MOST I NAROVI
Povezani članci
- Opaske uz knjigu Nerzuka Ćurka „Zašto je Bosna a ne ništa“
- Ljudmila Ulickaja: Pisac ima samo jednu dostojnu poštovanja zadaću: promatrati svijet oko sebe i odražavati ga u skladu sa svojim mogućnostima
- Gorčin Dizdar: I najveći griješe
- ZAVRŠENA 9. „INTERAKCIJA“ NAJAVOM PREMIJERE FILMOVA OD STRANE STEFANA ARSENIJEVIĆA
- SUMNJA, KRITIČKO MIŠLJENJE I GRAĐANSKA HRABROST
- Novi Le Petit Larousse, kao novi Beaujolais
Za neugasle vreline Alice Jakirovića
Kad god prolazim mimo slikarskih prizora mostarskog slikara Alice Jakirovića imam osjećaj nekog čudesnog mirisa mediteranske arije, povjetarca koji u isto doba prolazi, struji Jakirevićevom slikom, ali i miluje gledatelja…
No, ipak je temeljni odslik njegovih likovnih strastvovanja, poglavito mostarskim motivima, neka samo Mostarcima znana vrelina! Ona se na Jakirovićevim slikama pretvara u elementarne čestice likovnosti koje ispunjavaju njegovu sliku.
Dva mi se motiva ukazuju dominantnim u slikarovom viđenju zavičajne likovne tematike. Jedan je, bez ikakve sumnje, stožerni element njegovog slikarstva – mostarski Stari most!
Stojim pred Jakirevićevom minijaturom, a znalci njegovog djela vele mi da je to tek umanjena verzija slike velikog formata, na kojoj se kroz poluotvoreni prozor vidi Stari most, omeđen sa donje strane narovima – šipcima, a s gornje strane, pak, bokorom ruža…
Ta mi se minijatura učinila paradigmatičnom, jer u jednom trenu gledanja čini se da je taj dobrano pohabani, zubom vremena urešen prozor, ustvari nekakav prizor golemih vrata – kapije, zaronjene u talase neretvanske…
Most što se pomalja u daljini (i u svojevrsnoj perspektivi!) čudesna je prikazba zaobljenosti, bez oštrih špiceva (!), a jednako zaobljena sjenka zrcali iz Neretve…
Čini mi se da je slikar Jakirović želio, bar u svojoj imaginaciji, učiniti Stari most bez grubih crta, kao da ga hoće ustvari, na svoj način, pomilovati…
Narovi, u zagasitim tonovima fina su donja akcentna urešenost.
Kod Jakirovića je karakterističan izbor motiva. Dok Starim mostom ovaj slikar fiksira osobnu vezanost za zavičaj i vreline svojih likovnih inspiracija i fascinacija, dotle slikajući narove u vedrim, ali i zagasitim tonovima, Alica Jakirović donosi slatkost, ali u isto doba, i temeljnu oporost i gorčinu kamenitoga ambijenta Hercegovine.
Druženje sa minijaturama ovoga mostarskoga slikara luče jedan likovni svijet koji glede tematike je vrlo intrigantan, ali on ima i svoju artističku vrijednost, no nije, i to vrijedi zabilježiti, ovo slikarstvo bez stanovite izražene komercijalne logike.