Nikola Petković: Tragikomika dimenzije

Povezani članci

• Gojko Berić: O životu – ništa
• Nenad Pejić:Srbija još ratuje
• Politički Tunjel: na marginama izbora u Nikšiću
• Promocija knjige Andreja Nikolaidisa “Mađarska rečenica” u Sarajevu
• Porezni obveznici bankomat za braniteljske „zasluge“ i politikantsko licemjerje
• SVETSKI DAN IGRE 2019: TERPSIHORA ZA MILANA RUSA

Nemušt kao uglavnom uvijek, Vlaho Bogišić preventivno reagira, doduše u kondicionalu, predmnijevajući situaciju u kojoj bi, ako se dopusti govor Velimira Viskovića, netko nekome vrlo skoro mogao reći kako ‘balija ima monopol nad poezijom u Hrvatskoj‘. Budući da poznajem Vlahu Bogišića, i to barem trojicu njega, i budući da cijenim mnoge dimenzije njegovih simultanih funkcija, neizmjerno mi je žao da se, duboko se nadam nepromišljeno, na ovaj način ponio.

Itekako zainteresiran za prostor i vrijeme u kojemu živim, sve bih dao da se u Hrvatskoj nikad ne ponove prilike koje omogućuju bilo kome, ma koliko nebitan ovaj bio, da bilo kojoj osobi, ma koliko nezamjenjiva u domicilnoj kulturi ona bila, poručuje da se vrati u Makedoniju, Ruritaniju, ili bilo gdje. Jednako tako bih sve dao da nitko nikoga više ne proziva kao nečijeg zeta, sina, sestru…

Kad su već nažalost bila vremena koja su ovakav čin činili nužnim, sve bih dao kada bi se moglo vratiti vrijeme u kojemu su, Velimir Visković, Vlaho Bogišić, Jozefina Dautbegović i Branimir Donat, zajedno s Ivom Brešanom, Miljenkom Jergovićem, Draženom Katunarićem, Zvonkom Makovićem, Brankom Malešom, Jagnom Pogačnik, AntomTomićem, Andreom Zlatar i Zdravkom Zimom osnovali hrvatsko društvo pisaca.

Također bih sve dao da se nekako može poništiti izjava glavnog ravnatelja nacionalnih enciklopedija u povodu njegove najave istupanja iz članstva Hrvatskog društva pisaca glede sraza trojke: Visković, Jergović, Lovrenović. Nemušt kao uglavnom uvijek, Vlaho Bogišić preventivno reagira, doduše u kondicionalu, predmnijevajući situaciju u kojoj bi, ako se dopusti govor Velimira Viskovića,  netko nekome vrlo skoro mogao reći kako balija ima monopol nad poezijom u Hrvatskoj. Budući da poznajem Vlahu Bogišića, i to barem trojicu njega, i budući da cijenim mnoge dimenzije njegovih simultanih funkcija, neizmjerno mi je žao da se, duboko se nadam nepromišljeno, na ovaj način ponio.

Ma što i ma kako da je njemu izravno podređeni leksikograf Velimir Visković izjavio o tome što Miljenko Jergović misli da misli o Draži Mihailoviću, Visković je reagirao na nešto što je bilo javno rečeno. A rečeno je da je Draža čovjek triju dimenzija, da ima svoju biografiju i tragiku. Ako tu i ima “krimena” ima ga u sadržaju rečenoga ma koliko šlampavo to Jergović rekao.

Ali što je krimen nekog balije? Taj da je ljudsko biće koje se, prema ravnatelju Hrvatskog leksikografskog zavoda (pazite, ovo je pred samo trideset godina bio Miroslav Krleža, a do pred nekidan Tomislav Ladan) usudilo roditi. Dakle, ma tko da taj balija bio ili jeste, on nije “kriv” jer je nešto učinio ili rekao, on je “kriv” jer naprosto jeste.

Što je previše, previše je. Čak i ako dolazi od jednodimenzionalne osobe bez neke osobite biografije i s tragikomikom.

   mvinfo.hr