Stvarna uloga crkve

Povezani članci

• Nedžad Bašić: ODA TITU NA DAN MLADOSTI
• Izvještavanje o različitosti, borba protiv govora mržnje i fake newsa na 2. FMF-u
• Promocija knjige „Priče o dobrim ljudima“
• Tomislav Klauški se pita: Misli li još neko da je nakon Oluje Hrvatska postala bolja zemlja?
• Lana Bastašić dobitnica nagrade Europske unije za književnost za roman „Uhvati zeca“
• KOVANJE U TUĐMANA

Ako bi sudili po ”crkvi u Hrvata” crkveni naum bi se sveo na malo onoga što je bila početna ideja i što je u ”kamen upisano”. Malo je priče o dobročinstvu, solidarnosti, ljubavi  i čistom duhu. Uglavnom se politizira, broje škude, dila s korumpiranim političarima, poziva na netrpeljivost prema ”braći” druge vjere i lagodno životari na grbači svoga ”stada”.

U Švedskoj Evangelističko-Luteranskoj crkvenoj zajednici, koja je do početka ovog tisućljeća bila državna, to izgleda drugačije.

Crkva je potpuo odvojena od politike, financira se isključivo donacijama svojih članova i svojom djelatnošću.

Mnogi crkveni dvori su radi racionalizacije prodani, a neki izdani za stanovanje ili kafiće.

U toj crkvi mogu se krstiti i kumovati svi, bez da te svećenik pita o rasi, vjeri i naciji.

I u velikim krizama ta je crkva udomljavala i pomagala brojnim emigrantima, ne pitajući kakva ih je sila natjerala da dođu čak do dalekog sjevera.

Jedan od ”Božjih hramova” nalazi se u Lundu, na jugu Švedske. Domkyrkan čiji počeci sežu u 11. stoljeće najposjećenija je crkva u ovoj skandinavskoj zemlji. Godišnje je posjeti preko 700 000 posjetitelja, a još mnogo njih popije kavu ili čaj ili pročita novine u knjižnici i čitaonici koja pripada crkvi. I ako nemate novac za čaj moći ćete ugrijati grlo, posebno ovih zimskih dana. Osim toga ovdje je na usluzi i nekoliko besplatnih toaleta, što nije često u današnje vrijeme.

Zadnji primjer brige o drugima, braći i bližnjima sam zabilježio upravo u Lundu.

Ovih je dana, kada je Celzijus znao čučnuti i na više od minus deset, na svakoj klupici autobusnih stajališta ostavljeno nekoliko pari rukom pletenih vunenih čarapa i rukavica sa prikladnim tekstom:

”Hladno ti je?

Ovo su rukavice baš za tebe!

Izvoli! Zajedno gradimo topliji grad!

Švedska crkva, Lund”.

Dakle, umjesto ”žao mi je, molit ću za vas”, što bi u najboljem slučaju mogli čuti kod nas, ovdje se računaju djela.

O čemu vjernike, a posebno one kojima je to posao za koji su sjajno plaćeni, podsjeća Jakov u 2, 14-17:

„Каkvа kоrіѕt, brаćо mоја, аkо tkо gоvоrі dа іmа vјеru, а dјеlā nеmа? Моžе lі gа vјеrа ѕраѕіtі? Аkо lі ѕu kојі brаt іlі ѕеѕtrа gоlі і роtrеbіtі ѕvаgdаnје hrаnе ра іm tkо оd vаѕ rеknе: Іdіtе u mіru, grіјtе ѕе і ѕіtіtе!, а nе dаtе іm štо је роtrеbnо zа tіјеlо, kоја kоrіѕt? Таkо і vјеrа: аkо nеmа dјеlā, mrtvа је ѕаmа ро ѕеbі.“