Nada Zdravič – Otkrivam: Komesar za kulturu i BiH

Povezani članci

• Azra Nezirić: Ne dam svoje ja ideale…
• Božica Jelušić: ŽIVOMRTVI
• HAYAT I TV1: TOKIĆ I PRECIJENJEN I POTCIJENJEN
• Ozren Kebo: Predavačko ludilo Đurđice Čilić
• 8. mart – kratka povijest ženskoga aktivizma
• Prije 96 godina rođen je veliki Mehmedalija Mak Dizdar

‘Kultura BiH mora biti cement integracije, ona je najbolji i najefikasniji pristupni projekat vaše zemlje Europskoj uniji’

Piše: Nada Zdravič

U našem poslu zadatak je dobaciti do komesara, a to nije lako. Komesari su u Briselu bogovi, ne pada mi na pamet da kažem ‘mali’.

Tek imenovanog komesara za kulturu Europske komisije Tibora Navracsicsa sam srela na dodjeli nagrade Europske unije za književnost, u prije svega velelepnoj i svečanoj dvorani Concert Noble (naglasak je na ‘noble’) u Briselu, u novembru 2014. Ćaskao je sa Italijankom Silvijom Costa, predsjednicom Komiteta za kulturu Parlamenta EU. Oboje naočiti i impozantni – privlačili su pozornost kamera, škljocale su. I ja sam namjestila moj mobilni – dokument je dokument.

Na toj dodjeli nagrada Europske unije za književnost 2014. čestitari su bili baš Silvia Costa i komesar EK za kulturu. Sredstva za ovu nagradu su iz programa EU Kreativna Europa, čiji je cilj jačanje konkurentnosti kulturnih i kreativnih sektora i promocija kulturne raznolikosti. Program Kreativna Europa će npr. finansirati sredstva za prevođenje više od 4500 knjiga na 24 službena jezika EU, naš regionalni filmski festival se velikim dijelom dotira iz tog programa. U Creative Europe, osim 28 zemalja članica EU, učestvuju i Bosna i Hercegovina, Norveška i zemlje regiona: pa neka neko kaže da nas neko ne voli i da nam nije u mjesto u najboljem društvu. Ničim izazvan, komesar Navracsics je u pozdravnom svečanom govoru spomenuo BiH – budući da je 2013. nagradu EU dobio tekst Faruka Šehića ‘Knjiga o Uni’. Najisturenije političko ime EU, vrhovni donositelj odluka kad je kultura u pitanju, tako je stekao ljudsko lice i naravno privukao svu moju pozornost. Usudila sam se otići do njega. Komesar Navracsics je ostavio dojam uglađenog i pristupačnog čovjeka. Zamolila sam za prijem: ‘Moja zemlja, BiH, ima mnogo važnih i lijepih istina da podijeli s Vama’, tako sam rekla. Dobila sam odmah jednostavan odgovor: ‘Može, može’.

Sutradan sam se konsultovala sa nadređenim, šefom Misije BiH u Briselu, i ohrabrila se, jer je šef ohrabrio mene: pismeno sam zamolila za prijem kod novoimenovanog komesara EK za kulturu. BiH štošta nema, ali kulturu ima, imamo se čime isprsiti – tu se ne bojim. Mada, sugovornici komesara EK su predsjednici država i vlada, nadležni ministri zemalja članica. BiH nije ni kandidat, a kamoli šta drugo. A – pitati me nije stajalo ništa, osim malo treme. Za par dana je stigao odgovor: ‘Hvala što ste tražili sastanak sa komesarom EK. Da li možete potvrditi taj i taj datum, u toliko i toliko sati?’ Jesam li bila srećna, pitanje je? Jesam, ali sam se uplašila: kako ćemo šef Misije veleposlanik Igor Davidović i ja prenijeti komesaru sve što bismo sigurno trebali i željeli? Šta je jako važno, a šta je manje, u pola sata, koje smo protokolom dobili na raspolaganje? Dok se pozdravimo, a onda – stećci, knjige, keranje, film, prevođenje, arhivi, knjižnice, nema novaca, finansiranje državnih institucija, kultura kao i zemlja podijeljena u dva-tri dijela (slično, skoro isto kao Belgija, sjetila sam se, eto olakšavajućeg a tačnog poređenja), Hagada, pozorište, balet na izdisaju, sevdalinka, nema više IPA fondova – vratiti kulturu u IPA fondove, ne razumijemo se baš uvijek, zatvorili smo se, a kultura je komunikacija sa svijetom – uplašila sam se pružene šanse. A zavrnuli smo rukave. Sad ili nikad.

