KONTEMPLATIV „MOLITVE“

Povezani članci

• DVOSTRUKI ARŠINI MIROSLAVA LAZANSKOG
• Gdje je nestala Jugoslavija?
• MUHAMED FAZLAGIĆ: ČOVIĆ, IVANIĆ, IZETBEGOVIĆ I POPIS!
• Država opet privatnicima dijeli milione za registracije vozila: Svi putevi vode do Dodika i Čovića
• Pomoću klasika stvarati publiku
• Internacionalna premijera dokumentarnog filma “Saraj’vo” održana u Prištini

Foto: RSE

Slikarska kompozicija Molitva Irfana Hoze, samozatajnog sarajevskog likovnog stvaraoca nadahnuta je apoteoza trenutku molitve, veličanstvenoj koncentraciji duha i duhovnosti u najširem smislu. Hozo moćno prodire u najfinije ganglijske sustave osoba u trenu transcedentnosti molitvenog solilokvija. To su portreti – psihološke studije koje zrcale nekim prigušenim bolom, tu su i likovi koji u sebi mole, tu su pokazane i različitosti rituala molitve u raznoslojnom našem religijskom kompozitu.

Hozo majstorski slika portrete, pa onda im utkiva neku smirenost kontemplativa, neku čudesnu refleksiju nutarnjih svjetova i duša žena i muškraca u svojevrsnoj likovnoj sakralizaciji. U vremenu općeg iznevjeravanja svakog ideala, pa i onog religijskog, u vremenu profanacije svega i svačega ova slikarska kompozicija Irfana Hoze dobiva na iznimnosti, jer je sveopća nevjera i izvrgavanje ruglu temeljnih ljudskih vrlina zadobilo takve dimenzije da je ovakav sklad slikane kontemplacije i svojevrsna snažna oponencija dobu u kojem svi kao vjeruju, a svi zapravo iznevjeravaju temeljne postulate svakog religijskog svjetonazora.

Hozo u slici demonstrira i neku osobnu smirenost, neki osobni vapaj za atmosferama rajskih vrtova, glede topline boja i bolnih fizionomija, glede crtački ubjedljive tragičnosti svakog portreta ove dojmljive i potresne slikarske studije trijumfa kontemplativne žudnje nad blasfemijama svijeta oko nas i naših desakraliziranih života, svedenih na sudbu preživljavanja.

Kontemplativ Hozine Molitve veličajan je i bolan.