ODLAGANJE OTPADA

Povezani članci

• Amer Obradović: Nema slobode bez suočavanja sa prošlošću
• Predstavljanje knjige “Jugoslavija u istorijskoj perspektivi” u Tuzli
• Predstavljanje knjige Juraja Hrženjaka: “Stoljeće života – Antifašistički zapis i kultura sjećanja”
• Bašta sljezove boje
• “Nestali u stoljeću” Ivana Lovrenovića u Herzegovina lodges
• Priče iz zaboravljene sobe

Piše: Petar Fehir

Bio opet dolje.

Pula zna, u bablje ljeto, biti lijep grad.

Sunce me ogrijalo.

Sreo i njega. Otišli na pivu i grah s pršnim vršcima. (Što bi se nekad, o ono doba, reklo, rebarcima)

Jesi vidio, opet nešto mudrija, promjenu?

Nisam još, ali sam čuo. Ako mislimo na isto.

Ne mislimo. Vidiš one velike posude u boji. Svugdje po gradu. Sa dvadeset i kusur zaostatka, podigne svoj zakrivljeni prst, odredilo da se otpad sortira. I odlaže. Zamisli da je to bilo onda! Koliko bismo bolje živjeli da smo to isortirali.

Pa i potpisi za ovaj novi referendum.

To ti je isto pokušaj postavljanja kontejnera u sabor. Za sortiranje. Zamisli…

Na jednom stoji “regionalci”, na drugom “klerosimp”, na trećem “evonasopet”, na četvrtom, onom crvenom, zna se već što, na crnom “u ime moje obitelji”, na onom do njega “u ime njegove obitelji (K)”. Na zadnjem stoji samo “ostali otpad”.

Primjetio sam da je (koincidencija) prikljupljeno točno onoliko potpisa koliko ima nezaposlenih. Brojkom i slovima. E sad dal se u to, i u koje, računa tzv. dijaspora, jebemiliga.

Vidim ja, opet ništa od mog odmora. Ajd da platimo, rekoh, pa da se raziđemo.

E, vidiš i tu bi rečenicu, dočeka me Martin, locirao u ono vrijeme, od prije dvadeset i kusur godina. Da je barem tako i bilo.

Ajd da platimo, pa da se raziđemo!

U svemu ti taj vidi neku poruku. Nisam mu ni spominjao da sam, vozeći se pulskom obilaznicom, preko cijelog zida jedne zgrade pročitao:

“Ako ste vi normalni – mi nismo!”

Jer, nije to ništa, rekao bi moj prijatelj, ima jedna bolji u Puli:

“Bilo je bolje kad nam je bilo gore.”