. Osnovno je da mora imati dobar auto, vozača i tjelohranitelje. Bez toga, on je niko i ništa. Ali poslije toga dolazi i ostalo. Ljubavnica je obavezna barem jedna. Što mlađa, sisatija i guzlatija, to bolje. S njom odlazi na odmore gdje ga obavezno ulove paparaci. On mora imati barem sto kila, jer ispod toga i nije muškarac, to je čokle, kržljo koji nije vrijedan pažnje. Zlatni lanac oko vrata, s velikim križom koji se uvijek mora vidjeti, ne smije biti tanji od kažiprsta, a nije na odmet imati i poneki prsten, narukvicu, minđuše… Ako je ćelav, obavezno treba izbrijati glavu, tako izgleda muževnije. Naravno da će s godinama doći razni botoksi, zatezanja, stimulansi i ostale privilegije ove kategorije ljudi.

Sve u svemu, biti danas pravi, uzorni muškarac nije nimalo lako. U tome uspiju samo najhrabriji, najuporniji i najsposobniji. Oni ostali su šmokljani, luzeri, slabići, koji nisu vrijedni pomena i koji postoje samo da bi služili pravim mužjacima kao dokaz koliko su oni iznad tih jadnika.