Osvrt na knjigu “Paleta i dlijeto”, Atifa Kujundžića

Povezani članci

• KRIMINALIZACIJA KLEVETE U REPUBLICI SRPSKOJ (1): Dodikov zakon za disciplinovanje medija i građana
• Pogled na nemirna dešavanja na Kosovu
• Pametno za EU u kampanju krenulo iz Splita
• Sergio Šotrić: BRATE MOJ, SVI SU ONI MOJI
• Počela primjena Otvorenog Balkana: Slobodan protok robe između tri zemlje
• Bajtal: Mi smo društvo ispalo iz ideologije, društvo sile i ucjena

Možemo li reći odnosno izvući zajedničku premisu, kako svaki kreativac, pa bio to književnik, pjesnik, fotograf, slikar, posjeduje ono nešto, a što je potrebno svakoj osobi koja želi svoje unutarnje emocije iznijeti na papir, platno, u kadar?

A jedan od takvih majstora, humanista prije svega, čovjek velike duše i širokih pogleda na život je i Atif Kujundžić čija sam književna djela kako kroz priče tako i pjesme, imala priliku pročitati, reći nešto o njima, a sada moram se jednostavno osvrnuti na njegovo najnovije, rekla bih enciklopedističko djelo “Paleta i dlijeto”. To je zapravo jedan savršen, nadahnuto napisan i bogato ilustriran prikaz likovnih djela poznatih majstora slike, ali i umjetnosti prostora tj. kipara.

Atif je i ovog puta kao i mnogo prije, odlučio, sažeti u svoj najnoviji književni uradak sve ono lijepo, osjećajno, duhovno, simbolično što krasi umjetnike kista i boja poput Srećka Galića, Antonije Gudelj, Mladena Ivešića, Ivana Mijatovića, Hasana Fablića, Mustafe Pašića… Knjiga na svojih otprilike tristotinjak stranica, svog čitatelja, poklonika likovne umjetnosti, jasno, sadržajno i širokim dijapazonom citata, misli, kritika, upoznaje sa djelom svakog od tridesetak majstora grafike, crteža, skulpture, pejzaža.

Jednostavno čovjek da ne povjeruje, s koliko senzibiliteta, Kujundžić, želi na vrlo konkretan, jasan i slikovit način upoznati čitatelja sa svakim od ovih vrsnih majstora, slike, vizualnog, impresionističkog ali i slikarstva kao jedne ljubavi prije svega, a onda i profesije. Vrlo pažljivo, znalački, ali istovremeno običnim razumljivim “jezikom”, dostupnim i običnom laiku, Atif želi dati jedan cjeloviti prikaz rada, djela, pravca kojega se u u svom poslu drži, svaki od njegovih aktera umjetnika. Tako čitalac i zaljubljenik palete i dlijeta, ostaje iznenađen, fasciniran, proučavajući prekrasne, kolorite, ženske akte, fragmente sakralnog slikarstva (djelo Franjevaca), naučiti ćemo još mnogo toga iz katolicizma i simbolike biblijskih motiva poput ribe, recimo ili kaleža, Majčinog pogleda, križa. Autor, kao što u dušu poznaje junake svojih romana, tako stječem dojam, poznaje i ovih tridesetak umjetnika koji se izražavaju nešto malo drugačije od nas pjesnika, a opet  kroz svoje slike, kroz svoju kompoziciju, motive, simetriju, govore o istim stanjima duše, strastima i previranjima koje prate svakog čovjeka, a napose umjetnike.

Kujundžić jako dobro zna , ali za svoje čitatelje naglašava, u kojoj mjeri ljepota umjetnosti kao takve, može biti čovjekov put, koja je uloga svjetla, priča, na samo sebi svojstven način o oživljavanju boje. Svejedno, hoćemo li samo listati ovu bogato ilustriranu riznicu teksta o umjetnosti kao takvoj, ili ćemo se malo potruditi i pročitati cjeloviti sadržaj i uvjeriti se s koliko energičnosti, snage, i profesionalnosti autor piše i govori o ženskom lirizmu, o pigmentalnim pastelama, o portretu balerine, o umjetnosti Ahmeta Hundura koju je okarakterizirao kao umjetnost iskrene vjere. I možda ćemo onako , slobodno reći kako smo to sve o čemu u svojoj knjizi Atif, govori, već davno znali, ali sada ćemo se na jedan reklasirajući način podsjetiti svega onoga zašto se divimo likovnoj umjetnosti kao takvoj, zašto možemo zaključiti da je svaki likovnjak, stvaralac, za sebe individua ali je zapravo vrlo usko, povezan sa svojim djelom. Odnosno djelo je rezultat umjetnika, odraz njegovih unutarnjih stanja, osjećaja i ekspresija, baš onako kao što pjesnik kroz stih opisuje stanje svoje duše, želim li reći i predočiti svoj primjer.

Dakle zaključila bih kako je cilj ovog zaista čudnovatog, intrigantnog djela, Atifa Kujundžića, bio, dokazati da ni jedne umjetnosti pa tako ni likovne, nema bez slobode i ostavljene mogućnosti, da je čovjek samo posrednik između duhovnog i materijalnog, da će umjetnost dok je svijeta i vijeka zauvijek postavljati mnogobrojna pitanja, a odgovore će možda dati poneka slika ulja na platnu, erotska slika koje se nikad ne smijemo sramiti jer nagost i koža nisu ništa do čovječje prirodne odjeće. Upravo tako, potkrjepljuje svoje konstatacije, i opise, u svojoj knjizi “Paleta i dlijeto”, naš vječni, emotivac, ali istovremeno čovjek altruist, čovjek koji čvrsto stoji na zemlji… umjetnik na svim poljima, Atif Kujundžić.

Ja ću mu i ovog puta, čestitati na obimnom i savršenom djelu  i zaželjeti još mnogo sličnih, jer nas mlađe, pa i mene kroz svoja djela, uči humanističkom pristupu kako životu uopće, tako i umjetnosti bilo riječima ili slikom.

Digitalne knjige.com