Pod mostarskim nebom ženski glasovi – Lirski buket

Fotografije: šg/fb ‘žena s knjigom’

Prvi međunarodni ženski pjesnički festival “Žena s knjigom”, na kojem se predstavilo oko 60 književnica iz 15 zemalja, otvoren je u utorak u mostarskom Pozorištu lutaka predstavljanjem knjige – zbornika radova svih učesnica ‘Lirski buket’ u izdanju Lijepa riječ iz Tuzle. Festival je trajao do nedjelje a inicirale su ga književnice Enisa Bukvić, Edhija Mahić i Bisera Suljić Boškailo uz veliku pomoć i podršku Mostarki: Edite Mulaosmanović, Sare Kljajić, Džejle Tanović, Emane Tabaković, Sanele Čopelj, Sanele Kuko, Sanelle Cero, Anele Tule i Aide Džiho Šator, Bee Balta Manjgo i Lejle Žujo Marić.

Interesantan festivalski program odvijao se na različitim lokacijama u Mostaru: u Pozorištu lutaka Mostar. Narodnoj biblioteci Mostar, Muzeju Hercegovina (spomen kući Svetozara Ćorovića) i Yunus Emre Institutu. Radio BH dijaspore bio je medijski pokrovitelj festivala a njegova vlasnica, autorica Naida Ribić, bila je također i jedna od učesnica festivala.

Bio je to zaista lirski buket lijepe riječi, ženskih nastojanja, pozitivne energije, umjetnosti, ljepote stvaranja, opjevane radosti i tuge životne, od književnosti za djecu, ‘baka i teta pričalica’, književnica koje su dirljivo govorile svoju poeziju, čitale svoje književne radove, izvodile performans…

Pogovor knjizi ‘Lirski buket’

Prvi međunarodni festival „Žena sa knjigom“ okupio je književnice raznovrsnih izričaja u Mostaru od 22. do 27. avgusta / kolovoza 2023. godine.

U zborniku čitatelji imaju priliku upoznati se sa savremenim stvaralaštvom spisateljica koje žive i rade u Evropi, Americi, Australiji. Radovi pred vama objavljeni su u knjiga­ma autorica ili pak u književnim časopisima.

Neki dijelovi romana ili stihovi dio su knjiga u nastajanju i o njima ćete u budućnosti još čuti i čitati ih. Kratke biogra­fije autorica zastupljenih u zborniku svakako nude više od­govora s tim u vezi.

Buket radova pisanih za djecu, fantastične priče, ratne pri­če, poezija koja je govor o traumi, ljubavi, životu, smislu, sud­bini, uvezan je u korice ovog zbornika raznovrsnih žanrova i stilova u kojima se smjenjuju glasovi žena i prostori iz kojih dolaze.

Na ovim stranicama smjenjuju se godine u kojima su riječi sazrijevale i godine u kojima su izrasli plodovi umovanja srcima.

I sve što je u ovom zborniku je u znaku raznolikosti jed­nako kako je i mjesto susreta književnica u Mostaru, gradu na UNESCO-ovoj listi svjetske kulturne baštine, gradu je­dinstvene kulturne raznolikosti koja se živi stoljećima.

Izraz mostariti možemo tumačiti kao susretati se, sresti se sa Drugim bez kojeg ne bi bilo ni vlastitog prepoznavanja. Tek kada je viđen očima Drugog, čovjek se i sam prepozna i spozna svoje postojanje i smisao istog. Kroz susrete s književ­nim stvaralaštvom jednako čovjek sebe upoznaje i zalazi u prostore koje možda nije ni slutio da u njemu postoje; tako i raste u sebi.

U tome je i vrijednost ovog susreta spisateljica i zbornika koji ubire plodove njihovog rada.

Veliki broj književnica koje su zastupljene u zborniku porijeklom su iz Bosne i Hercegovine ali žive i rade u inostranstvu. Ovo je možda i jedinstvena prilika da se bosansko- hercegovačka dijaspora poveže i u polju književnosti i sačini temelje budućih susreta. Ženska snaga koja je ovdje skoncentrisana može donijeti brojne plodove, to će svakako pokazati vrijeme koje dolazi.

Ovi susreti su važni i zato što su most između književnica rođenih u istoj zemlji a koje nisu imale priliku sresti se, koje se možda i prvi put upoznaju sa stvaralaštvom one druge.

Okupljene oko šest tematskih večeri: Čitanjem se raste, Pitanja identiteta, Pisanje kao terapija, Knjiga i žena, Pjes­mom da ti kažem i Online Radio BiH dijaspore, pedeset šest (56) književnica pretočilo je svoje riječi u zbornik kao trajni zalog ovom vremenu.

