Šezdeset godina od smrti Tina Ujevića

Povezani članci

• Sunećenje u magli
• Arudove bombone
• Uloga umetnika u svetskoj (r)evoluciji
• Književna tribina “Kad intelektualci utihnu…što nam slijedi?”
• Tribina: Mostar jučer, danas, sutra
• Pod mostarskim nebom ženski glasovi – Lirski buket

Jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, u svoje vrijeme neprihvaćen i nerijetko protivnik građanskih konvencija Tin Ujević, šezdeset godina nakon smrti uživa istaknuto mjesto u hrvatskoj povijesti, o čemu pored ustaljenih počasti govori i niz događaja pripremljenih povodom te obljetnice.

Ujević se rodio 5. srpnja 1891. u Vrgorcu, a umro 12. studenoga 1955. u Zagrebu. U Splitu je završio klasičnu gimnaziju i živio u Nadbiskupskom sjemeništu, ali se nije zaredio nego odlazi u Zagreb gdje studira hrvatski jezik i književnosti, klasičnu filologiju, filozofiju i estetiku.

U mladosti je bio gorljivi politički borac, najprije protiv Austrougarske, a potom se zauzimao za ujedinjenje Hrvatske i Srbije. Nakon osnivanja Kraljevine Jugoslavije razočarao se (“kad već su guske da su barem sa Kaptola”) i potpuno se odrekao političkog djelovanja, te se do kraja života posvetio samo poeziji.

Nije prihvaćao neke od temeljnih društvenih konvencija, nije imao karijeru ni dom, a znao je raskidati veze s najbližima, u književnosti s “učiteljem” Matošem, a u privatnom životu s članovima svoje obitelji.

RSE