OD ALBATROSA DO NEVER MORE

Povezani članci

• Knjiga “Djetinjstvo u ratu” predstavljena u Grazu
• Dino Mustafić: Konzumerizam je put ka terorizmu
• Osmjeh koji je osvojio Jugoslaviju
• Jovan Nikolaidis: SOLILOKVIJ 1.
• Grand Prix fotografu RSE Midhatu Poturoviću
• Darko Cvijetić: Obućar kod Grimmovih

Foto: buro247.hr

ili zapis o “zaboravljenom” klasiku

Uvijek sam se čudio kako neki pisci potvrđene vrijednosti, dapače klasici, odjedanput iskliznu iz rakursa čitateljske publike, a ako se radi i o dramskim autorima i iz uvida i odbira kazališnih uprava i njihovih dramaturga. Kad ovo zborim mislim prije svega na klasika hrvatske i jugoslavenske proze i drame, Ranka Marinkovića.

Marinković je otpočeo svoje spisateljsko ispoljavanje dramskim tekstom Albatros, da bi vrhunce svog književnog opusa dosegao prozama Ruke, romanima Kiklop i Never more, dramama Glorija, Inspektorove spletke…

Marinković se s uspjehom iskušavao i na polju kazališne kritike i esejistike, a njegovo posljednje napisano prozno djelo, uz visoki estetski nivo oblikovanja proze, nosilo je zamamnu mjeru i tematskih i stilskih noviteta.

Svojedobno je rukovodio Dramom Hrvatskog narodnog kazališta Zagreb, a golemi dio karijere vezao je uz katedru dramaturgije na Akademiji za kazalište, tv i film, kao njen pročelnik.

Marinkovićeva djela ostavila su zasigurno neizbrisiv trag u jugoslavenskoj prozi i dramatici.

Pa, ipak, nedovoljno se sjete i urednici naših izdavačkih kuća da štampaju ponovo njegove virtuoznošću opervažene proze, ali i kazališne uprave da češće pruže i glumcima i teatarskoj publici mogućnost da uživaju u moćnim dramskim replikama Ranka Marinkovića.

Ostaje nam da širimo ruke u čuđenju nad ovim potpuno nerazumnim odnosom prema klasiku Marinkoviću!?