„Lično“ kroz fotoobjektiv Velije Hasanbegović

Povezani članci

• Stručna rasprava: “Problemi u postupku smještaja pacijenata sa duševnim smetnjama u ustanove socijalne zaštite”
• DONKIHOTSTVO BESTEŽINSKIH STANJA
• Drago Bojić: O pobjednicima i poraženima
• MILJENKO SMOJE (14. 02. 1923. – 22. 10 1995.)
• Dete iz Šešeljevog šinjela
• Fažana Media Fest: Europska komisija organizator je rasprave na na temu ‘Žene i mediji danas’

Foto: Fena

Alma Numić  (1981). iz općine Doboj-Jug, malog mjesta pored Doboja je jedna od osoba  čiji je portret predstavljen na izložbi  fotografija „Lično“ Velije Hasanbegovića koja je otvorena u Historijskom muzeju BiH u petak (24. marta).

„Lično” je izložba portreta u crno-bijeloj tehnici na velikom formatu, koja donosi priču o ljudima koji su bili žrtve rata, a sada su heroji mira.

Prolazeći galerijskim prostorom Historijskog muzeja na velikim formatima prikazani su portreti  20 ljudi, lica koja nose svoje breme, svoje teške priče, ali i prevazilaženje istih.  Svaku boru, onu duboko urezanu, ili tek u nastanku, pogled u očima, uspio je Hasanbegović dokumentovati, ali i izazvati emociju kod posmatrača da se zadrži dovoljno dugo i pokuša dokučiti do čovjeka na fotografiji.

Imate osjećaj da možete ukoniti kosu sa lica na portretu Hikmete Rizvanović (1946.), koja Vam se smiješi. Pored svakog portreta i propratna poruka.

Nije važno ime, nego budi čovjek

Amir Omerspahić  (1974.) poručuje: „Doktor iz Užica, koji mi je tokom boravka u logoru spasio život, pomogao mi je da shvatim da nisu svi ljudi isti. Nije važno ime, nego budi čovjek.“

„Bio sam svjedok trostrukog ubistva. To je najteži dan koji sam preživio tamo. U sebi sam razmišljao o nekom osvetničkom pohodu. Danas drugačije gledam, zdravim očima, poslije svega. Ozdravio sam, oslobodio se mržnje i sretan sam čovjek.“ (Stanisalav Krezić, 1959.).

Žrtve u ratu, heroji u miru

Priđoh Almi, jednoj od mlađih fotografiranih likova, pribojavajući se koja je to njena priča. Jer neki su bili u logoru, drugi su svjedočili ubistvima, a Alma je bila ranjena.

„Ranjena sam 8. 10. 1995. godine u avio bombardovanju „Tešanjke“ kod Tešnja. Kao djevojčica imala sam sreću da preživim jedno bombardovanje koje je bilo stravično. Izgubila sam svoje prijatelje, prijateljice i komšije“, priča Alma.

Fotograf Hasanbegović je ranije poručio da su fotografije prošlost, svjedočanstvo patnje. Poruke ljudi na njegovim fotografijama su  budućnost.

„Nisam siguran da su ljudi uopšte svjesni koliko je snažna i bitna poruka koju ovi ljudi šalju, da su svi zajedno tu, da se cijene i poštuju,“ riječi su Hasanbegovića, čovjeka koji crnobijelom fotografijom dokumentuje,  prenosi ljudske emocije.

Preživjela bombardovanje

 „Ono na šta sam posebno ponosna na sebe, u početku jeste bilo teško, jer bila sam dijete. Bilo je teško prihvatiti šta je natjeralo jednog čovjeka da sjedne u avion, da poleti – to je bilo skoro pred potpisivanje Dejtonskog sporazuma, da pobaca te bombe na nevine civile. Bilo je teško, ali ponosna sam što nemam predrasude što ne mrzim drugog i drugačijeg. Sretna sam zbog toga što volim ljude bez obzira kojem nacionalnom korpusu pripadaju, kakva su njihova uvjerenja. Nemam problem s tim. Želim da se bavim mirovnim aktivizmom. Želim da se nijednom djetetu ne desi ovo što se desilo meni,“ rekla je Alma Numić (1981.).

Svih 20 heroja mira su, inače, zagovarači za pomirenje i izgradnju trajnog i stabilnog mira u BiH, a kroz svoja javna govorenja, odnosno lična svjedočenja o torturama, patnjama i nevoljama kroz koje su prošli tokom rata u našoj zemlji. Lična svjedočenja dosad su, u okviru USAID-ovog projekta PRO-Budućnost, organizovana u više od 40 opština i gradova u BiH, a prisustvovalo im je na hiljade stanovnika lokalnih zajednica.

Izložba “Lično” podržana je kroz USAID-ov projekat PRO-Budućnost, koji provodi Catholic Relief Services (CRS) u saradnji sa Fondacijom Mozaik, Caritasom BiH, Forumom građana Tuzla, Helsinškim parlamentom građana Banja Luka i Međureligijskim vijećem u BiH.

Izložba će biti postavljena do 7. aprila.