TIHI ODLAZAK ČAROBNJAKA LUTKARSTVA

Povezani članci

• Alber Kami, sto godina
• Večeras počinje jubilarni 20. SFF: Čin otpora iz 1995. postao međunarodno priznata smotra filmova
• Potpredsjednica Europskog parlamenta Ulrike Lunacek: „Velika ulaganja u energetski sektor sa sobom nose i velika iskušenja“
• VIOLINA IZ PALMIRE
• Iz optužnice Karadžiću: Genocid, ubistva, teror
• Udruženi zločinački pothvat traje

Memento mori

Van svoga Sarajeva, kojem je dao svoje najbolje godine i svoje krucijalno stvaralaštvo, a i to potpuno nezasluženo, u prostore vječnosti otišla je duša Ivice Bileka.

Ja nikada nisam znao pronaći prikladan naziv niti odgovarajuću riječ za magijski posao koji je, svojedobno u Pozorištu lutaka, a kasnije u Pozorištu mladih Sarajevo radio Ivica Bilek!!! Jer, formalno u njegovom je radnom kartonu pisalo: majstor-lutkar. Svi mi koji smo pratili bh. i jugoslavensko lutkarstvo znali smo da uz Zadranina Branka Stojakovića postoji još samo i jedino jedan čarobnjak na ovom dijelu svijeta, koji marionetu, ginjolu, venecijanku, ili bilo koju lutku ili masku zna tako oživjeti, dodati joj onu magijsku sadržajnost, da ona u rukama glumca-lutkara čini onaj produženi život, da čini radost za najmlađu publiku, da sjaji blještavilom kakvim je lutkarstvo i inače stoljećima bogatilo riznicu umjetnosti!

Prerani odlazak Ivice Bileka unosi golemu prazninu u suvremenu bh. umjetnost, jer Bilek je pripadao podjednako širokom pokretu bh. lutkarstva, ali u isto doba je spadao i među najznačajnije bh. primjenjene umjetnike!

Ostali smo bez još jednog umjetnika. Čarobnjaka koji je u lutku unosio dušu, ali i koji je znao, usudio bih se tvrditi, jedini na našim prostorima razgovarati sa lutkom.

Gradimir Gojer