Olga Lalić-Krowicka: MRTVO PJEVANJE
Povezani članci
- Festival ulične umjetnosti FUU 2016
- (SRPSKO)HRVATSKI NAŠ SVAGDAŠNJI
- Promocija knjige fra Drage Bojića “Kraljevstvo Božje i nacionalizam” u Zagrebu
- Damir Ovčina: Unatoč tome što sam učio književnost, nisam je zamrzio
- AH, DA LONZA…
- Oliver Frljić i Marin Blažević reagiraju na Biondićeve izjave: Posvećujemo predstavu svakom djetetu žrtvi rata
MRTVO PJEVANJE
zapjevaću tebi jer idalje ne znam šta reći
našim putom pjevam ti uz grane
koje izrastaju iz mojih očiju
krasiš pjesmu kao jelku
bombice padaju neprestano a sjajni lanci
oblikuju se oko vratova za vješanje živih srca
sjećaš li se leta ptica na još dalji jug
pamtim dim i pepeo
vrijeme je bilo pasivno danas još više
mi mali ljudi zaljubljeni u žarko sunce
oslijepljeni biološkim oružjem
iskašljavamo snove iz kutije vremena
hvataju ih gladna djeca
djeca mala koja lete sa spaljenim očima
žarko sunce je ogrijalo mozak
vrijeme je da bi se ohladilo srce
želiš li da ti zapjevam pjesmu –
Šta bi dao da si na mom mjestu
Olga Lalić-Krowicka