Kad bih mogla…

Povezani članci

• Sram vas bilo: Zastupnicima u Skupštini KS povećali sebi plate za 700 maraka
• Tomislav Jakić: Suze sarajevske
• BORO KONTIĆ: Que Sera, Bisera
• VIKTOR IVANČIĆ: ZAMRAČIVANJE SVJETLA RIJEČI
• Završen 4. književni festival Bookstan
• Siročad na svojoj zemlji

Foto: S.K.

Kad bih mogla, otvorila bih širom svijeta sve prozore i vrata…tek onako, da misle da mi se prohtjelo…

Tek onako, da ptice prhnu u svom punom letu ka slobodi.

Tek onako…da sunčevi zraci prodru u svaku sobu, da cvijeće procvjeta, da se šum i žubor rijeke čuju tamo gdje ih više niko ne oslušuje…

Tek tako bih ja…da se zvuk bezbrižnog smijeha rasprši po davno zaboravljenim prostorima i ulicama mrtvog grada….da dodirnem ljudsku ruku i tiho prošapćem:
“Ne brini. Tu sam. Sad će biti bolje.”

Kad bih mogla otvorila bih širom prozore i vrata svijeta, da oprašim po skrivenim ćoškovima nataloženu ljudsku glupost, prestiž i licimjerje, baš onako kako se skida memljiva vlaga koja ti ne da da dišeš…tek onako da pohlepa i krv zalud prolivena ne pletu svoju podlu mrežu u najudaljenijem kutu neke mračne sobe i da jednom, kad sve prođe, mogu mirno stati i udahnuti.

Duboko, duboko samo udahnuti!