U Mostaru održana promocija romana “Treće lice jednine” Nedžada Maksumića

Povezani članci

• Bertrand Rasel: Reč, rečenica, sintaksa i drugi delovi govora;
• Zdravo Marijo, milosti puna
• Logoraši Mostara poručuju Čoviću: “Goniču robova”, Vaše žrtve ne prave politički događaj već se bore za ljudsko dostojanstvo
• Admir Velagić Mrkva: Velež če živjeti vječno
• Noćni rad i Ostvarenje snova
• Božica Jelušić: BESKRAJNO ODJEKIVANJE PRAZNINE

Promocija romana „Treće lice jednine“, autora Nedžada Maksumića, upriličena je sinoć u punoj sali OKC Abrašević, u organizaciji izdavačke kuće Dobra knjiga i OKC Abrašević.

Promotori knjige bili su pjesnik i književni kritičar Mile Stojić i književnik i predsjednik Udruženja književnika BiH Hadžem Hajdarević. Moderator promocije bio je Elvedin Nezirović, a prisutnima se obratio i Izedin Šikalo, direktor izdavačke kuće “Dobra knjiga”.

Odlomke iz romana čitala je jedna od glavnih protagonistica romana Diana Ondelj-Maksumić.

Foto: bljesak.info

“Prvo što mi je upalo u oči jeste taj sam naslov ‘Treće lice jednine’ i taj narativni postupak na koji Nedžad zapisuje cijelu priču. Iako je pisani tekst uvijek odvojen od osobe koja ga je pisala, za razliku od, recimo, govornog teksta gdje je govorni subjekt uvijek prisutan, autor pišući o sebi u trećem licu jednine nastoji dodatno depersonalizirati svoju priču, a istovremeno zadržati njenu autoreferencijalnost. Tako da Nedžad Maksumić koji pripovjeda tekst i Nedžad Maksumić kojem se taj tekst događa, iako čvrsto vezani istim identitetom, zapravo su, uslovno rečeno, dvije različite osobe koje opet čine jednu neobičnu i nerazdvojivu stvarnosno-fiktivnu cjelinu”, izjavio je Elvedin Nezirović.

“Treće lice jednine je jedan vrlo kompliciran i pomalo lukav stilski postupak zato što su sva lica u romanu zapravo sam autor, a ni jedno nije. Ova knjiga zapravo govori o povijesti XX stoljeća kroz povijest jedne familije, odnosno jedne hercegovačke loze. I ta povijest koliko god bila bolna i tragična za tu porodicu je također bila bolna i tragična. On rekonstruira političke događaje, od Austro-Ugarske, Prvog svjetskog rata, stare Jugoslavije, nove Jugoslavije i to neke tabu teme kao što je emigracija hercegovačka, kao što je gastarbajsterstvo… sve se to na neki način reflektira kroz njegovu porodicu, ali on to ne piše ekspresionistički. On izučava povijesne fakte i objašnjava ih u jednom novom svjetlu, koliko je to objektivno nije to više ni stvar neke ekzaktne provjere jer radi se o književnosti”, kazao je Mile Stojić, književnik i novinar.

“Ja sam jedan od onih čitalaca koji su prvo bili zbunjeni, a onda oduševljeni romanom. To je nešto ponajljepše što sam pročitao u posljednjih nekoliko godina. Tako da ima nešto u onome što kaže da će buduća historija Bosne biti moguće tumačena kroz književnost kao neku vrstu alternativne povijesti. Prvo šta sam zapazio jeste da je u samom romanu narator postavio scenu, reklo bi se tako, da o sebi govori u trećem licu. To je ta igra ogledalima, gdje on sebe istura kao nekoga ko je uvijek posmatran sa strane”, rekao je Hadžem Hajdarević.

Nedžad Maksumić je svoje obraćanje započeo šalom:

“Zbog prirode mog posla nisam navikao da na sceni sjedim i šutim. Ovo je bilo dugo, a kamoli da o meni govore ovako mudri ljudi i još da me hvale. Da sam znao kako je lijepo, još bih ranije napisao roman.

Pokušao sam napisati knjigu kakvu bih sam volio pročitati. Knjigu za mog idealnog čitaoca, dakle mene. Nisam za ovu knjigu imao nikakav uzor, kao što je Hadžem dobro primjetio, jer nikada nisam pročitao ništa slično. Najčešće me pitaju šta je u ovom mom romanu istina, a šta ne, ko bi to znao. Naše su istine uvijek slične fikciji, a naše maštarije običnim, najobičnijim istinama. Pitaju me još zabrinuti šta ako je i dio ovoga istina, ja im odgovaram, vjerujte u laži – navikli ste.

Nije me bilo briga da li je roman postmoderan ili potpuno nemoderan. Povod da ga napišem bio je prozaičan, naš bosanskohercegovački popis stanovništva iz 2013. godine. Činilo mi se potrebnim da anketnom listu pridodam ovih 450 stranica.

Svi stavljaju moto knjige na početak, a ja sam ga stavio na kraj i ponovit ću ga: Sve što sam znao zapisao sam, sve što nisam znao prepisao sam, sve što nisam prepisao izmislio sam, sve što nisam izmislio istina je. Istina je i ono što sam izmislio.”

abrasmedia.info