Komesar za kulturu EK Tibor Navracsics nas je primio sa osmijehom i razgovijetnim ‘Dobar dan. Dobrodošli’. Objasnio je ono što smo znali, ali nas uvijek obraduje ponovno: zahvaljujući svom porijeklu tečno govori sve službene jezike BiH, i crnogorski, ako nekoga zanima. Nije da mi u Misiji BiH ne govorimo strane jezike, naprotiv, ali ova činjenica se ukazala kao srećna zvijezda. Kaže da poznaje našu zemlju, da je (malo se namrštio da tačno prizove sjećanje) u Sarajevu bio 2002. turistički, sa familijom. Najdraže vino mu je blatina, a divi se umijeću naših ‘buregdžija’. Poznaje Mostar, bio je u Travniku, čuo je da je ‘Banjaluka najprosperitetniji grad u zemlji’. Čime smo mogli impresionirati komesara? Malo smo se opustili, pokušali smo biti s njim iskreni: rekli smo kako smo tražili u zemlji, u Novom Sadu, u antikvarijatima, pa u Budimpešti, preko naše Ambasade tamo, prijevod Nobelovca Ive Andrića na mađarski, ali ‘rasprodano je sve, i to odavno’. A i tu nas je iznenadio: ‘Moj najdraži pisac iz vaše zemlje je Meša Selimović, i to ‘Derviš i smrt’. Šta reći (o takvom komesaru Europske komisije), nego da su zvijezde valjda ovaj put – na našoj strani ? ‘Za mene je Meša Selimović daleko najveći pisac, i filozof, sa tih prostora’.

Veleposlanik Davidovic savjetnica Zdravic komesar za kulturu Europske komisije Tibor Navracsics

Svi administrativni podaci brižljivo prikupljeni na svim političkim nivoima vlasti, od kantona do entitetskih ministarstava za kulturu i nadležnog državnog ministarstva, spremljeni za ovaj sastanak, dobili su potpuno drugi smisao.

Poredala sam ispred komesara darove: knjigu Branimira Martinca ‘Hercegovina zemlja vina’ koja je od Međunarodne organizacije za vino i vinogradarstvo dobila prvu svjetsku nagradu (sa oduševljenjem ju je pregledao, i pokazao se kao izuzetan poznavalac ‘lokalne enologije’), monografiju o Međunarodnom festivalu Sarajevska zima (‘Oh, da sreo sam nedavno ovdje u Briselu Ibru Spahića, odlično znam o čemu govorite’); prvu, jedinstvenu, tek objavljenu monografiju na engleskom jeziku o Vijećnici, autora Valerijana Žuje i arhitekata Ferhada Mulabegovića i Smaje Mulaomerovića, koju je Misiji BiH u Briselu, ljubazno i bez riječi, ustupio sarajevski Studio Urbing i na čemu im puno hvala. Iz Banjaluke je autobusom stigla monografija Muzeja savremene umjetnosti, koju je poklonio taj Muzej. A šef Misije Igor Davidović je prelijepi Zmijanjski vez, sa Reprezentativne liste nematerijalne baštine UNESCO, blagonakloni dar Muzeja Republike Srpske, sve sa žuto-plavom mašnom, ponosno uručio komesaru. Slikala sam ih, za uspomenu i budućnost. Predstavili smo komesaru ne samo našu prebogatu kulturnu prošlost, nego i budućnost : projekat Ars Aevi – Umjetnost epohe, koji je, nakon posjete Sarajevu u ljeto 2014. u svojstvu ministrice vanjskih poslova Italije, svesrdno podržala visoka predstavnica za vanjske poslove i sigurnost, podpredsjednica Europske komisije, Federica Mogherini. Obradovao se komesar, kad je na nevjerojatnim fotografijama iz Depoa Ars Aevi, ugledao nasmijano lice kolegice Mogherini. I rekao je, pažljivo sam sve zapisala: ‘Kultura BiH mora biti cement integracije, ona je najbolji i najefikasniji pristupni projekat vaše zemlje Europskoj uniji’.

Eto, kako se kaže, razgovarali smo na (prvom) radnom sastanku sa komesarom za kulturu Europske komisije o – svemu i svačemu. Otišli smo sa osmijehom i razuvjereni: u odjelu za kulturu Europske komisije poznaju BiH samo po dobru. Idemo dalje. Naprijed. Kako se ono kaže kod nas: ‘Do nas je’. A mi u Misiji BiH u Briselu i tako mislimo da je kultura – najbolja politika.

I dok sam ovo pisala, u Davosu, na otvorenju Svjetskog gospodarskog foruma, gdje su se okupili svi moćnici ovog svijeta, da potraže rješenja od globalnog smisla i značaja, nastupio je najpoznatiji svjetski tenor Andrea Bocelli. A sjećam se, još davno je pjevao u BiH, pa tek sad u Davosu. Ima li još nedoumica u vezi sa kulturom?