Posljednja tematska večer okupila je autorice iz Evrope, Australije i SAD-a a koje nisu bile u mogućnosti prisustvovati jednoj od književnih večeri u Mostaru, te je tako premošten i prostor i vrijeme zahvaljujući tehnologiji. (mr.sc. Sanela Kuko)

Izvod iz recenzije za knjigu Lirski buket – žena s knjigom

U čuvenoj knjizi eseja Naličje historije Jasmina Musabegović, jedna od najpoznatijih bosanskohercegovačkih književ­nica druge polovine XX. vijeka i prvih decenija XXI. vijeka istaknula je da žene simboliziraju sjemenke civilizacije iz koje se razvijaju čvrste stabljike društva i kulture. Upravo se civiliziranost jedne društvene zajednice može mjeriti prema za­stupljenosti ženskih glasova u kulturi i književnosti, a njih pod bosanskohercegovačkim nebom ima u različitim histori­jskim etapama — od glasova Umihane Čuvidine, Štake Skenderove i Nafije Sarajlić, do književnica modernog duha poput Jasmine Musabegović, Nermine Kurspahić, Jasne Šamić. One su u bosanskohercegovački kulturni mozaik oplemenile ne samo književnim stvaranjem nego i djelovanjem na polju pro­svjete, likovne kritike, dramske i pozorišne umjetnosti, publi­cistike, akademskog rada i prevodilaštva, kao i na ukupnom artikuliranju ženskog glasa i ženskog iskustva. Tek će se pred nama otkrivati imena književnica koje aktuelno djeluju u zbi­ru poststrukturalističkih kulturnih gibanja. Ženski identiteti u književnosti razvijaju se u svojoj slojevitosti koje otvaraju riznice života: one su i majke, i sestre, i kćeri, prijateljice, nositeljice različitih zanimanja i uloga, ali i neumorne heroine porodičnih i društvenih vrijednosti.

Poznato je da je Mostar grad pjesnika, ali i grad koji je opjevan i kojem su, pored referentnih, date i poetske vrijed­nosti. Ipak, malo je poznato da se i u ženskom pismu čuva zbir njegovih identiteta. Pod mostarskim nebom ženski glasovi također imaju svoj kontinuitet i utemeljenje, čemu doprinosi i knjiga koja se nalazi pred nama. Ona se po svom ženskom habitusu prirodno veže uz Mostar kao grad bogate kulturne baštine i formi znanja otvorenih prema svima. Tome svjedoče književni tekstovi Jasmine Musabegović, Marsele Sunjić, Senke Marić, ali i autorica čije tekstove pronalazimo čitajući ovu knjigu, a koje se inspiracijom nadahnjuju pod mostarskim suncem poput Aide Džiho – Šator, Bee Balta – Manjgo, Sanele Kuko i brojnih drugih koje grade ljepote lirskog buketa. Da je književnost mjesto susretanja, ravnopravnih glasova i iskustava dokazuju zbirovi ženskih glasova različitih genera­cija, a svaki od njih odzvanja na jedinstven način oslikavajući profil žene s knjigom. Tekstovi koji izgrađuju ovaj lirski buket nastoje odgovoriti ženskim glasom na vječna pitanja ljudskog roda: od krugova ljubavi, smrti, odlazaka i rastanaka, porodič­nih pitanja i dilema, egzila i povratka, do pitanja identiteta i ratne traume, socijalnih i društvenih marginaliziranosti, do vedrine djetinjstva i sigurno će se još mnoštvo značenja ispisati u srcima njihovih čitalaca i ljubitelja lijepe riječi. (prof. dr. Lejla Žujo-Marić)

Bea Balta Manjgo

ZOVEM SE EMAN I ZOVU ME NESTALI

Zovem se Eman.
Spokojstvo i zaštita mi ime.
Niti sam zaštitio niti sam spokojan.

Pokojan sam.

Trebao bih biti, ni to ustvari nisam.

Jula petnaestog devedeset treće
došli su i uzeli spokoj
porodici
puncu i meni uzeli su život.

Okrenuli, pucali, mlitavo teško tijelo
uličnim životinjama na gomilu
za doručak
bacili.

Zovem se Eman i zovu me Nestali.
Statistika sam u trećoj deceniji
iza rata.

Žena mi je kupila ukopno mjesto.
Umjesto mene zakopala je majicu,
jedinu koju je sačuvala,
Kaže, kad mi dođe da grob nije
prazan.

Moje raspadnute kosti jednoga dana
naći će sijedi sin Amil.

Nijjet mu je i emanet,
molim ga da ih ne osveti